Futura 038 4s5d5l

znanstvena fan

' U i i i g i l b iilliJ J jJ

NAJJEFTINIJE I NAJSIGURNIJE DO SVOG PRIMJERKA FUTURE

ïM>„............... í-

UMJESTO CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

fifí.. _ s

"

£

MÊLJtiâÊSkm

: U PRETPLATI SVOJU FUTURU PLAĆATE SAMO

12)83 kn + SVOJ PRIMJERAK DOBIVATE PRIJE NEGO ŠTO SE POJAVI NA NOVINSKIM KIOSCIMA [P R E T P L A T N I K U PO N

PRETPLATA: 6 B R O J E V A -K U N A

77,00 kn

12 BROJEVA - K U NA 154,00 kn U platu izvršiti o p ćo m ili p osebnom u platnicom ZAP na žiro račun 3 0 1 0 1 -6 0 1 -1 5 7 1 8 1 , poziv na broj 9901. Kopiju u platnice ša liite zajedno s ispunjenim ku po no m na adresu: BAKAL d.o .o ., B osanska 10, 10000 ZA G R EB .

* Im e i prezim e:

Adresa:

Grad:

. P retplaćujem se na: j^6 12 brojeva FU TU R E

SF&F B IB L IO T E K A

fjm iBA; ■- a?%

FUTURA

Ukoliko ste propus­ tili neki od već objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite. Naručeni stari brojevi FUTURE isporučuju se pouzećem (otkup­ nina) po cijeni od w 12,00 KUNA po primjerku + PTT troškovi.

¡

p

H

Narudžbe na adresu: BAKAL d.o.o.,

i

B osanska 10, 10000 ZAGREB

L

Í

Telefonske narudžbe: 01/423-559

2

FUTURA

FUTURA mjesečnik za znanstvenu beletristiku i fantastiku G o d iš te IV b ro j 12 PROSINAC 1995. UKUPNI BROJ: 38 ISSN 1 33 0-51 15

SADRŽAJ Daniel Keyes CVIJEĆE ZA ALGERN0NA . . . . 1 0

NAKLADNIK Bakal d.o.o., Bosanska 10, 10000 Zagreb

R. Garcia y Robertson VUKODLACI S L U N E ................. 36

UREDNIŠTVO FUTURA:

Nancy Kress BRDO M U H A M E D U .................... 82

Kačićeva 9a, 10000 Zagreb Tel.: 01/423-559 Fax.: 01/455-6133 Za nakladnika: GL. I ODGOVORNI UREDNIK

Krsto A. Mažuranić UREDNIK Mihaela Velina TISAK: Copygraf, Zagreb Svi prilozi © FUTURA 1995. Autorska prava vraćena vlasnicima. Nenaručeni prilozi se ne vraćaju. Naslovnica: Karlo Galeta, ©1995. Mišljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., književni časopis FUTURA oslobođen je plaćanja osnovnog i posebnog poreza na promet.

FUTURA

L. Sprague de Camp OKRUGLOOKI B AR BARI........ 98 Roger Zelazny LJUBAV JE IMAGINARAN B R O J.............. 110 Kolumne: GLAMBRLJA, FILM, IGRE, ZDRAVK0........

Balcal

P U B L IC A T I ON

1995.

CIJENE OGLASNOG PROSTORA: 1/1 omotna stranica 1 0 5 0 ,-KUNA 1/1 unutarnja stranica 600,- KUNA 1/2 unutarnja stranica 350,- KUNA 1/3 unutarnja stranica 300,- KUNA

3

LAMBRIJA Štovani Futuričari: Najstarija uvozna knjiga paperback koja mi je ostala doma je The Tro­ uble With Lazy Ethel Eunesta K Ganna, izdanje Permabook (edicija Poc­ ket Booka Inc.) iz 1960. Ništa naročito, rutinska amerikanska bittersweet pričica o vojničkom životu, malo smiješna, malo patetična, mjestimično čak i zabavna. (Imao sam i starijih — ili ranijih? — ali sam ih davno pro­ dao. Za nekima mi je vraški žao, ali što se može: bila je financijska suša, pa se moralo...) Cijena te knjige je bila — paz’sad! — $35. Da nebi bilo zabune, 35 US centa. Po današnjem srednjem tečaju NBH 2 kune i 19 lipa. Najstariji esefični paperback koji imam doma je — a što drugo! — The Caves o f Steel lsaaca Asimova. Britanski Panther Books, cijena 25p. Po današnjem srednjem tečaju NBH 2 kune i 5 lipa. Najnowy/ paperback koji imam doma je The Chronicles o f — a što drugo! — Pern Anne McCaffrey. Del Rey Book (edicija Ballantine Booka) iz ove godine, cijena US$5.99. Po današnjem srednjem tečaju NBH 37 kuna i 44 lipa. U 35 godina oko 17 puta skuplje... (Usput, najranija uvozna knjiga uopće koju imam doma je The Ameri­ can Everyday Dictionary, Random House, tvrdi uvez sa zaštitnim omotom, veliki format, 570 str., 1955. godina. Cijena? Grozna: cijeli jedan dolar!) Dakle, kad su se paperbacki pojavili poslije 2.SR u SAD standardna cijena im je bila 25, 35, 40 centi, ovisno o debljini knjige i atraktivnosti autora i djela. (U Zagrebu su se pojavili sredinom pedesetih u “ Naprijedu" na Jelačić-placu, a poslije u legendarnoj knjižari “ Mladosti” u Gunduličevoj, i koštali kao Arena, Studio ili Vikend. Kako li se tu hodočastilo po naramke jeftine literature na otplatu..!) Danas koštaju standardnih 5.99 dolara. Science Fiction Chronicle od prošloga mjeseca najavljuje novo poskupljenje papira koje će neminovno izazvati poskupljenje ame­ ričkih paperbacka na 6.99...

4

FUTURA

Je li to inflacija, ili papir postaje luksuzna roba (uglavnom iz ekoloških razloga: zaštita šuma od neograničene sječe)? Bilo kako bilo, mene, sta­ roga fosila, sram je pred mlađarijom što sam se rodio tako rano da sam mogao kupovati jeftine knjige u dobi kad je to friškopismenu čovjeku jako važno. A zapravo, nisam htio pisati o tome. Dosljedna sebi, FUTURA je opet promijenila adresu. Više nije u Kačićevoj 12 nego u Kačićevoj 9a. To su fine prostorije, zbilja ugodne, ali nisu onako prostrane kakve su bile u Gundulićevoj. Zato smo i dalje Urednica Mihaela kod sebe doma, a MBU ja pak kod sebe, u Sanoboru (naglasak na prvome “o”). A to ima svoje mane. Zato sam smislio foru! (Najviše mi se kod mene sviđa što sam tako dosjetljiv...) Svake srijede sjedit ću od 10 do podneva u birtiji, pa tko želi uz kavicu ili Cocucolu porazgovarati o FUTURI (ponuditi pripovijetku uživo, ili se ponuditi za prevoditelja, ili tek tako, bla-bla) — dobrodošao/ dobrodošla! Stojim (tojest sjedim) na usluzi (tojest stolcu), servus amice! Eh, sad, ja sam izbirljiv usveziglede birtija, pa neću sjediti u kakvojgod. Sjedit ću svake srijede od 10 do podne u najugodnijoj birtiji u Za­ grebu (ozbiljno, ne zezam se), a to vam je legendarni “Zlatni kokot” u Tomićevoj (ako se ta uličica još tako zove) ispod Uspinjače. Pazite, nema lakovidljivog cimera, pa valja potražiti. Dakle, kad od Ilice krenete prema Uspinjači, “Zlatni kokot” vam je s lijeve strane, negdje na tričetvrt puta, hrabro otvorite cifrasta hrastova vrata i uđite. Fileki su im za oblizat prste, ima i druge fine klope, a sve relativno jeftino. Naći ćete me za prvim stolom lijevo (ako ga uhvatim), do prozora (i radijatora za fosilne kosti; zimogroznim damama u najboljim godinama rado prepuštam mjesto do radijatora). A sad nešto potpuno drugačije. Bogdaj veći kup: U petak i subotu, 19 i 20. siječnja 1996, u Narodnom sveučilištu u Kutini, dogodit će se KUTIKON III. (Zar već treći?! Kako vrijeme leti... kao jelen koji je vu rit nastrelen... kao da je to bilo tek prek’lani kad sam bio na prvom Kutikonu...) Sad najavljuju kino, razne igre (kompjuterske, RPG: turnir u “ Magicu” , i još svašta), likovnu izložbu, predavanja, video, pjevanje filka, i ono naj­ ljepše u Kutini, svoje gostoprimstvo. I naravno, susret s esefovcima iz odasvud. Sve pobliže obavijesti dobit ćete kod Krešimira Lenića. I.G. Kovaćića 42. 44320 Kutina, tel. 044*622-482. Ka Mažuranić

FUTURA

5

B O Ž IČ N A POSLASTICA Mislili ste da je FUTURA jedini SF časopis u Hrvatskoj? E, nije! Na­ ime, nedavno su u časopisu za koji nismo ni sanjali da bi nam mogao postati konkurencijom osvanuli slijedeći naslovi:

u Samoboru prima Osobite smo im stasu! zalogaj u vrijeme patnji i društvenih nemira, a rat je prava gozba ii Najopasniji » h uh#

koji su nas programirali da im služimo U Tek tori uđemo a intergalaktićku federaciju, u sljedećem tisućljeću, m oći ćemo i mi

V fle n h Z O

U i

9 ------------" f

stro/eve!' J

ft JEZIVO OTKRIĆE MEDIJA IZ ARIZONg

ISVEMIRCI JEDU NAŠE MISU I OSJEĆAJEi Da im ne bismo ostali dužni, od slijedećeg broja i mi uvodimo neke nove rubrike: svi vi koje zanima što vam donosi budućnost slobodno nam se obratite, pismeno (navedite točan broj cipela i priložite fotografiju cijele figure u oskudnom kupaćem kostimu), i netko od nas će vam baciti grah prebranac. Besplatno. (Ako grah u međuvremenu ne poskupi.)

6

FUTURA

FUTUROSKOP Koliko vas vje­ ruje astrologiji? Nitko. Aha, tako sam i mislila. A astrološki tjednici, mje­ sečnici i ostali -ici imaju nakladu barem deset put veću od FUTURE. A gotovo svaki časopis, novine itd. objavljuju horoskope. A u kojigod da horoskop pogledate, svugdje kažu da se Ribama, Djevicama i Blizancima loše piše. Unatrag mjesec-dva horoskopi za ta tri znaka izgledaju otprilike ovako: LJUBAV — Očekuju vas burne svađe s partnerom. Svaki vaš pokušaj da se prišmajhlate i pripicuknete voljenoj osobi završit će srcoboljom, modricama, razbijenim suđem i vašim zaključkom da tu voljenu osobu možda zapravo i ne volite baš tako jako. Svejedno, bilo bi bolje da pri­ čekate s razmišljanjem o prekidu veze jer ste u nepovoljnom razdoblju. pa bi vam se moglo dogoditi da vi dobijete nogu. Uostalom, partner/-ica vas ionako najvjerojatnije vara s nekim Strijelcem, Ovnom ili Lavom, koji su u prilično ***ežljivom razdoblju. Što znači da biste prije noge mogli do­ biti i kakvo gljivično oboljenje. Ali ne očajavajte, Sumamed ide na recept, a već od veljače 2008 stvari će krenuti na bolje, pa prišmajhlavanje i pripicuknjavanje ostavite za taj period. POSAO — Trenutno ste u nepovoljnom razdoblju, pa vam ništa ne ide od ruke. Ne pokušavajte ništa na silu, radije usporite i ne udarajte glavom o zid (osim ako u podznaku niste neki rogati znak). Započeti posao ne­ ćete dovršiti. Nedovršeni posao povlači za sobom određene posljedice. U vidu otkaza. Ali ne očajavajte. Možete se prijaviti u zavod za zapošlja­ vanje. U kojem, doduše, vjerojatno rade sve same Ribe, Djevice i Blizan­ ci. Kojima ništa ne ide od ruke pa vam sigurno neće naći novi posao. FINANCIJE — Koje financije?! ZDRAVLJE — U nepovoljnom ste razdoblju. Stres, uzrujavanje, bri­ ge, kofein, nikotin, Red Bullovi, sklonost nesrećama i ozljedama (posebi­ ce lomovima i strujnim udarima), bolovi u predjelu... pa, zapravo cijeloga tijela, nesanica, prekovremeni rad, opstipacija i ostale tegobe (kakšne gobe?) vjerojatno su vas navele da se zabrinete za svoje zdravlje. S raz­ logom, jer mnogi će od vas tijekom ovog razdoblja potražiti liječničku pomoć — ili čak završiti u bolnici — radi ozbiljnih tegoba (kakšnih goba?) s... pa, zapravo s cijelim tijelom. Ali ne očajavajte, jer... Hm. Zapravo, možda bi ipak bilo bolje da očajavate, jer kako stvari (tojest zvijezde) stoje, povoljno razdoblje ionako vjerojatno nećete doživjeti.

FUTURA

7

A sve to, kažu, zbog nekakvog tuluma planeta u Strijelcu — skupilo ih se tamo cijela hrpa, sve u nekakvim lošim aspektima, nekakvim opozi­ cijama, kvadratima i Bogtepitaj čemu, a sve na štetu jadnih Riba, Djevica i Blizanaca. Pa još k tome i neki od tih zločestih planeta imaju namjeru čučat u Strijelcu godinama i radit spačke, tjerajući gorenavedena jadna tri znaka da požele spakirati kofere i preseliti se u neki drugi horoskop. A nadrapala su tri posve različita znaka. Ribe: vrlo osjećajne dušice sklone depresiji... Djevice: muy macho uredne i temeljite, analitičkog uma... Blizanci: nepouzdani i dvolični... Ali ta tri posve različita znaka imaju nešto zajedničko. FUTURU. Naime, BBBojan je Riba, Krsto je Djevica, ja sam Blizanac. Što će reći da stvari nisu blistave. Blago rečeno. Idemo redom. Bojan je u depresiji. Sve mu se strtilo. Kačićevom se ore uzdasi i po­ vremeni vapaji. Kad se ne čuje zavijanje vatrogasne sirene. Jer Futurina Ribica, osjećajna dušica kakav jest, dane provodi s glavom naslonjenom na monitor svog najdražeg kompjutera, a s vremena na vrijeme iz kratko­ vidnog mu oka klizne pokoja suzica niz ispijen obraz zarastao u sve­ koliko dlačinje i kapne na voljeni mu Macintosh — i napravi kuršlus. Pa nastane požar. Onda Tićma pozove vatrogasce. I tako par puta na dan. Prosjek mu je 247 uzdaha, 63 vapaja i 4 kuršlusa dnevno. Onda ode doma. Pješice. Jer kad je prošli put bio u nepovoljnom razdoblju zapalio mu se auto nasred ceste. (Zasad mu se samo otvaraju vrata na zavoju. Ali, ima vremena, nepovoljno razdoblje je tek počelo.) I onda mu još tiskar kaže da namjerava drastično dići cijenu tiska. Kad je to čuo Bojan se skoro živ pojeo od muke. Ali tek što je oglodao lijevu nogu do gležnja, a već ga je čopio takav gastritis i još hrpa -itisa da mu je došlo da iskoči iz vlastite kože. Što je i pokušao. Zaboravivši tri stvari: 1) da si je lijevu nogu oglodao do gležnja, a da skok samo jednom nogom obično ne završava tamo gdje je čovjek namjeravao; 2) da se jednom kad iskočiš iz kože prilično teško u nju vratiti, a sudeći po horo­ skopu nema baš previše šanse da ga netko pusti pod svoju kožu sve do veljače 2008.; i 3) da nije rek’o hop. Ishod je bio... pa, možete misliti. A Krsto... Kaže u nedavnome uvodniku da zbog ‘osobnih razloga’ nije stigao napraviti ovo ili ono. Ha! A zapravo je stvar u tome da ga je uhvatio napad pretjerane tipično Djevičanske pedantnosti i urednosti. Što će reči da ima nezaustavljiv nagon za čišćenjem svega i svačega. Pa je oribao cijeli stan, dobar komad Samobora, gospođu Mažuranić i oba potomka — i napokon zadovoljan sjeo. A onda mu je pogled zapeo za kompjuter koji je nedužno zujao u dovratku. A na monitoru... Aaaargh! Kakvog li užasa! Ružna, prljava, CRNA slova. Nakon petnaestak minuta zdušnog

8

FUTURA

trljanja zaslona krpom namočenom u najjače sredstvo za čišćenje, ta gadna pokvarena slova još uvijek su mu se rugala. A onda mu je proradio Djevičanski analitički um. Zlobno se zasmijuljio he, he, he i — izbrisao sve podatke s diska. Sve. Uključujući materijale za FUTURU. (Sad vam je vjerojatno jasnije otkud ona prazna (čista!) polovica stranice u Glambrlji iz broja 36 i hrpa statističkih podataka u Glambrlji iz broja 37.) A ja... Bolje da vam ne pričam. Svi nešto hoće od mene. Pretežno novac ili poslove. Elektra prijeti da će mi isključit' struju ako ne platim ra­ čun, Neven Antičević prijeti da će me učlaniti u HDZ ako mu ne preve­ dem Bujoldicu, Bojan čežnjivo gleda mog Macintosha kao potencijalni kuršlus-teritorij... Dođe mi da si od jada počupam kosu. Ali ne mogu. Ot­ pala mi od kemoterapije. A sad me još i gađaju gama-zrakama. Doduše, nije to ni tako loše. Bar ću svijetlit u mraku kad mi isključe struju. A i uštedjet ću — jer ove mi godine neće trebati žaruljice za bor. A mogla bih i promijeniti ime u Casper. I bezobrazno se obogatiti. Pa ću si moći kupiti mali Geigerov brojač. Za kućnu upotrebu. Ali, kao i svaki Blizanac, i ja sam dvolična. A onaj drugi ‘ja ’ srećom nije Blizanac, Nego Vodenjak. A Vodenjacima tulum u Strijelcu izgleda ne smeta. Čak štoviše, kažu da će zbog nekakve konjunkcije nečega s nečim negdje u neko doba biti vrlo aktivni na... ahm... intimnom planu. Jednom riječju: ežljivi. Što će reći da će se polovica mene čist' dobro zabavljati. Što znači da stvari možda ipak nisu tako crne. Što znači da će u FUTURI i slijedeće godine biti dobrih pripovjedaka. Osim najavljenog Haldemanovog HEMINGWAY HOAXA. Zašto? Zato jer sam ja i nepouzdani Blizanac i nije mi za vjerovat sve što najavim. Zato što je pripovijetka duuugačka. A moram dovršiti Bujoldicu da me Neven ne učlani u HDZ. I nemam vremena prevoditi duugačke pripovjetke. A neću imati ni snage — ako će ovaj moj drugi ‘ja ’ cijele noći tulum arit’, vjerojatno će slijedeći dan krmit’ do podne, ustajati sa značajnim osm­ ijehom na licu i cijeli dan mi cvrkutati gadarije u mali mozak. Srećom, negdje 2008 Pluton izlazi iz Strijelca pa će mi biti malo lakše. A možda mi do tada netko i popravi vodokotlić pa ću moći baciti sve te probleme u zahod i povući vodu. Umjesto da ih zalijevam lavorom. Pa kažu ne vjerujte astrologiji. S R ETA N V A M B O Ž IĆ . Ž E L IM VA M ZD R A V LJA I VESELJA. I da mi niko nije pucal iz vatrenog oružja po Zvonimirovoj! Niti po Bosanskoj — da Bojan ne iskoči iz kože. Po Samoboru možete — Krsto bu sve počistil. Mihaela Casper Velina

FUTURA

9

Daniel Keyes

CVIJEĆE ZA ALGERNONA D A N IE L KEYES (1927), profesor engleskog jezika, je čudan slučaj. Slavan je kao bilo koji drugi pisac, a zapravo ne spada u žanr i o njemu se manje-više ne­ ma što reći u okviru esefa. Evo: bio je deset mjeseci (veljača-studeni 1951) p o ­ m oćnikom urednika M a r­ vel Science Fictiona i tu mu se '52 pojavila p rva p rip o ­ vijetka, “Precedent”. P os li­ je ih je napisao još nekoli­ ko. I gotovo, to je to. Nema više. Ipak, ima. Neke vjerodostojne ankete govore da je napisao najpo­ znatiju (ne nužno i “najbolju”) pripovijetku otkako postoji žanr esefa. Tom je jed in om pripovijetkom pokupio više priznanja i slave nego za­ jed n o deseci pisaca desecima romana. N jen naslov izazi- va žmarce u svakog esefovca, a njene su uvodne dvije rije či (progris riport) in s ti­ tucija. Naravno, to je pripovijetka objavljena 1959. u F& S P (The M aga­ zine o f Fantasy and Science Fiction) — “H ugo” — proširena u roman 1966 — “N ebula” — i snimljena kao film , 1968: CH ARLY.

FUTURA

Izvornik: “Flowers for Algernon”, 1959 Prijevod: M ihaela Velina

izvješće o napretku — 1 5 ožuljak Doktor Strauss kaže da neka zapišem što mislim i sve što se meni dogodi odsad nadalje. Neznam zašto ali on veli toje važno da bi oni mogli vidit budeju uzeli mene ili nebudeju nadam se da budeju. Gos­ podična Kinnian kaže da budeju me možda mogli popametniti. Hoču biti pametni. Zovem se Charlie Gordon. Imam 37 godina i bijo mi je rođendan prije dva tjedna. Nemam više ništ za napisati sad pa budem sad prestao. izvješće o napretku— 2 6 ožuljak Danas sam imo test. M islim da sam padnuo. i mislim da sad možda ne budeju uzeli mene. Dogodilo se je da je došao jedan simpatični čovijek i da je imao nekakve bjele karte sa razlivenom tintom po njima. Rekao je Charlie što ti vidiš na ovoj karti. Bijo sam jako ispreplašen makar sam imao u đepu moju zečiju šapicu jer kad sam bijo mali uvjek sam padao na testovima i proljevao tintu. Reko sam mu da vidim fleku od tinte, on je rekao da i ja sam bijo sretan. M islijo sam da je to sve ali kad sam se ustao da odem on je rekao ne. Rekao je sjedni Charlie još nismo gotovi. Onda se ne sjećam baš dobro ali htio je da mu kažem što je u tinti. Nisam vidijo ništa ali on je rekao da nutra ima slika da drugi ljudi nutra vidiju slike. Ja nisam vidijo ništa. Jako sam se trudijo vidijeti. Držao sam kartu blizu a onda daleko. Onda sam reko da kad bi imao svoje očale da bi vidijo bolje obično nosim očale samo kad gledam teve ili kino ali rekao sam da su mi u ormaru u hodniku. Donesao sam ih. onda sam rekao dajte da sad opet gledam tu kartu i kladim se da budem sad našao slike. Trudijo sam se jako ali svejedno nisam našo slike samo sam vidijo tintu. Rekao sam mu da mi možda trebaju nove očale. On je nešto napiso na papir i ja sam se uplašijo da ću padnuti test. Rekao sam mu to je jako ljepa fleka od tinte s malim flekicama po rubu. Izgledao je jako tužan pa to valda nije bilo to. Reko sam prosim vas dajte da to opet pogledam. Budem vidijo za par minuta je r nekad nisam tak brz. I či­ tam polako na satu gospodične Kinnian za odrasle koji teško učiju ali jako se trudim.

FUTURA

Dao mi je šansu s drugom kartom po kojoj su dvije mrlje bile pro­ livene crvena i plava tinta. Bijo je jako dragi i govorijo je polako kao gospodična Kinnian i ob­ jasnio mi je da je to ror šah. Rekao je da ljudi vidiju stvari u tinti. Rekao sam mu da neka mi pokaže gdje. On je rekao misli. Rekao sam mu da mislim na mrlju od tinte ali to isto nije bilo to. On je pitao na što te to posječa pravi se d a je nešto. Sklopijo sam oči na dugo i pravijo se. Rekao sam mu da se pravim da je to bilo nalifpero iz kojega curi tinta svud po stolnjaku. Onda se ustao i otišao. Mislim da nisam prošao ror šah test. izvješće o napretku — 3 7 ožuljak Doktor Strauss i doktor Nem ur kažu da nema veze za fleke od tin­ te. Reko sam im da to nisam ja prolijo tintu po papiru i da nisam vidijo ništa u tinti. Rekli su da budu me možda ipak uzeli. Reko sam gospo­ dična Kinnian mi nikad ne daje takve testove samo sricanje i čitanje. Rekli su d a je gospodična Kinnian rekla da sam ja njezin najboljiji đak u večernjoj školi je r se trudim najviše i stvarno se želim nešto naučiti. Rekli su kako to da si se upisao u večernju školu Charlie sam. Kako si je našao. Reko sam da sam pitao ljude i netko mi je reko gdje bi morao iči da se naučim dobro čitati i pisati. Oni su pitali zašto si želijo iči. Reko sam im je r cjeli život sam želijo biti pametan a ne bedast. A li jako je teško biti pametan. Rekli su znaš da če to vjerojatno biti privre­ meno. Reko sam da. Gospodična Kinnian mi je rekla. Nem a veze ako bude bolilo. Posije sam imao još ludih testova. Zgodna gospođa koja mi ih je dala rekla mi je ime i ja sam je pitao kako se to napiše da mogu napi­ sati u svojemu dnevniku. TE S T TE M ATSK E PERCEPCIJE. Znao sam što znači test ali nisam znao druge dvje rječi. Moraš ga proči ili dobiš loše ocjene. Taj je test izgledo lagani jer sam vidijo slike, samo je ovaj put htjela da joj ispričam slike. To me je zmotalo. Reko sam čovjek je jučer htio da mu velim što vidim u tin ti ona je rekla to nema veze. Rekla je izmisli priče o ljudima u slikama. Reko sam joj kako mogu izm isliti priče o njima kad ih ne poznam. Reko sam zašto da izmišljam laži. Ja više nikad ne lažem je r me uvjek uhvate. Ona mi je rekla taj test i onaj ror-šah test su za osobnost. Smijao sam se jako. Reko sam kako to nešto možeš dobiti iz fleka od tinte i fotki. Ona se uvrijedila i spremila slike. Baš me briga. Bilo je bedasto. Valjda sam i taj test padnuo.

FUTURA

Posije su me neki ljudi u bjelini kutama nekud odveli drugdje u zgradi i dali mi nekakvu igricu da se igram. Kao utrkivanje s bjelim mišom. M iša su zvali Algernon. Algernon je bijo u kutiji sa puno zi­ dova kao zavrnutih na ovu i onu stranu a meni su dali olovku i papir sa crtama i puno kocki. N ajed n om kraju je pisalo S TA R T na drugom CILJ. Rekli su d a je to labarint i da ja i Algernon imamo za napraviti isti labarint. Nisam svatio kako možemo im ati isti labarint ako A l­ gernon ima kutiju a ja imam papir ali nisam htijo ništa reći. N ije bilo ni vremena jer je utrkivanje počelo. Jedan od njih je imao sat koji se trudijo skriti da g a ja ne vidim pa sam se trudijo da ga ne gledam pa sam od toga bijo nervozni. Od toga sam se testa još lošije osjećao je r su mi ga dali preko 10 puta sa različitim labarintama a Algernon je svaki put pobjedijo. N i­ sam znao da su miši tako pametni. Možda je to zato što je Algernon bjeli miš. Možda su bjeli miši pametniji od drugih miša. izvješće o napretku — 4 8 ožujak Ipak budu uzeli mene! Tako sam uzbudžen da jedva pišem. Doktor Nem ur i Doktor Strauss su se prvo svađali o tome. Doktor Nem ur je bijo u uredu kad me je Doktor Strauss doveo. Doktor Nem ur je bio za­ brinut da me uzmeju ali Doktor Strauss mu je reko da me je gospo­ dična Kinnian preporučila najboljega od sviju ljudiju koje je ona učila. Volim gospodičnu Kinnian je r je ona jedna jako pametna učiteljica. A ona je rekla Charlie ti češ dobiti još jednu priliku. Ako se dobrovoljac javiš za ovaj esperiment mogli bi te popametniti. Neznaju jel će to biti premanetno ali to ti je prilika. Zato sam reko okej m akar sam bijo ispreplašen je r je rekla d a je to operacija. Ona je rekla nemoj se bojati Charlie ti si postigo tako puno s tako malo ja mislim da ti to zavre­ đuješ najviše od sviju. Pa sam se isprepadao kad su se doktori Strauss i Nem ur svađali o tomu. Doktor Strauss je reko da ja imam nešto što je jako dobro. Da imam dobru motovaciju. Nisam ni znao da ja to imam. Bijo sam jako ponosan kad je reko da nemaju svi s i-kvejom od 68 tu stvar. N e znam što je to i gdje sam to dobijo ali on je reko da to Algernon isto ima. Algernova motovacija je sir koji mu staviju u kutiju. A li to nemože biti to je r ja cjeli ovaj tijedan nisam jeo sira. Onda je doktoru Nemuru rekao nešto što nisam razumijo pa dok su oni pričali ja sam zapisao neke rječi.

FUTURA

On je reko Doktore Nem ur znam da Charlie nije ono što ste vi imali na umu kao prvoga od nove soje intektua** (nisam uspijo uhvatiti rječ) superljudi. A li većina ljudi njegovog niskog m ent** su nepriteljski raspoloženi i nisu koperativni obično su apat** i teško je doprjeti do njih on ima dobru narav i želju da zadovolji druge. Doktor Nem ur je reko nemojte zaboraviti da če on biti prvo ljudsko biče kojemu če se intelencija trostruko povećati kiruškim putom. Doktor Strauss je rekao pa da. Pogledajte kako je dobro naučijo pisati i čitati za svoju nisku metalnu dob to je tako veliko dosignuče kao da v i i ja naučimo ajštanovu teoriju relateta bez pomoči. To poka­ zuje itezivnu motovaciju. To je koparativ** grandozno dosignuče ja kažem uzmimo Charlieja. Nisam ulovijo sve rječi a oni su pričali brzo ali zvučalo m ije kao da je doktor Strauss bijo na mojoj strani a onaj drugi nije. Onda je doktor Nem ur kimnuo i reko dobro možda im ate pravo. U zet čemo Charlieja. Kad je to reko ja sam bijo tako uzbuđen da sam skočijo i stisnuo mu ruku što je tako dobar prema meni. Reko sam mu hvala vam Doktore neče vam biti žao što ste meni dali drugu priliku. I mislim to što sam mu reko. Nakon operacije budem se trudijo biti jako pametan. Jako se budem trudijo. izvješće o napretku — 5 10 ožujak Strah me je. Puno ljudi koji tu rade i sestre i ljudi koji su mi dali one testove došli su mi donjeti slatkiše i željeti sreću. Nadam se da imam sreću. Imam svoju zećiju šapicu i konjovu potkovicu. Samo što mi je crna mačka prešla put kad sam išao u bolnicu Doktor Strauss kaže ne moj biti prazovijeran Charlie ovo je znanost. Svejedno im nedam moju šapicu od mene. Pitao sam doktora Straussa je li budem sad bolji od Algernona na­ kon operacije a on je reko možda. Ako operacija bude uspijela budem pokazao tomu mišu da i ja mogu biti pametan kao on. Možda pame­ tniji. onda budem mogao čitati i pisati bolje i znati puno još drugih stvari i biti kao drugi ljudi. Ako bude permanetno onda če sve ljude na svjetu popametniti. Nisu mi ujutro dali ništ za jesti. Neznam kakve veze ima jelo s pa­ meti. Jako sam gladan a doktor Nem ur mi je uzeo moju bombonjeru. Taj doktor Nem ur je zločesti mrgud. Doktor Strauss kaže da če mi vra titi bombonjeru nakon operacije. Jer nesmije se ništa jesti prije operacije.

FUTURA

Izviješće o napretku 23. ožujak Vračam se natrag na rad u tvornicu. Rekli su d a je bolje da se vra­ tim raditi ali nesmijem nikome reči kakvu sam imao operaciju i mo­ ram svake večeri nakon posla doči u bolnicu. Oni če mi platiti novaca svaki mjesec za to što ču se naučiti da budem pametan. Sretan sam što se vračam na rad je r m ije falijo moj posao i svi moji prijatelji tamo i to kako smo se dobro zezali. Dr Strauss kaže da moram i dalje pisati stvari u dnevnik ali ne moram svaki dan samo kad se sjetim nečega posebnog ili kad se do­ godi nešto posebno. Kaže da se ne moram razočarati što to ide tako polako. Kaže da je s Algernonom to jako dugo trajalo prije nego što je postao 3 put pametniji nego što je bio. Zato me Algernon pobjedi cjelo vrijem e je r je i on imao tu operaciju. Sad se bolje osječam. Ja valjda mogu brže rješiti taj labarint od običnih miša. Možda ču jednoga dana ja pobjediti Algernona. Joj to bi bilo super. Zasad se čini da bi A lger­ non mogao biti pametan permanetno. 25. ožujak (N e moram više na vrhu pisati IZVIJEŠĆE O N A P R E T ­ K U svaki put nego samo jednom na tjedan kad to predam doktoru Nemuru na čitanje. Moram samo napisati datum. To mi štedi vremena.) Danas smo se jako zabavljali na poslu. Joe Carp je reko hej gle­ dajte Charlie je bio na operaciji pa kaj su mu stavili mozak u glavu. Htijo sam mu reči ali sam se sjetio d a je doktor Strauss rekao ne smi­ ješ. Onda je Frank Reilly reko što ti se dogodilo Charlie jesi li zabor­ avio ključ pa si pokušao vrata otvoriti na teži način. To me nasmijalo. Oni su mi zbilja pravi prijatelji i vole me. Ponekad netko veli hej pogledaj Joea ili Franka ili Georga stvarno se praviju Charlie Gordon, ne znam zašto to veliju ali uvjek se posije smiju. Jutros je Amos Borg koji je pretradnik u Donneganovoj tvornici iskoristio moje ime kad je vikao na Ernija pripravnika. Ernie je izgu­ bio nekakav paket. On je rekao Ernie zaimeBoga zar pokušavaš biti Charlie'Gordon. N e razumijem zašto je to reko. Ja nisam nikad izgu­ bio nikakav paket. 28. ožujak Dr Strauss je došao u moju sobu da vidi zašto nisam došao u bolnicu kako sam trebao. Rekao sam mu da se više ne volim utrkivati sa Algernonom. Reko je da neko vrijem e ne moram ali da svejedno moram doći tamo. Imao je dar za mene samo što to nije bio dar nego samo na posudbu. Mislio sam d a je mali televizor ali nije bijo.

FUTURA

Rekao je da to moram uključiti kad idem spavat. Rekao sam valjda se zezate zašto da ga palim kad idem spavat. Ko je to ikad čuo nešto ta­ kvo. A li on je reko ako hoću biti pametan moram napraviti kako on kaže i stavio mi je ruku na rame i rekao Charlie ti to još ne znaš ali cijelo vrijem e postaješ pametniji. Još neko vrijem e nećeš prim jetit. Mislim da me je samo tješio je r si ne izgledam ništ pametniji. O da skoro sam zaboravio. Pitao sam ga kad mogu natrag na sato­ ve gospodične Kinnian a on je reko da neču ići tamo. Rekao je da će uskoro gospodična Kinnian dolazit u bolnicu i početi me učit posebno. Ljutio sam se na nju što me nije došla posjetiti u bolnici ali mi se ona sviđa pa ćemo možda opet biti prijatelji. 29. ožujak Taj me šašavi T V cjelu noć držao budnoga. Kako mogu spavat kad mi nešto cjelu noć viče šašave stvari na uho. i bedaste sli­ ke. N e znam što kaže kad sam budan pa kako da onda to znam kad spavam. Dr Strauss kaže da je to u redu. On kaže da se moj mozak uči kad ja spavam i da će mi to pomoći kad gospodična Kinnian počne sa svo­ jim lekcijama u bolnici (sad sam saznao da to nije bolnica nego labratorij). Mislim da je sve to ludo. Ako možeš postati pametniji dok spa­ vaš zašto onda ljudi ideju u školu. Mislim da to neće iči. Ja sam cjelo vrijem e prije gledao kasne misije na T V i nikad me to nije napravilo pametnijim. Možda čovjek mora spavati dok ih gleda. D N E V N IK N A P R E T K A 9 IZVIJEŠĆE O RADU 3. travnja Dr Strauss mi je pokazao kako da stišam mali T V tako da mogu spavat. Sad ne čujem ništa, i još uvijek ne razumijem što mi govori. Nekoliko sam ga puta pustio ujutro da čujem što sam se naučio dok sam spavao i još uvjek ne mislim tako. Gospodična Kinnian kaže Možda je to neki drugi jezik ili takvo nešto. A li većinu vrem ena mi zvuči američki. Govori mnogo brže nego čak i gospođa Gould koja m ije bila učiteljica u četvrtom razredu a sjećam se da je ona govorila tako brzo d a ju nisam mogao razumijeti. Rekao sam Dru Straussu od kakve je to koristi što sam pametan kad spavam. Želim biti pametan kad sam budan. On kaže d a je to ista stvar i da imam dva razuma. Da ima podsvjesni i svjesni. A jedan ne govori drugome što radi. Čak ni ne razgovaraju. Zato sanjam. A bome imam čudne snove. Sve otkad imam taj nočni TV. Kasne kasne kasne kasnonoćne emisije.

FUTURA

Zaboravio sam ga pitat je li samo ja imam dva razuma ili svi. (U pravo sam u riječniku pogledao tu riječ koju mi je Dr Strauss rekao. Riječ je podsvjestan, pridjev: prirode m entalnih operacija koje jo š nisu prisutne u svijesti; poput podsvjesnih sukoba želja) ima još ali još uvijek ne znam što to znači. To nije dobar riječnik za bedaste ljude poput mene. Svejedno glavobolja je od tuluma. M oji prijatelji iz tvornice Joe Carp i Frank Reilly su me pozvali da pođem s njima u Muggsyjev salun na piće. N e volim piti ali oni su rekli da ćemo se jako dobro za­ bavljati. Dobro sam se zabavljao. Joe Carp je rekao da bi ja trebao pokazati djevojkama kako čistim zahode u tvornici i donio mi krpu. Ja sam im pokazao i svi su se smi­ ja li kad sam im rekao da je gospodin Donnegan rekao da sam ja naj­ bolji domar kojega je ikada imao je r ja volim svoj posao i radim ga dobro i nikad ne zakasnim niti ne izostanem osim kad sam išao na operaciju. Rekao sam da mi je gospođica Kinnian rekla Charlie uvjek budi ponosan na svoj posao je r ga radiš dobro. Svi su se smijali i dobro smo se zabavljali i dali su mi puno za piti i Joe je rekao Charlie je pišurija kad se nalije. N e znam što to znači ali svi me voliju i dobro se zabavljamo. Jedva čekam da budem pametan kao moji najbolji prijatelji Joe Carp i Frank Reilly. N e sijećam se kako je završio tulum ali mislim da sam otišao van kupiti novine i kavu za Joa i Franka i kad sam se vratijo više nije bilo nikoga. Tražio sam ih posvuda sve do kasno. Onda se više ne sijećam dobro ali mislim da sam zaspao ili sam bljuvao. Jedan me dobri poli­ cajac doveo doma. Tako kaže moja gazdarica gospođa Flynn. A li boli me glava i imam veliku čvrgu i sav sam pun modrica. M i­ slim da sam valda pao ali Joe Carp kaže da policajci ponekad tuku pijance. M islim da nije tako. Gospođica Kinnian kaže da policajci po­ mažu ljudima. Svejedno imam glavobolju i zlo mi je i sve me boli. M i­ slim da više neću piti. 6. travnja Pobjedio sam Algernona! Nisam čak ni znao da sam ga pobijedio sve dok mi Burt koji testira nije to rekao. Onda sam drugi put izgubio je r sam bio tako uzbuđen da sam pao sa stolca prije no što sam završio. A li nakon toga sam ga pobjedio još 8 puta. M ora da po­ stajem pametniji kad pobjeđujem pametnoga miša kao Algernon. A li ne osijećam se pametniji. Želio sam se još natjecati s Algernonom ali Burt je rekao to je do­ sta za danas. Pustili su me da ga držim na minutu. N ije on tako loš.

FUTURA

Mekan je kao kuglica vate. Trepće i kad otvori oči crne su i roza na rubovima. Rekao sam da ga mogu ja hraniti je r sam se osijećao tako loše što sam ga pobjedio i htio sam biti dobar prema njemu i biti mu prijatelj. Burt je rekao ne Algernon je jedan jako poseban miš s operacijom po­ put moje i on je bio prvi od svih životinja koji je tako dugo ostao pa­ metan. Rekao mi je da je Algernon tako pametan da svaki dan mora rješiti test da bi dobio hranu. To je kao nekakva brava na vratim a koja se mijenja za svako hranjenje pa Algernon svaki put mora naučiti ne­ što novo da bi dobio hranu. To me je rastužilo je r ako ne može naučiti neće dobiti hranu. M islim da nije u redu da moraš proći test da bi dobio hranu. Kako bi se doktoru Nemuru sviđalo da on mora riješiti test svaki put kad je gladan. M islim da ću biti prijatelj sa Algernonom. 9. travnja Danas navečer je gospođica Kinnian poslije posla došla u laboratorij. Izgledala je kao da joj je drago da me vidi ali uplašena. Rekao sam joj N e brinite gospođice Kinnian još nisam pametan a ona se nasmijala. Rekla je vjerujem u tebe Charlie je r tako si se jako više od svih drugih trudio naučiti čitati i pisati. U najgorem slučaju barem ćeš na kratko imati što želiš i pomoći usput znanosti. Čitamo jako tešku knjigu. Nikad prije nisam čitao tako tešku knji­ gu. Zove se Robinson Crusoe o čovijeku koji se nasukao na pustomu otoku. Je pametan i svašta smisli da bi imao kuču i hranu i dobar je plivač. Samo što mi je žao što je sasvim sam i nema prijatelja. A li m i­ slim da na otoku mora biti još nekoga jer ima slika sa smiješnim kišo­ branom kad on gleda otiske koraka. Nadam se da će naći prijatelja i da neće biti sam. 10. travnja. Gospođica Kinnian me uči da bolje pišem. Ona kaže pogledaj rječ i sklopi oči i ponavljaj ju u mislima sve dok je ne zapam­ tiš. Imam problema sa predstava koja se čuje prectava i dva miša ali pet miševa i budu, vide, kažu a ne budeju, vidiju, kažeju kako sam to pisao prije negoli sam počeo biti pametan. Zbunjen sam ali gospođica Kinnian kaže da to mora biti tako. 14. travnja Završio sam Robinsona Crusoea. Želim saznati što se dalje dogodilo ali gospođica Kinnian kaže da nema više. Zašto. 15. travnja Gospođica Kinnian kaže da učim brzo. Pročitala je ne­ ke od izviješća o napretku i nekako me čudno pogledala. Kaže da sam

FUTURA

ja dobra osoba i da ću ja svima njima pokazati. Pitao sam je zašto. Rekla je nema veze ali nemoj da te pogodi kad otkriješ da nisu svi tako divni kao što ti to misliš. Rekla je za osobu kojoj je Bog dao tako malo kao tebi ti si učinio više nego ljudi s pameti koju nisu nikad upotri­ jebili. Rekao sam svi su moji prijatelji pametni ali su dobri. Voliju me i nikad nisu napravili ništa što nije lijepo. Onda joj je nešto upalo u oko i morala je otrčati u zahod. 16. travnja Danas, sam naučio, zarez, ovo je zarez (,) točka, s re­ pom, gospođica Kinnian, kaže daje, važan jer, s njim, je pisanje, bolje, kaže netko, bi mogao izgubiti, mnogo, novaca, ako, zarez nije, na, pra­ vom mjestu, ja nemam, novaca, i ne, vidim kako, zarez može, pomoći da, ne, izgubiš, novce, Ali, ona kaže, da, svi koriste, zareze, pa ću, ih i, ja, koristiti, 17. travnja. Krivo sam upotrijebio zareze. Gospođica Kinnian mi je rekla neka pogledam u rječnik kako se rječi pišu. Rekao sam kakve to veze ima kako se pišu ako ih vi svejedno znate pročitati i ovako. Ona je rekla to je dio tvoje naobrazbe pa ću odsad pogledati u riječnik svaku riječ za koju nisam siguran kako se piše. Pisanje na takav način traje duže ali m islim da počinjem pamtiti. Tako sam i naučio pisati riječ interpunkcije. (Tako piše u riječniku.) Gospođica Kinnian kaže da je i točka isto interpunkcije, a da moram naučiti i još mnogo drugih zna­ kova. Rekao sam joj da sam mislio da sve točke moraju imati repove ali ona je rekla ne. Moraš ih pomješati, pokazala? mi” je. kako! da (ih pomješam; pa sad “ mogu? mješati* svakakve! znakove, interpunkcije: u svom, pi­ sanju) Ima, mnogo: pravila? koja; moram, još naučit! ali počinjem” ih. pamtiti. Jedno? što mi, se! sviđa kod: Draga gospođice Kinnian: (tako se počinje pismo ako budem ikad pisao) je to, da mi ona uvjek daje” ra­ zlog; kad je — pitam. Ona je gen’ije! Da sam! barem ja ta’ko pametan” kao, ona; (Interpunkcija, je? baš zabavna!” 18. travnja Koji sam ja mulac! Nisam uopće shvatio što mi je go­ vorila. Prošle sam večeri pročitao jednu knjigu o gramatici u kojoj su objašnjene sve stvari. Onda sam vidio d a je sve onako kako m ije gđica Kinnian pokušavala pokazati, ali ja nisam shvaćao. Ustao sam usred noći i sve u glavi mi se složilo na mjesto. Gđica Kinnian kaže da mi je pomogao T V koji mi govori u snu. K a ­ že da sam dosegao određeni nivo. To je nešto kao stupanj. f u tu r a

Nakon što sam shvatio kako radi interpunkcija, pročitao sam svoje stare dnevnike. Ajoj, kako sam sricao i kavu sam interpunkciju imao! Rekao sam gđici Kinnian da bih trebao ispraviti sve te pogreške, ali ona je rekla: “Ne, Charlie. Dr Nem ur hoće da ostanu baš takve kakve jesu. Zato ti je dopustio da ih zadržiš nakon što ih je on pohranio u memoriju. Brzo napreduješ, Charlie.” To mi je bilo drago. Nakon današnjeg sata otišao sam dolje i igrao se s Algernonom. Više se ne natječemo. 20. travnja Zlo mi je. Neonako kao da sam bolestan, nego se unu­ tra u grudima osjećam prazan kao da te netko udari a da istovremeno imaš žgaravicu. Nisam m islio pisati o tome, ali pretpostavljam da moram, je r je važno. Danas sam prvi put izostao s posla. Prošle su me večeri Joe Carp i Frank R eilly pozvali na tulum. T a ­ mo je bilo mnogo djevojaka i nekoliko momaka iz tvornice. Sjetio sam se kako mi je loše bilo prošli put kad sam pio, pa sam reao Joeu da ne želim ništa za piće. On mi je dao običnu Coca Colu. Im ala je čudan okus, ali ja sam mislio da to ja imam čudan okus u ustima. Neko smo se vrijem e jako dobro zabavljali. Joe je rekao da bih tre­ bao plesati s Ellen i da će me ona naučiti koracima. Nekoliko puta sam pao a nisam mogao shvatiti zašto ne pleše nitko osim mene i Ellen. I cijelo vrijem e sam se popikavao jer mi je uvijek nečija noga bila na putu. Onda, kad sam ustao s poda, vidio sam izraz na Joeovom licu i os­ jetio sam se nekako čudno u želucu. “On je živa sm ijurija,” rekla je jedna od djevojaka. Svi su se smijali. Frank je rekao: “Nisam se tako smijao još otkad sam one noći poslao po novine pa smo svi zbrisali.” “Pogledajte ga. Lice mu je crveno.” “Pocrvenio je. Charlie je pocrvenio.” “Hej, Ellen, što si učinila Charlieju? N ikad ga prije nisam vidio da se tako ponaša.” Nisam znao što da uradim ili kamo da se okrenem. Svi su gledali u mene i smijali se i osjećao sam se golim. Želio sam se sakriti. Istrčao sam na ulicu i povratio. Onda sam otišao kući. Nikad prije nisam znao da me Frank i ostali vode sa sobom samo zato da bi se im ali kome smijati. Sad znam što znači “praviti se Charlie Gordon” . Sramim se.

20

FUTURA

D N E V N IK N A P R E T K A 11 21. travnja Još uvijek nisam otišao na posao. Rekao sam gazdarici neka nazove gospodina Donnegana i neka mu kaže da sam bolestan. Gđa. Flynn me u zadnje vrijem e čudno pogledava, kao da me se boji. M islim da je dobro da sam shvatio da mi se svi smiju. Puno sam razmišljao o tome. To je zato što sam tako glup da čak ni ne znam kad radim nešto glupo. Ljudi misle d a je smiješno kad glupa osoba ne može učiniti nešto onako kako to oni mogu. Svejedno, sad znam da svaki dan postajem sve pametniji. Znam interpunkciju i dobro pišem. Sve teške riječi pogledam u rječnik i za­ pamtim ih. Sad več puno čitam i gđica Kinnian kaže da čitam brzo. Po­ nekad čak i razumijem o čemu čitam i to mi ostane u sjećanju. Pone­ kad mogu sklopiti oči i pomisliti na neku stranicu i ona mi se vrati cijela, poput slike. Gospođica Kinnian kaže da bih pored povijesti, zempljopisa i m ate­ matike trebao početi učiti i strane jezike. Dr Strauss m ije dao još neko­ liko vrpci koje puštam dok spavam. Još uvijek ne znam kako radi taj svjesni i podsvjesni um, ali Dr Strauss kaže neka se ne brinem. Tražio je da mu obećam da slijedeći tjedan, kad počinjem učiti srednjoškolske predmete, neću čitati knjige iz psihologije — sve dok mi on ne dopusti. Danas se osjećam mnogo bolje, ali pretpostavljam da sam još uvi­ jek malo ljut što su mi se ljudi cijelo vrijem e smijali i rugali samo zato što nisam bio pametan kao oni. Kad postanem pametan kao što mi Dr Strauss kaže, tojest triput moj prijašnji I.Q. od 68, možda će me onda ljudi voljeti i biti mi prijatelji. Nisam siguran što je to I.Q. Dr Nem ur kaže d a je to nešto s čime se mjeri koliko si inteligentan —- kao što vaga u dućanu mjeri u kilama. A li Dr Strauss mu se usprotivio i rekao da I.Q. uopće ne mjeri inte­ ligenciju. On je rekao da I.Q. pokazuje koliko inteligencije možeš do­ biti, kao što brojke na vanjskoj strani mjerice pokazuju koliko u nju možeš staviti. A li još uvijek je moraš napuniti da bi bila puna. Kad sam pitao Burta, koji mi daje testove inteligencije i radi s Algernonom, on je rekao da obojica imaju krivo (samo sam mu morao obećati da im neću reći d a je on to rekao). Burt kaže da I.Q. mjeri mno­ ge stvari, uključujući neke koje si već naučio, i da sve to zapravo ne pokazuje ništa. I tako još uvijek ne znam što je to I.Q., osim da će moj uskoro biti preko 200. Nisam želio ništa reći, ali ako ne znaju što je to, ni gdje je to — ne znam kako onda mogu znati koliko ga imaš. Dr Nem ur kaže da sutra moram na Rorshachov test. Pitam se što je to.

FUTURA

21

22. travnja Otkrio sam što je to Rorshachov test. To je onaj test koji su mi bili dali prije operacije — onaj s mrljama tinte na komadima kartona. Donio ga je isti onaj čovjek. Umro sam od straha pred tim mrljama tinte. Znao sam da će tra­ žiti od mene da pronađem slike za koje sam znao da ih neću moći naći. Mislio sam si, da barem znam kakve su slike unutra skrivene. Možda nema nikakvih slika. Možda je to samo trik, možda žele vidjeti jesam li dovoljno glup da tražim nešto čega tamo nema. I samo razmišljanje o tome natjeralo me da se namrštim na njega. “Okej, Charlie,” rekao je, “te si karte već vidio, sjećaš se?” “Naravno da se sjećam.” Po načinu na koji sam to rekao znao je da sam ljut, pa me iznena­ đeno pogledao. “Da, naravno. Želim da sad pogledaš ovu kartu. Sto bi to moglo biti? Što vidiš na ovoj karti? Ljudi vide razne stvari u tim m r­ ljama. Kaži mi što one znače tebi — na što misliš kad ih pogledaš?” Bio sam šokiran. To nije bilo ono što sam očekivao da kaže. “Hoćete reći da u tim mrljama nema skrivenih slika?” On se namrštio i skinuo naočale. “Što?” “Slika. Skrivenih u mrljama. Prošli ste mi put rekli da ih svi drugi vide i da želite da ih i ja nađem.” On mi je objasnio da je prošli put upotrijebio gotovo iste riječi kao i sad. Nisam mu vjerovao i još uvijek pomalo sumnjam da me prošli put namjerno naveo na krivi zaključak iz čiste zezancije. Osim ako — ma, više ni sam ne znam — jesam li doista mogao biti tako glup? Polako smo prošli sve karte. Jedna od njih je izgledala poput dva šišmiša koja se natežu oko nečega. Druga kao dva čovjeka koja se bore mačevima. Zamišljao sam svakakve stvari. Valjda sam se malo zanio. A li više mu nisam vjerovao, pa sam stalno okretao karte i gledao dru­ gu stranu da bih provjerio nema li tamo nešto što sam trebao prim i­ jetiti. Dok je on pisao svoje zabilješke, malo sam se navirio kako bih mogao pročitati što piše. A li sve je bilo u nekakvom kodu i izgledalo je ovako: W F + A Ddf-Ad orig. W F-A SF + obj Još uvijek mi taj test nema nikakvog smisla. Čini mi se da bi svat­ ko mogao smisliti hrpu laži o stvarima koje zapravo ne vide. Kako je znao da od njega ne radim budalu spominjući stvari koje zapravo ne vidim? Možda ću shvatiti kad mi Dr Strauss dopusti da čitam knjige iz psihologije. 25. travnja Smislio sam novi način da se poredaju strojevi u tvor­ nici i g. Donnegan kaže da će mu to uštedjeti deset tisuća dolara na

22

FUTURA

godinu u radnicima i povećanoj proizvodnji. Dao mi je bonus od dvad­ eset i pet dolara. Želio sam Joea i Franka povesti na ručak da to proslavimo, ali Joe je rekao da mora ići kupiti neke stvari za ženu, a Frank je rekao da se već bio dogovorio za ručak s jednim rođakom. Pretpostavljam da će im trebati neko vrijeme da se naviknu na promjene u meni. Čini se da me se svi boje. Kad sam prišao Amosu Borgu i kucnuo ga po ramenu, pos­ kočio je pola m etra u zrak. Ljudi više ne razgovaraju sa mnom, niti se zezaju sa mnom kao što su to nekad znali. Sto ovaj posao čini nekako usamljenim. 27. travnja Danas sam skupio hrabrosti da gđicu K innian poz■ ovem na večeru da proslavimo moj bonus. Isprva nije bila sigurna je li to u redu, ali ja sam pitao Dra Straussa i on je rekao da je to okej. Čini se da se Dr Strauss i Dr Nem ur više ne slažu tako dobro. Cijelo se vrijem e svađaju. Večeras, kad sam ih došao pitati za večeru s gđicom Kinnian, čuo sam kako viču. Dr Nem ur je vikao kako je to njegov eksperiment i njegova istraživanja, a Dr Strauss je vikao da je on uložio jedanako toliko, je r me on našao preko gđice Kinnian i izveo operaciju. Dr Strauss je rekao da će jed ­ noga dana tisuće neurokirurga širom svijeta koristiti njegove metode. Dr Nem ur je želio objaviti rezultate eksperimenta na koncu ovoga mjeseca. Dr Strauss je želio još malo pričekati, kako bi bio siguran. Dr Strauss je rekao da Dra Nemura više zanima fotelja pročelnika odjela psihologije na Princetonu nego sam eksperiment. Dr Nem ur je rekao da Dr Strauss nije ništa više nego običan oportunist koji se pokušava šlepati na njegovoj slavi. Kad sam otišao, otkrio sam da se sav tresem. N e znam zašto, ali kao da sam tek sad po prvi put oba čovjeka vidio u pravome svjetlu. Sjećam se kako sam jednom čuo Burta kako kaže da Dr Nem ur ima goropadnicu od žene koja ga cijelo vrijem e tjera neka objavljuje stvari samo da što prije postane poznat. Burt je rekao d a je njen san da ima zvjerku za muža. Je li doista istina da se Dr Strauss pokušavao šlepati na slavi Dra Nemura? 28. travnja N e razumijem zašto nikad prije nisam primijetio kako je gđica Kinnian lijepa. Ima smeđe oči i toplo-smeđu kosu koja joj do­ pire do vrata. Im a samo trideset i četiri godine! M islim da sam od sa­ moga početka mislio d a je ona nedostižni genij — i vrlo, vrlo stara. Sad mi svaki put kad je vidim izgleda sve mlađa i sve ljepša. f u tu r a

23

Večerali smo i dugo razgovarali. K ad je rekla da ja napredujem tako brzo da ču je uskoro ostaviti daleko za sobom, ja sam se nasmijao. “Istina je, Charlie. Več sad si bolji od mene. Možeš pročitati cijelu stranicu samo jednim pogledom, dok ja mogu odjednom uhvatiti samo nekoliko redova. I sjećaš se svega što si pročitao. Ja sam sretna ako se sjetim okosnice.” “N e osjećam se inteligentnim . Im a toliko stvari koje još ne razu­ mijem.” Ona je izvadila cigaretu i ja sam joj pripalio. “Moraš imati malo strpljenja. T i si u nekoliko tjedana postigao ono za što drugim ljudima treba pola života. Zato je sve to tako čudesno. Sad si poput divovske spužve, samo upijaš stvari oko sebe. Činjenice, brojke, opću naobrazbu. Uskoro ćeš početi sve to povezivati u cjelinu. * Vidjet ćeš kako su razne grane znanja međusobno povezane. Im a mno­ go razina, Charlie, poput prečki na divovskim ljestvama po kojima se penješ na visine s kojih mnogo bolje vidiš svijet oko sebe. “Ja vidim samo jedan dio, Charlie, i neću se uspeti na još mnogo prečki, ali ti ćeš nastaviti još dalje i više i vidjeti još i još, i svaki će ti korak otvoriti nove svjetove za koje nisi ni znao da postoje.” Ona se namršti. “Nadam se... samo se nadam, molim Boga da— ” “Što?” “Nem a veze, Charles. Samo se nadam da nisam im ala krivo kad sam te savjetovala da se upustiš u to.” Nasm ijao sam se. “Kako bi to moglo biti? Uspjelo je, zar ne? Algernon je još uvijek pametan.” Neko smo vrijem e sjedili u tišini i znao sam o čemu razmišlja dok me gleda kako se poigravam s mojom sretnom zečjom šapicom, koju sam sad nosio kao privjesak za ključeve. Nisam želio razmišljati o to­ me, ništa više no što starci žele razmišljati o smrti. Znao sam d a je ovo samo početak. Znao sam na što je mislila kad je spomenula razine, jer neke sam od njih već vidio. Pomisao da ću je ostaviti daleko iza sebe činila me tužnim. Zaljubljen sam u gospođicu Kinnian. D N E V N IK N A P R E T K A 12 30. travnja Napustio sam posao u Donneganovoj tvornici plastične ambalaže. Gospodin Donnegan je inzistirao na tome da bi za sve nas bilo bolje da odem. Sto sam im učinio da me toliko mrze? Prvi put sam za to čuo kad mi je gospodin Donnegan pokazao pe­ ticiju. Osamsto četrdeset imena radnika tvornice, svih osim Fanny

24

FUTURA

Girden. Preletjevši pogledom preko popisa, odmah sam uočio da nedo­ staje jedino njezino ime. Svi ostali zahtijevali su moj otkaz. Joe Carp i Frank R eilly nisu htjeli ni razgovarati sa mnom o tome. N iti je itko drugi, osim Fanny. Ona je jedna od nekolicine ljudi koje znam koji ne odustaju od nečega u što vjeruju bez obzira na to što kažu svi ostali —- a Fanny nije mislila da bih ja trebao dobiti otkaz. Bila je protiv peticije iz principa i ostala pri svome unatoč prijetnjama. “Što ne znači,” pripomenula je, “da ne mislim da se s tobom događa nešto čudno, Charlie. Te promjene. N e znam. Nekoć si bio dobar, obič­ an čovjek na kojega sam se mogla osloniti — možda ne previše bistar, ali pošten. Tko zna što si si napravio da odjednom postaneš tako pa­ metan. Svi ovdje kažu, Charlie, tu nešto nije u redu.” “A li kako to možeš reći, Fanny? Što je loše u tome da čovjek posta­ ne inteligentan i da želi steći znanje i razumijevanje svijeta oko sebe?” Ona je gledala dolje u svoje ruke i ja sam se okrenuo da pođem. N e gledajući me, rekla je: “Kad je Eva poslušala zmiju i jela sa stabla spoznaje, to je bilo loše. Loše kad je shvatila da je gola. Da nije bilo toga nitko od nas ne bi nikad morao ostarjeti i oboljeti i umrijeti.” I opet imam taj osjećaj gorućeg stida u prsima. Ta je inteligencija napravila razdor između mene i ljudi koje sam nekoć poznavao i volio. Prije su me prezirali i smijali mi se radi moje neukosti i tuposti; sad me mrze zbog mog znanja i razumijevanja. Što, zaBoga, žele od mene? Istjerali su me iz tvornice. Sad sam usamljeniji no ikad prije. 15. svibnja Dr Strauss je jako ljut na mene što već dva tjedna ni­ sam ništa zapisao u dnevnik. Im a pravo na to jer laboratorij mi sad daje redovnu plaću. Rekao sam mu da sam bio prezaposlen razm iš­ ljanjem i čitanjem. Kad sam istaknuo da je pisanje tako spor proces koji me čini nestrpljivim, predložio mi je neka naučim pisati na stroju. Sad mi je mnogo lakše jer tipkam gotovo sedamdeset i pet riječi u m i­ nuti. Dr Strauss me konstantno podsjeća da moram pisati i govoriti jednostavnim jezikom kako bi me ljudi razumjeli. Pokušat ću ukratko ispričati sve što mi se dogodilo tijekom pro­ tekla dva tjedna. Algernon i ja bili smo predstavljeni Američkom ud­ ruženju psihologa na konvenciji Svjetskog udruženja psihologa pro­ šlog utorka. Izazvali smo pravu senzaciju. Dr Nemur i Dr Straus bili su vrlo ponosni na nas. Pretpostavljam da Dr Nem ur — koji ima 60 godina, deset više od Dra Strausa — drži d a je neophodno da se rezultati njegova rada vide. Što je nedvojbeno posljedica pritiska od strane gospođe Nemur.

FUTURA

25

Nasuprot mojim prijašnjim dojmovima, sad shvaćam da Dr Nem ur uopće nije genij. Im a jako dobar um, ali taj se um muči sa sumnjom u samoga sebe. On želi da ga ljudi smatraju genijem. Stoga mu je važno da je njegov rad prihvaćen u svijetu. Vjerujem da se Dr Nem ur bojao daljnjeg odgađanja prezentacije zato što se bojao da netko drugi ne otkrije nešto slično i ne ukrade mu lovorike. S druge strane, Dr Straussa bi se moglo nazvati genijem, premda mi se čini d a je polje njegova znanja prilično ograničeno. O brazovanje na tradicionalno usko specijalizirani način; širi aspekti bili su zane­ mareni u daleko većoj mjeri no što je bilo neophodno — čak i za neurokirurga. Bio sam šokiran kad sam saznao da su latinski, grčki i hebrejski jedina tri pradavna jezika koje on zna, te da o matematici ne zna ništa dalje od elementarne razine jednadžbi s varijablama. Kad m ije to pri­ znao, bio sam gotovo uzrujan. Kao da mi je to želio zatajiti, pretva­ rajući se — kao i mnogi drugi ljudi, otkrio sam — da je nešto što nije. Nitko koga znam nije onakav kakav izgleda izvana. Čini se da se Dr Nemur osjeća nelagodno u mom društvu. Ponekad kad pokušam razgovarati s njim, on me samo čudno pogleda i okrene se. Isprva sam bio ljut kad mi je Dr Strauss rekao da Dru Nemuru nabijam kompleks manje vrijednosti. Mislio sam da mi se ruga, a još uvijek sam jako osjetljiv na samu pomisao na to. Kako sam mogao znati da visoko cijenjeni psihoeksperimentalist poput Nemura ne zna hindu i kineski? Što je apsurdno ako se uzme u obzir sve što se u današnje vrijem e u Indiji i Kini postiže na tome polju istraživanja. Pitao sam Dra Straussa kako je Dr Nem ur mogao odbaciti Rahajam attijev napad na njegove metode i rezultate ako taj članak nije ni pročitao. Taj čudan izraz na Straussovu licu može značiti samo dvije stvari. Ili on ne želi reći Nemuru što se o njemu govori u Indiji, ili — a to me brine — ni Dr Strauss ne zna. Moram paziti da govorim i pišem jasno i jednostavno da mi se ljudi ne bi smijali. 18. svibnja Jako sam uznemiren. Jučer navečer sam vidio gospo­ đicu Kinnian po prvi put u više od tjedan dana. Pokušao sam izbjeći sve diskusije o intelektualnim konceptima i držati konverzaciju na jednostavnoj, svakodnevnoj razini, ali ona me samo tupo gledala i pi­ tala na što sam mislio spomenuvši matem atički ekvivalent prom je­ njivosti u Dornermannovom Petom Concertu. Kad sam joj pokušao objasniti, ona me zaustavila i nasmijala se. Pret­ postavljam da sam se razljutio, ali vjerojatno joj prilazim na krivoj

26

FUTURA

razini. Štogod pokušam diskutirati s njom, nisam sposoban komunici­ rati. Moram opet pročitati Vrostadtove Razine Semantičke Progresije. Čini mi se da više uopće ne mogu komunicirati s ljudima. H vala Bogu da postoji glazba i knjige i stvari o kojima mogu razmišljati. Većinu vremena provodim sam u svome stanu u zgradi gospođe Flynn i rijet­ ko pričam s ikim. 20. svibnja N e bih bio prim ijetio novoga perača suđa, dečka od nekih šesnaesetak godina, u restoranu na uglu u kojem obično veče­ ram, da nije bilo incidenta s razbijenim suđem. Srušilo se na pod, razbijajući se na komadiće koji su odletjeli pod stolove. Dečko je stajao, uplašen, držeći prazan pladanj u ruci. Činilo se da ga zvižduci i povici gostiju (uzvici tipa “hej, ode profit!”... “M azeltov!”... i “Pa, nije dugo bio na tom poslu...” kakvi gotovo uvijek prate takve incidente u javnim restoranima) posve zbunjuju. Kad je vlasnik došao pogledati čemu sva ta galama, dječak se zgr­ čio i podigao ruke iznad glave kao da se pokušava obraniti od udarca kojega je očekivao. “Okej, okej, magarče,” vikao je vlasnik, “nemoj sad samo stajati! Donesi metlu i pometi taj nered. Metlu... metlu, idiote! U kuhinji je. Pometi sve krhotine.” Dječak je shvatio da neće biti kažnjen. Njegova je prestrašena izra­ za nestalo i on se nasmiješio i počeo pjevušiti kad se vratio s metlom i krenuo mesti pod. Nekolicina veselijih gostiju nastavila ga je peckati, zabavljajući se na njegov račun. “Ovdje, sinko, evo krasnog komadića iza tebe...” “Hajde, učini to još jednom...” “N ije on ni tako blesav. Lakše ih je razbiti nego oprati...” Njegov je prazan pogled prelazio po gomili promatrača i on je pola­ ko počeo razvlačiti usne u nesiguran, širok osmijeh na šalu koju očito nije shvaćao. Osjetio sam mučninu gledajući njegov tup, prazan osmijeh, široke jasne oči djeteta, nesigurnog ali željnog da svima ugodi. Smijali su mu se je r je bio mentalno retardiran. A bio sam mu se smijao i ja. Odjednom sam bio bijesan na samoga sebe i na sve te ljude što su mu se podsmjehivali. Skočio sam i povikao: “Zavežite! Ostavite ga na miru! N ije on kriv što ne razumije! On ne može pomoći tome kakav je! Za ime Boga... ipak je ljudsko biće!” Nastala je tišina. Prokleo sam se što sam izgubio kontrolu i napra­ vio scenu.

FUTURA

27

Trudio sam se da ne gledam dječaka dok sam plaćao račun, a po­ tom izišao ni ne taknuvši hranu. Sramio sam se za obojicu nas. N ije li čudno kako se ljudi pošteni i osjećajni, koji se ne bi rugali čovjeku rođenom bez nogu i ruku ili očiju, bez ustručavanja rugaju čovjeku rođenom s niskom inteligencijom? Bijesnio sam na samu po­ misao da sam prije ne tako mnogo vremena i ja, poput ovog dječaka, izigravao klauna. I gotovo sam to zaboravio. Sakrio sam od sebe sliku starog Charlieja Gordona, je r je sad kad sam inteligentan to bilo nešto što trebam izbaciti iz sjećanja. A li da­ nas, dok sam gledao onog dječaka, po prvi put sam doista vidio što sam bio. B io sam točno poput njega! N e tako davno shvatio sam da su mi se ljudi smijali. A sad vidim da sam im se pridružio u ruganju samome sebi, ni ne znajući da to činim. To boli najviše od svega. Često sam čitao svoje dnevnike napredovanja i vidio nepismenost, djetinju naivnost, um male inteligencije kako viri iz mračne sobe kroz ključanicu prema zasljepljujućem svjetlu s druge strane vrata. Vidim da sam čak i u svojoj gluposti znao da sam inferioran i da drugi ljudi imaju nešto što ja nemam — nešto što mi je bilo uskraćeno. U svojoj mentalnoj sljepoći mislio sam da je to nešto nekako povezano sa zna­ njem čitanja i pisanja, i bio sam siguran da ću ako svladam te vještine dobiti i inteligenciju. Čak i slabouman čovjek želi biti poput ostalih ljudi. Dijete se možda ne zna samo nahraniti, niti zna što treba jesti, a svejedno zna što je glad. Takav sam bio, a nisam to znao. Čak ni sa svojim darom intelek­ tualne svjesnosti, nikad zapravo nisam znao. Ovaj je dan bio dobar. Sad sagledavajući prošlost mnogo jasnije, odlučio sam uporabiti svoje znanje i umijeće za rad u polju povećanja razine ljudske inteligencije. Tko je bolje opremljen za taj posao? Tko drugi je živio u oba svijeta? To su m oji ljudi. Dopustite mi da isko­ ristim svoj dar i da učinim nešto za njih. Sutra ću s Dr Nemurom raspraviti o načinu na koji bih mu mogao pomoći da riješi problem široke primjene tehnike koja je bila upotri­ jebljena na meni. Imam i nekoliko vlastitih dobrih ideja. Ima toliko toga šro bi se dalo učiniti tom tehnikom. Ako su mene mogli pretvoriti u genija, što je s tisućama drugih poput mene? Kakvi bi se fantastični rezultati mogli dobiti primjenom te tehnike na nor­ malne ljude? N a genije? Ima toliko vrata koja treba otvoriti. Nestrpljiv sam da počnem.

28

FUTURA

D N E V N IK N A P R E T K A 13 23 svibnja Dogodilo se danas. Algernon me ugrizao. Otišao sam u lab da bih ga vidio, kao što ponekad činim, ali kad sam ga podigao iz njegova kaveza ugrizao me za ruku. Vratio sam ga natrag i neko ga vrijem e promatrao. Bio je neuobičajeno uznemiren i divlji. 24. svibnja Burt, koji se brine za pokusne životinje, kaže da se Algernon mijenja. Više nije tako kooperativan; odbija trčati po labi­ rintu, opća motiviranost mu se smanjila. I ne jede. Svi su vrlo uzne­ mireni, pitajući se što to znači. 25. svibnja Algernona moraju hraniti, je r on odbija riješavati za­ datke koji otvaraju pretinac s hranom. Svi me identificiraju s Algernonom. N a neki način, obojica smo prvi od naše rase. Svi se pretvaraju da Algernonovo ponašanje ne mora značiti da će se isto dogoditi i sa mnom. A li teško je sakriti činjenicu da i neke druge životinje koje su podvrgnute istom eksperimentu pokazuju čudno ponašanje. Dr Strauss i Dr Nem ur su me zamolili neka više ne dolazim u lab. Znam što misle ali ne mogu to prihvatiti. Nastavljam s planovima o daljnjim istraživanjima. Svaka čast njima kao znanstvenicima, ali sv­ jestan sam njihovih ograničenja. Ako postoji rješenje morat ću ga naći ja sam. Odjednom m ije vrijeme postalo jako važno. 29. svibnja Dodijeli su mi vlastiti laboratorij i dali dopuštenje da nastavim s istraživanjima. N a tragu sam nečemu. Radim dan i noć. Dao sam da mi u lab donesu krevet. Većinu zabilješki zapisujem u blokove koje čuvam u posebnoj mapi, ali s vremena na vrijeme, iz čiste navike, osjećam potrebu da u ovaj dnevnik zapišem što osjećam. Račun inteligencije smatram fascinantnim materijalom za prou­ čavanje. To je mjesto za primjenu svega znanja koje sam dosad aku­ mulirao. U neku ruku to je problem koji me mučio cijeloga živita. 31. svibnja Dr Strauss drži da previše radim. Dr Nem ur kaže da pokušavam cijeli životni vijek istraživanja nagurati u nekoliko tje­ dana. Znam da bih se trebao odmoriti, ali tjera me nešto, nešto iznutra što mi ne da da prestanem. Moram pronaći razlog tako oštre regresije kod Algernona. Moram znati hoće li se to dogoditi i meni i kad. 4.

lipnja

PISM O DRU STRAU SSU (kopija)

Odvojeno od ovog pisma šaljem vam kopiju svog izviješća pod na­ slovom “Algernon-Gordonov efekt: Studija strukture i funkcije umjetno f u tu r a

29

povećane inteligencije”, koje bih želio da pročitate i objavite. Kao što vidite, moji eksperimenti su završeni. U svoje sam izviješće uključio sve formule, kao i m etematičke analize u prilogu. Naravno, njih bi trebalo potvrditi. Imajući na umu važnost ovoga za vas i Dra Nemura (trebam li reći — i za mene samoga?) nekoliko sam tuceta puta provjerio rezultate u nadi da ću pronaći neku pogrešku. Sa žaljenjem moram priznati da su rezultati točni. A ipak, za dobrobit znanosti, zahvalan sam za ovaj mali komadić koji dodajem znanju i razumijevanju funkcije ljudskoga uma i zakona koji upravljaju umjetnim povećanjem ljudske inteligencije. Sjećam se da ste mi jednom prilikom rekli d a je neuspjeh ili dokaz da neka teorija ne valja jednako važan za daljnji napredak kao i sam uspjeh. Sad znam da je to točno. Svejedno, žao mi je da moj vlastiti doprinos na ovome polju mora počivati na pepelu rada dvojice ljudi koje toliko cijenim. Iskreno vaš, Charles Gordon. u prilog u : izviješće 5. lipnja N e smijem se prepustiti emocijama. Činjenice i rezultati mojih eksperimenata su jasni, a senzacionalniji aspekti mog vlastitog rapidnog uspona ne smiju zakriliti činjenicu da utrostručavanje inte­ ligencije pomoću kirurške tehnike koju su razvili Dr Strauss i Dr Nemur ima malu ili gotovo nikakvu praktičnu primjenjivost (u sadašnje vrijem e) na polju povećanja ljudske inteligencije. Pregledavajući zapise i podatke o Algernonu, vidim da je unatoč njegovoj tjelesnoj ‘mladosti’ došlo do mentalne regresije. M otorička aktivnost slabi, došlo je do opće redukcije glandularnih aktivnosti, kao i akcelerirancfg gubitka koordinacije pokreta. Također postoje i vrlo jake indikacije progresivne amnezije. Kao što će se vidjeti iz mog izviješća, to i ostali tjelesni i mentalni sindromi mogu se predvidjeti, sa statistički značajnim rezultatim a, primjenom mojih formula. Kirurški stimulus kojemu smo obojica bili podvrgnuti rezultirao je povećanjem intenziteta i ubrzavanjem svih mentalnih procesa. Nepre­ dviđen razvoj događaja (uzeo sam si tu slobodu da to nazovem A lgernon-Gordonovim efektom) jest logični nastavak cijelog tog intelektual­ nog ubrzanja. Ovdje dokazana hipoteza može se jednostavno objasniti na slijedeći način: umjetno povećana inteligencija deteriorira brzinom upravno proporcionalnom kvaliteti povećanja.

30

FUTURA

Osjećam d a je i to samo po sebi važno otkriće. Sve dok budem sposoban pisati, nastavit ću zapisivati svoja razm i­ šljanja u dnevnike napretka. To je jedno od nekoliko preostalih zado­ voljstava. Svejedno, uzevši u obzir sve pokazatelje, moje će mentalno propadanje biti vrlo brzo. Već sam počeo prim ijećivati znakove emocionalne nestabilnosti i zaboravnosti, prve simptome sagorijevanja. 10. lipnja Propadanje napreduje.Postao sam rastresen. Algernon je umro prije dva dana. Vivisekcija je pokazala da su moja predviđanja bila točna. Njegov se mozak težinski smanjio i došlo je do općeg zaglađivanja i izravnavanja cerebralnih vijuga, kao i do produbljivanja i proširenja moždanih pukotina. Pretpostavljam da se iste stvari događaju — ili će se uskoro početi događati — i meni. Sad kad je to neminovno, ne želim da se dogodi. Stavio sam Algernonovo tijelo u kutiju od sira i zakopao ga u dvo­ rištu. Plakao sam. 15. lipnja Dr Strauss me opet došao posjetiti. Nisam mu želio ot­ voriti vrata i rekao sam mu neka ode. Želim da me ostave na miru. Po­ stao sam osjetljiv i iritabilan. Osjećam kako se spušta mrak. Teško mi je odbaciti misli o samoubojstvu. Stalno si ponavljam da će ovaj introspektivni dnevnik biti od velike važnosti. Čudan je to osjećaj kad uzmeš u ruke knjigu koju si nedavno čitao s uživanjem i kad otkriješ da se ne sjećaš o čemu se radi. Sjećam se kako sam visoko mišljenje imao o Johnu Miltonu, ali kad sam u ruke uzeo Izgu bljen i ra j nisam ga uopće mogao razumjeti. Toliko sam se ra z­ ljutio da sam zavitlao knjigu preko cijele sobe. Moram pokušati zadržati neke od tih stvari koje sam naučio. O, Bože, molim te nemoj mi sve oduzeti. 19. lip n ja Ponekad noću iziđem prošetati. Prošle se noći nisam mogao sjetiti gdje stanujem. Kući me doveo policajac. Im am čudan osjećaj da mi se sve ovo već jednom dogodilo — davno, davno. Stalno se podsjećam da sam ja jedina osoba na svijetu koja može opisati što mi se događa. 21. lipnja Zašto se ne mogu sjetiti? Moram se boriti. Danima ležim u krevetu i ne znam gdje sam ili tko sam. Onda mi se sve vrati u jed ­ nom bljesku. Fuge amnezije. Simptomi senilnosti — drugo djetinjstvo. Gledam ih kako dolaze. To je tako okrutno logično. Naučio sam tako mnogo i tako brzo. Sad moj um rapidno propada. Neću dopustiti da se

FUTURA

31

to dogodi. Borit ću se. N e mogu a da ne razmišljam o dječaku u resto­ ranu, prazan izraz lica, budalast osmijeh, ljudi kako mu se smiju. N e — molim te — ne opet to... 22. lipnja Zaboravljam stvari koje sam naučio nedavno. Čini se da sve slijedi klasičan uzorak — stvari koje su zadnje naučene prve se zaboravljaju. Ili je li to uzorak? Bolje da opet pogledam u knjigu... Opet sam pročitao svoj rad na temu Algernon-Gordonovog efekta i imam čudan osjećaj da ga je napisao netko drugi. Im a dijelova koje ni ne razumijem. Motorička aktivnost slabi. Stalno se spotičem na nešto i postaje mi sve teže tipkati na stroju. 23. lipnja Potpuno sam odustao od pisaćeg stroja. Koordinacija mi je loša. Osjećam da se krećem sve sporije i sporije. Danas sam doživio užasan šok. Uzeo sam kopiju članka koji sam bio koristio u svome is­ traživanju, Krugerov Uber psychische Ganzheit, da vidim hoće li mi pomoći da shvatim što sam to napisao. Isprva sam pomislio da mi s očima nešto nije u redu. A onda sam shvatio da više ne znam njema­ čki. Provjerio sam i ostale jezike. N e znam više nijedan. 30. lipnja Prošlo je tjedan dana prije no što sam se opet usudio sjesti i pisati. Sve mi klizi kroz prste poput pijeska. Većina knjiga koje imam sad su mi preteške. To me ljuti je r znam da sam ih prije samo nekoliko tjedana čitao i razumijevao. Stalno si govorim da moram nastaviti s pisanjem ovih izviješća kako bi netko znao što mi se događa. A li sve mi je teže oblikovati riječi i sjetiti se kako se pišu. Sad već moram u rječnik gledati i jednostavne riječi i radi toga polako počinjem gubiti strpljenje sam sa sobom. Dr Strauss svraća gotovo svaki dan, ali rekao sam mu da ne želim vidjeti nikoga, niti s ikim razgovarati. Osjeća se krivim . Svi se oni osjećaju krivima. A li ja ne optužujem nikoga. Znao sam da se to može dogoditi. A li oh, kako boli. 7. srpnja N e znam kamo je nestao cijeli tjedan. Danas je nedjelja znam je r kroz prozor vidim ljude kako idu u crkvu. M islim da sam cijeli tjedan bio u krevetu ali sjećam se da mi je gospođa Flynn ne­ koliko puta donijela hranu. Stalno si ponavljam da moram nešto uči­ niti ali onda zaboravim što ili mi je možda lakše da ne učinim ono što kažem da ću učiniti. U zadnje vrijem e često razmišljam o majci i ocu. Našao sam svoju sliku s njima na plaži. Moj otac ima veliku loptu pod pazuhom a majka

32

FUTURA

me drži za ruku. N e sjećam ih se takvih kakvi su na slici. Sjećam se oca pijanog gotovo cijelo vrijeme kako se svađa s majkom oko novaca. Nikad se nije brijao i obično mi je njegova braga grebala lice kad bi me zagrlio. Moja majka kaže da je umro ali rođak M iltie kaže da su njegovi mama i tata rekli da je moj otac pobjegao s drugom ženom. Kad sam to pitao majku ošamarila me i rekla da mi je otac mrtav. M islim da nikad nisam saznao što je od toga istina ali više mi niti nije toliko stalo. (On je reko da će me odvesti da jednom vidim krave na farmi ali nikad nije. Nikad nije održao obećanja...) 10. srpnja Moja gazdarica je jako zabrinuta za mene. Kaže da ju način na koji se ja po cijeli dan izležavam i ništa ne radim podsjeća na njenog sina prije no što ga je izbacila iz kuće. K aže da ne voli pro­ palice. Ako sam bolestan onda dobro ali ako sam lijenčina to je nešto drugo i to ona neće trpjeti. Rekao sam joj da mislim da sam bolestan. Svaki dan pokušavam malo čitati, većinom pripovjetke ali ponekad moram istu stvar pročitati nekoliko puta da bi shvatio što znači. I te­ ško m ije pisati. Znam da bi trebao sve riječi gledati u rijećnik ali to je teško a ja sam cjelo vrijeme tako umoran. Onda mi je sinula ta ideja da koristim samo jednostavne rječi um­ jesto dugačkih teških. To mi štedi vremena. Otprilike jednom tjedno stavljam cvjeće na Algernonov grob. Gospođa Flynn misli da sam lud što stavljam cvjeće na mišov grob ali rekao sam joj d a je Algernon bio poseban. 14. srpnja Opet je nedjelja. Sad više nemam ništa da mi zaokuplja vrijem e je r mi se pokvario televizor a nemam novaca da ga dam na popravak. Mislim da sam izgubio ček iz labratorija od ovoga mjeseca. N e sjećam se. Imam užasne glavobolje a asperin mi ne pomaže previše. Gđa F ly­ nn zna da sam zbilja bolestan i jako joj je žao mene. Ona je divna žena kad je neko bolestan. 22. srpnja Gospođa Flynn je pozvala čudnoga doktora da me po­ gleda. Bojala se da ću umrijeti. Rekao sam doktoru da nisam prebolestan nego da samo ponekad zaboravljam. On me pitao imam li pri­ jatelje ili rođake a ja sam reko nemam nikoga. Reko sam mu da sam imao prijatelja koji se zvao Algernon jednom ali on je bio miš i na­ tjecali smo se. Pogledao me nekako čudno kao d a je mislio da sam lud. Nasmješio se kad sam mu reko da sam nekad bio genij. Razgovarao je s menom kao s bebom i namigivao gospođi Flynn. Razljutio sam se i potjerao ga van jer mi se rugao onako kako su mi se svi prije rugali. f u tu r a

33

24. srpnja Nemam više novaca a gospođa Flynn kaže da moram negdje raditi i platiti stanarinu je r nisam platio već više od dva m je­ seca. N e znam raditi ništa drugo osim onoga što sam radio u Donneganovoj tvornici. N e želim se vratiti tamo jer su me svi oni poznali dok sam bio pametan pa če mi se možda smijati. A li neznam što da drugo napravim da zaradim novaca. 25. srpnja Gledao sam neke od svojih starih dnevnika napretka i jako je to smješno ali nemogu čitati što sam napisao. Mogu pročitati neke rječi ali nemaju mi smisla. Došla mi je gospodična Kinnian na vrata ali reko sam Idite ne že­ lim vas vidjeti. Plakala je i ja sam plakao ali nisam ju pustio nutra jer neću da mi se smije. Reko sam joj da mi se više ne sviđa. Reko sam joj da više ne želim biti pametan. To nije istina. Još ju volim i još želim biti pametan ali morao sam to reči da otiđe. Dala je gđi Flynn novce za stanarinu. N e želim to. Moram si naći posao. Molim te... molim te daj da ne zaboravim kako se piše i čita... 27. srpnja Gospodin Donnegan je bio jako drag kad sam otišao tamo i pitao ga da mi da moj stari posao domara. Prvo je bio jako sum­ njičav a onda sam mu reko što se dogodilo a on je izgledao jako tužan i stavio mi je ruku na rame i reko Charlie Gordon ti imaš muda. Svi su me gledali kad sam došo dolje i počeo raditi u zahodu mesti i čistiti kao prije. Reko sam si Charlie ako ti se počnu rugati nemoj biti tužan samo se sjeti da oni nisu tako pametni kao što si prije mislio da jesu. osim toga oni su ti jednom bili prijatelji i ako su ti se smijali to ne znači ništa jer su te voljeli. Jedan od novih radnika koji je došao raditi u tvornicu nakon što sam ja otišo bio je opak i reko je hej Charlie čujem da si ti jako pame­ tan tip pravi genijalac. Reci nešto itelingetno. Osjećao sam se loše ali Joe Carp je došo i zgrabio ga za košulju i reko pusti ga na miru ti šugavac ili ću ti slomiti vrat. Nisam očekivao da Joe stane na moju stranu pa m ije valjda on stvarno sad prijatelj. Kasnije je došo Frank R eilly i reko Charlie ako te itko gnjavi i po­ kuša te iskoristiti ti zovi mene ili Joea i mi ćemo sve srediti. Reko sam hvala Frank i tako me stislo u grlu da sam se morao okrenuti i otiči u spremište da me ne bi vidijo kako plačem. Dobro je imati prijatelje. 28. srpnja Danas sam napravio bedastu stvar zaboravio sam da više nisam u razredu gospodične Kinnian u večernjoj školi kao prije. Ušao sam nutra i sjeo na svoje staro mjesto otraga a ona me čudno pogledala i rekla Charles. Nisam se sjetio da me ikad prije zvala tako

34

FUTURA

samo Charlie pa sam reko bok gospođice Kinnian spreman sam za da­ našnju lekciju samo što zam izgubio knjigu pa neznam što smo učili. Ona je počela plakati i otrčala van iz učionice i svi su gledali u mene i onda sam vidijo da to nisu isti ljudi koji su bili u mojemu razredu. Onda sam se iznenada sjetijo nekakve stvari o operaciji i popametnjavanju i reko sam sveta kravo zbilja sam ispao Charlie Gordon taj put. Otišao sam van prije negoli se vratila u sobu. Zato idem iz N ew Yorka zauvjek. Neču da mi se opet dogodi nešto takvo. Neču da gospodični Kinnian bude žao zbog mene. Svima je žao u tvornici a ja ne želim ni to pa idem nekud gdje nitko nezna da je Charlie Gordon jedamput bio genijalac a sad nezna čak ni čitati knjigu ili dobro pisat. • Uzimam sa sobom par knjiga i čak makar ih nemogu čitat jako se budem trudijo i možda neču zaboravit sve što sam se naučio. Ako se budem zbilja jako trudijo možda budem malo pametniji nego što sam bio prije operacije. Imam svoju zećiju šapicu i sretni novčič i možda mi oni pomogneju. Ako ovo ikad pročitate gospodična Kinnian nemojte da vam bude žao mene je r meni je drago da sam dobijo drugu šansu za biti pametan je r sam se naučijo puno stvari koje nisam ni znao da ih ima na ovome svjetu i zahvalan sam da sam ih vidijo bar na to malo vremena. N e z­ nam zašto sam opet glup i što sam krivo napravijo ili je to možda zato što se nisam dosta trudijo. A li ako se trudim zbilja jako i jako vježbam možda postanem malo pametniji pa budem znao sve te rječi. Malo se sjećam kako je ljepi bijo osjećaj s onom plavom knjigom koja ima podrapane korice kad sam ju čitao. Zato budem probao postati pametan da opet mogu im ati taj osjećaj. Dobar je osječaj kad znaš stvari i kad si pametan. Htio bi da to imam odma a da to imam ja bi sad sjeo i cjelo vrijem e čitao. Svejedno kladim se da sam ja prva bedasta osoba na svjetu koja je otkrila nešto važno za znanost. Sječam se da sam nešto napravio ali se nesječam što. Pa si mislim valjda sam to napravijo za sve bedaste ljude kao ja. Zbogom gospodična Kinnian i doktor Strauss i svi. I P.S. prosim vas recite doktoru Nemuru da ne bude takav mrgud kad mu se ljudi smijeju pa bude imao više prijatelja. Lako je sprijateljiti se kad daš ljudima da ti se smijeju. Ja budem imao puno prijatelja tamo kamo idem. P.P.S. Prosim vas ako imate šansu da stavite malo cvjeća na Algernonov grob u dvorištu... Copyright 1959 by Mercury Press, Inc.

FUTURA

35

“Obično pišem historijski esefza koji m i treba pom no istraživanje i autentični detalji, ali s vremena na vrijeme moja se mašta pobuni pa moram napisati razuzdanu svemirsku bajku s raketama, vanzemaljcima i 3 -V vam pirim a.” Tako kaže Robertson. A m i dodajemo: tko voli R P G (igre uloga), voljet će i ovu pripovijetku.

R. Garcia y Robertson

VUKODLACI SLUNE Izvornik: “W erewolves of Luna” , 1994 Prijevod: Ana Galjanić

“Tam o gore okolina je bila jedinstvena, gotovo m istična.” Edw in E .”Buzz” Aldw in, Jr. U O RB ITI an je bio izgubljen, i slušao je kako mu zadnje rezerve zraka šišteći nestaju, kad je ugledao mjesečevu vilu — srebrnasti lik s paučinastim krilim a koji je lepršao između urušenih izbočina i odronjenih padina. Trgnuo je glavom pokušavajući dovesti treperavo svjetlo u fokus. Mjesečev pejzaž se zaljuljao i nagnuo, ali Ianov slupa­ ni turistički šljem nije se mogao okrenuti dovoljno brzo. Pojam hori­ zontalnog je na Luni relativan — zbog ograničenog vidnog polja i krat­ kog horizonta okolna su se obličja opasno naginjala. Prije no što je lan uspio izravnati sliku, vila se izgubila iz vidokruga. Halucinacija, bila je njegova prva misao. Nedostatak kisika. Hipoksija. Pijanstvo zrakopraznog prostora. Rastezao je svoje posljednje za­ lihe zraka (Bog zna zašto) i prigušio ventil za dovod do najtišeg šuma,

I

36

FUTURA

puštajući da mu kisik u krvi padne na opasno nisku razinu, ignorir­ ajući zavodnička upozorenja iz svog odijela. “Nem ojte smanjivati do­ tok zraka”, savjetovao je promukli, izazovni glas, šapćući mu u lijevo uho. Čak su i oni idiotski kompjuteri montirani u odijela znali da m la­ di muškarci više pažnje obraćaju seksi glasovima. Ovaj grleni šapat ljuljao je bokovima, imao oble dojke i vrat kao N efretete. lan je mogao čuti kako se osmjehuje. Vrijem e je da obnovite zalihu zraka — m olim vas, vratite se u svoje vozilo!” “Odličan savjet, samo što ja ne mogu naći svoje prokleto vozilo!” Ako se vila ne vrati, lan ne ide nikud. Dio mjesečevog pejzaža oko njega djelovao je poznato — nisko sedlo između dvije urušene izbočine, puno kamenčića, odrona i stijena velikih kao kuća. Čitava je Lu ­ na izgledala uglavnom isto. A cijelo to vrijeme njegov je zrak šišteći odlazio. Iako po prirodi nije bio sklon žalopojkama, lan je ipak mrzio ovo sporo, odmjereno uništenje. Bio je blizu tridesete, imao tri diplome, solidnu karijeru u održavanju konverzije mase, opori škotski humor, čak i pristojnu oštroumnost — kad bi se udostojao upotrijebiti je. Koz­ metička medicina podarila mu je moderne besprijekorne crte lica, a na Hebridima je posjedovao kamenu kućicu sa slamnatim krovom. K vra­ gu, čak je svirao i gajde — “praktički zaboravljena umjetnost, za ime Božje! Kakav gubitak!” S obzirom d a je bio na Mjesecu manje od četrdeset sati, njegova bi smrt postavila rekord u nesrećama bez povreda — najbrže turističko ubojstvo otkad je onomad gom ila Zen turista, ukrcanih na D harm a Bum, dovršila svoju tadašnju inkarnaciju izbušivši novi krater u Tychu. Prije nepuna dva sata lan je sjedio na vrhu izbočine i mogao je vidjeti svoje prokleto vozilo parkirano na mareu — blistavu srebrnu ri­ bicu na bazaltnom tanjuru. Tada mu je palo napamet da se vrati dru­ gim putem. “Nem a smisla vidjeti dvaput isti Mjesec.” Program za orijentaciju ugrađen u odijelu trebao je na njegov štit­ nik projicirati optimalni put isprekidanim žutim linijama. No, istočkane linije nisu ga dovele natrag do njegove letjelice. Umjesto toga, lažna žuto popločana cesta odvela ga je još dublje u Montes Carpatus, Lunarne Karpate, dio visočja koji oblikuje južnu obalnu liniju Mora Pljuskova (Montes su dobile ime po gorskom lancu u Poljskoj ili M a­ đarskoj — lan nije bio siguran gdje, a sada vjerojatno nikad neće ni saznati). Bio je izgubljen među kostima drevnog mjeseca, tupim v r­ hovima i šljunčanim padinama starijim nego mare oko njih. Starijim nego život na Zemlji. Stjenovit pejzaž bio je prepun udarnih kratera, ispunjen krutim sjenama tako gustim da nije mogao vidjeti kroz njih.

FUTURA

37

Pretpostavljalo se da komunikacijski sateliti u orbiti i navigacijske stanice u Lagrangeovim pozicijama mogu odmah locirati bilo koga, bilo gdje na Luni. A li isti virus koji se uvukao u program za orijenta­ ciju u odijelu, zaglavio mu je vezu na Radio Ganimed. Nekakva ro­ ckabilly melodija iz Gornjeg Sunčevog Sistema blokirala je valnu du­ ljinu. Trenutno, lan je slušao folk-refren u izvedbi “Jolly King Jove & The Red Spots”, praćen usnim harmonikama, gitarom, keramičkim vrčevim a i elektronskim daskama za pranje veša: “N a Ganimedu klapa staaaara, svira u bendu s pet gitaaara...” Večer amaterskih bendova na Jupiterovim mjesecima iscrpljivala je lana. Mogao je vidjeti Jupiter, osamsto milijuna kilometara udaljen, žućkasti disk među oštrim, tvrdim zvijezdama. Doviknuo je Jolly K in g Joveu neka “Zaveže, dođavola!” Beskoristan napor. P ri brzini svje­ tlosti signalu bi trebalo četrdesetpet minuta da dođe do Jupiterovaca — lan će biti mrtav mnogo prije nego što Ganimed uspije odgovoriti. Posegnuo je prema gore i žestoko povukao antenu svog odijela, slo­ mivši je pri dnu željeznom rukavicom. To nije riješilo njegove komu­ nikacijske probleme, ali sad je bar mogao čuti sama sebe kako misli. Iznenada je sve bilo mirno, grobno kako to samo Lunina gorja mogu biti. Nevjerojatno tiho i sablasno. Mekši zvukovi ispunjali su tišinu. Njegovo odijelo i šljem predstav­ ljali su m ali kompaktni lijes koji je brujao pun živosti ispriječivši se gorućoj danjoj svjetlosti i ledenoj noći. Zrak je šišteći ulazio kraj nje­ govog potiljka. Bilo je još vode u spremniku njegovog šljema. Okrećući glavu nadesno ili nalijevo, mogao je progutati tablete — glukozu i vita­ mine na jednoj strani, teške droge na drugoj — sintetičke opijate koji blokiraju strah i bol, jake amfetamine koji podižu raspoloženje. N a štit­ niku je mogao očitati podatke o svom pulsu, brzini udisaja, sadržaju ki­ sika u krvi, zalihama zraka, izloženosti radijaciji, vanjskoj i unutarnjoj temperaturi, čak i o vremenu po Greenwichu u Engleskoj. Kad prestane šištanje zraka, njegovo izdajničko licemjerno odijelo nastavit će zujati još mjesecima — možda godinama. Mikrometeorska erozija traje eonima, milimetar svakih deset milijuna godina. Njegovo će tijelo biti ov­ dje zauvijek kao malo groteskno upozorenje budućim turistima. Zatim se vila vratila, lepršavi srebrnasti lik koji je klizio između jasnog danjeg svjetla i crnih sjena, paučinastih krila koja su sjajila u duginim bojama. Čemu krila u svijetu bez zraka? “lan, stari sinko — ne samo da umireš, nego si i pošandrcao.” (Snimljene trake izvađene

38

FUTURA

iz odijela stradalih od hipoksije bile su pune fantastičnih vizija, slika doma i majke i spasilačkih brodova kojih nije bilo). Prvoj vili pridru­ žila se i druga. Jednako brzo, obje su nestale iščeznuvši u gustoj sjeni. lanu se činilo da se one igraju s njim. Progutao je nekoliko bijelih tableta za stimulaciju s mlakom vodom iz cijevi u šljemu — dugotrajna ovisnost nije ga u ovom trenutku za­ brinjavala. Droge su puzile njegovim venama i mjesečev pjezaž naglo se izbistrio u oštri, jasni fokus, kao trodimenzionalni negativ nekog sjajnog pustinjskog prizora u kojem su pijesak i nebo crni, a sjene blis­ taju zasljepljujuće bijelo. lan se odgurne, pun droge i bijesa, mutno odlučan da pronađe rasplesana svjetla i prisili ih da ga odvedu do letjelice. “Pozor, sad ste na rezervi od 120 sekundi — vratite se u svoje vozilo.” Pruživši ruku, lan čvrsto zatvori ventil za dovod zraka u šljemu, prekinuvši šištanje zraka i štedeći zadnje udisaje dok ih ne bude za­ ista trebao. Još uvijek je bilo ustajalog zraka u odijelu i šljemu, odvra­ tno znojnog, ali mogao se udisati. Vukao se naprijed. K ratki koraci. Plitko disanje. Bez zračne struje koja bi ohladila suncem obasjani šlj­ em, znoj se sakupljao u bockavom plastičnom ovratniku odijela. Zagu­ šljiv zatvoreni prostor otupio je njegov instinkt za samoodržanjem. Čak i prije nego što je počeo viđati vile i razgovarati sa svojim odije­ lom, lan je registrirao suludu želju da zbaci šljem koji g a je sputavao i udiše čisti, hladni vakuum. Katastrofalna dekompresija bi mu mogla istrgnuti pluća, ali bi ga spasila od umiranja u slinavoj, glupavoj otu­ pjelosti. lan se baš nije veselio ležanju potrbuške u regolitu, i utapanju u vlastitom znoju i CO, dok bi mu snimljeni strastveni glas poručivao d a je u nevolji. lan se zapravo osjećao bolje sa zatvorenim dovodom zraka. N ije bilo iritirajućeg psikanja da ga podsjeti na njegove nevolje. A najbolje od svega, vratile su se i vile. lan se divio njihovim plitkim, klizećim skokovima — dodirivale su tlo svakih deset do dvadeset metara, jedva ga dotičući — klizeće primadone s praksom od milijun godina. Nisu im ale lica već samo blage udubine na mjestima gdje bi trebala biti usta i oči. Indikator kisika u krvi zasvijetlio je crveno. lan ga je ignorirao. Senzualni glas iz odijela preklinjao je: ’’Molim vas, otvorite ventil za dovod zraka!” Kompjutor nije mogao prevariti grubu mehaničku cijev, lan je rekao sintetičkom seksi glasu neka “Začepi gubicu” . N ije još bio spreman udahnuti svoj pretposljednji udisaj. Vile se očito nisu gnjavile s disanjem.

FUTURA

39

H tio je ponovo zakoračiti, želeći susresti halucinacije na pola puta — ali noge mu se nisu pomaknule.Pogledavši naniže, lan shvati da kleči. Pao je a da to nije ni znao. Fini gusti pijesak, nastao tijekom eona mikrometarskih sudara, ublažio je njegov pad klizeći lijepeći se, raspršujući silu udara unaokolo. Indikator kisika je ljutito svijetlio. Vrijeme je da se pokori toj slat­ koj, upornoj snimci — “M olim vas, otvorite ven til za dovod kisika!” Posegnuvši unatrag, lan je petljao i pronašao otvarač ventila — ali ga nije mogao okrenuti. Naprezao se da zatvori šaku u rukavici. Otupjeli prsti više nisu imali snage da otvore ventil za ove posljednje udisaje. Pao je naglavce u lunarnu prašinu. P ri jednoj šestini g, prašina pada polagano kao usporena zavjesa od damasta. Kroz čestice prašine, lan je mogao vidjeti nakrivljeno visočje ocrtano prema tamnoj kozmičkoj noći. Kako glup način da se um ­ re! lan je volio život, toliko ga je volio da se za boravka na Mjesecu po­ želio popeti na planine. Hladna praznina prikradala se kroz znojnu toplinu njegovog odijela, spuštala mu se na kičmu, smotala se u že­ lucu. Otišao je predaleko. Ovaj put je stvarno zajebao. Dok je Luna blijedila, lan osjeti kako se podiže, kako ga njišu sre­ brne ruke i nose paučinasta krila. Lice vile u srebrnoj odori nije iz ­ gledalo ni najmanje ljudsko — bilo je više kao vučja njuška. No, to lanu nije baš ništa značilo. M rtvim a je svejedno kome dopadnu. N išta nije bolje nego kad čovjek ode u krevet mrtav, a probudi se živ. lan je ležao na leđima zatvorenih očiju, osjećajući slabu Mjesečevu silu težu. Zrak je ulazio i izlazio iz njegovih pluća. Negdje je kapala voda. Panično shvati da nema šljem i da mu je odijelo raskopčano, lice i ruke izloženi vakuumu. Divlje pipajući, pokušao je zatvoriti odijelo. “Čovječe, prestani tući zrak i udiši ga.” lan spusti ruke. Gore visoko, sjene su treperile na stijeni. Ležao je u ogromnoj pećini osvijetljenoj stotinama zdepastih voštanih svijeća. Tamni je zrak imao hladan i pljesniv okus. Pokraj njega je čučao psoliki humanoid. Ianov prvi dojam bio je “vuk”, zatim “hijena” , ali zvijer mu nije bila ni izdaleka tako poznata. Bio je to kseno-eridanski lova­ čki pas veličine čovjeka, oblikom mutno nalik babunu. Imao je tamne sjajne oči i pramenove audio antena s obje strane kratke njuške. Kroz njegove razdvojene usne provirivala su dva reda bijelih očnjaka. Tijelo Psa bilo je omotano srebrnom tkaninom; maska s kapuljačom visjela je sa strane; iz ramena zvijeri rasla su krila duginih boja prekrivena solarnim ćelijama. N a srebrnastim prsima nalazila se standardna sp­ rava za govor.

40

FUTURA

Izvaljen uz Psa bio je čovjek, muškarac sa licem plavokosog, plavookog vilenjačkog kralja — naočitih, bezbrižnih crta lica koje su govo­ rile o bioskulpturi. Kroz srebrnasto se odijelo vidio nevjerojatan efekt gotovo sto kila mišića i kosti. Nijedan od ovo dvoje nije bio Lunarac. Lunarci su izgledali kao hologrami “izgled prije kure” koji su rekla­ m irali jeftin a lječilišta — ovaj muškarac bio je predobro građen, a pas je došao iz udaljenih krajeva Ljudskog svemira. “Clive Barrow” , reče mišićavi vilenjak, nemarno salutirajući lanu s dva prsta. Trznuo je palcem prema vuku. “Pas. Smatra da mu nije potrebno ljudsko ime.” Ksenova šesteroprsta ruka uključi spravu za govor. “Bok, Čovječe,” otezala je sprava, “dobro došao u Vučji Čopor.” lan pogleda naokolo. Gravitacija je bila u redu, ali sve ostalo nije. Ležao je u ogromnoj vapnenačkoj pećini — kao da je pećina Toma Saw yera i Becky prenesena iz Hannibala u Missouriju na Mjesec. Sa svoda su visjeli stalaktiti, a sa tla su se uzdizali masivni stalagmiti. N eki od njih susretali su se na pola puta i form irali ogromne glatke stupove koji su izgledali kao da su od napola smrznutog sladoleda. Iz daljine se čulo kap-kapanje vode i visoko, nejasno skvičanje šišmiša. Glodavci kožnatih krila lepršali su amo-tamo u svijetlu svijeća. M ali crnosmeđi šišmiši — lan je mogao zamisliti njihove male okrugle oči i sjajne očnjake. “Gdje sam ja to, kvragu?” “Luna.” Pas pritisne tipku rječnika: “Zemljin najveći prirodni sate­ lit, 3.500 km u promjeru, površinska grav...” Clive ubaci: “A ti se zoveš Ian McNeil. Iz Vanjskih Hebrida — Ze­ mlja. Danas je utorak, po greenwichkom vremenu. Da li ti to pomaže?” Osim kratkih osobnih podataka, ništa nije imalo niti najm anjeg smisla. N a Mjesecu nema šišmiša. Nem a ni zraka u kojem bi letjeli. N i krvi sisavaca kojom bi se hranili. A ni lunarne pećine nisu imale stalaktite i stalagmite koji nastaju curenjem vode kroz vapnenac — Mjesec je potpuno suh. M are Im b riu m je more samo po imenu. N a Luni čak nema ni vapnenca — on se formira od ostataka drevnih morskih stvor­ enja sprešanih u kamen. lanova su osjetila očito bila na odmoru izazvanom drogama, ali to ga nije spriječilo da se osjeća bolje, nevjerojatno bolje — kao na vrhu svijeta. Ili barem, na vrhu Mjeseca. Umjesto da se pita odakle dolaze šišmiši, lan je razmišljao o tome kako je život divan, prisjećajući se ljetnih poslijepodneva na Hebridima. Bijela jedra na vodi. More koje se prelijeva u bojama sunčevog zalaska, bakrenoj i duboko ljubičastoj. Prisjećao se đavolski lijepe stjuardese koja mu je poslužila večeru na

FUTURA

41

svemirskom brodu. lan je bio sretan kao da je prošaptala “Kad sletimo, hajdemo iznajm iti izbu i tucati se,” umjesto što je rekla samo “Lijepo se provedite.” Luđački zahvalan za svoju drugu šansu da živi, lan je lupetao kako je sretan i zahvalan... “Koliko zahvalan?” upita Pas. “Bi li to mogao izraziti u novčanoj vrijednosti?” predloži Clive. “Pa, stvarno, stvarno sam zahvalan. Osjećam se kao potpuna bu­ dala...” “Ljudi to često i jesu,” primijeti kseno. “Jesi li znao da ti je bio za­ tvoren dovod kisika?” lan skrušeno kimne glavom. “Štedio sam zrak.” Ksenova sprava za govor zahihota. Clive prijekorno zaprijeti prstom, “Dečko, moraš disat’ sad, ne slijedeći tjedan!” lan se smijao zajedno s njima, gledajući u duboke šupljine pećine — galerija iznad njega izgledala je beskrajna. “Odakle dolaze ovi šišmiši?” Clive pogleda Psa. “Šišmiši? Koji šišmiši?” “Čovjek halucinira,” zaključi Pas. OK, šiznuo sam, pomisli lan. Može li me tko osuđivati? Posljednjih nekoliko sati su ga prosvijetlili. lan je sada znao da nikad nije bilo predviđeno da ljudi napuste Zemlju; otkad su se njegovi prvi preci oslobodili anaerobnog mulja, prilagođavali su se da žive na otvorenom zraku — i nigdje drugdje. Lakoća kojom je Luna ubijala bila je sabla­ sna. Mogao si se ugušiti u vakuumu, utopiti u CO, zadušiti dušikom, odapeti od fatalne doze kisika, smrznuti se u sjeni ili ispeći na suncu. Od polaganog pada moglo ti se probušiti odijelo. Blještave vatre mogle su te pretvoriti u prepečenac. Ili je pak mala rupica u zaštitnom omo­ taču odijela m ogla propustiti mrvicu jake radijacije koja nosi klicu neizlječivog raka koji bi te iscijedio nakon dvadeset godina, kad bi La Luna bila tek uspomena. Nečuveno. Nepravedno. Ovakva ravnodušna ubojitost činila je op­ stanak neveselim mučenjem; provjeravanje i dvostruko provjeravanje, pažnja pri svakom koraku, uvijek uza se im ati sve potrebno. M oraš vječito biti dobar. Bez opuštenosti kao što je sanjarenje ili jednostavno uživanje u mjesečevom pejzažu. N išta nije lana pripremilo za ovo, ni trodimenzionalna projekcija, ni vožnja u brodu, ni stjuardesino “Ugodan boravak.” Instinktivno po­ segne u otvoreno odijelo za svojom povratnom kartom, u želji da do­ dirne plastično obećanje da ima jednu kabinu u brodu spremnom da ga odveze kući. K arta je nestala.

42

FUTURA

lan se naglo uspravi. Njegov je znojem natopljeni džep bio prazan. Nem a karte. Nem a osobnih isprava. Nem a kreditne kartice. Obazreo se. Nijedan od njegovih spasilaca nije gledao u njegovom smjeru. “Gdje su mi stvari?” “Stvari?” Clive podigne obrvu.’’Koje stvari?” Pas je razvukao svoj zli osmjeh za milimetar-dva. Ksenoi imaju sposobnost životinja da vas promatraju a da ne uspostave kontakt očima. “Stvari iz mog džepa. Osobne isprave. Kreditna kartica. Karta za brod.” “M i smo ih uzeli.” Clive potapša mali paket pričvršćen uz njegova srebrnasta rebra. N ije to bilo nikakvo veliko priznanje. Tko mu je dru­ gi mogao isprazniti džepove? lan je bjesomučno razmišljao. Koliko god čudna bila ova dvojica, spasili su mu život i nije se želio svađati s nji­ ma. Clive je bio viši i teži od njega, a Pas je izgledao neljudski snažan. Isprave su se dale zamijeniti, mogao im je prepustiti i karticu, ali mo­ rao je dobiti tu unaprijed plaćenu kartu. “T i si nešto kao nađena roba,” objasni Clive. “Nepisani zakon kaže da mi dobivamo polovicu — a nepisani zakon se mora strogo poštovati, je r nema nikoga tko bi ga stavio na snagu.” Put kući koštao je više nego što je lan zarađivao na godinu. Kad bi netko unovčio kartu ili je iskoristio da ilegalno nestane, lanu bi bilo bo­ lje da se više nikad ne vrati. “Hej, u redu je da dijelimo — zaslužujete neku razumnu nagradu — ali moram dobiti tu kartu za povratak kući.” Kseno podesi spravu za govor na najoštrije, “Čovječe, koja minuta više i mi se sad ne bismo cjenkali. Dobili bismo tu kartu zajedno s hrpom dijelova tijela i vrijednih bio-implanata dok bi ostali dio tebe trunuo s organskim otpacima.” Clive se prijateljski isceri, “Apsolutno — ne možeš nam dovoljno zahvaliti. Bez zraka, nemaš kartu za nigdje. Čak ni do vrata. Ako m i­ sliš da možeš nešto bolje, diži se i idi. Samo ponovno zatvori bravu kad odlaziš.” “Koju bravu?” lan nije vidio nikakav ulaz u spilju. “Gledaj,” razmišljao je Clive, “od kakve ti je koristi pola karte? Br­ od te neće povesti na pola puta do Zemlje. Jedini način da pošteno i jednako podijelimo jest da te učinimo punopravnim, stopostotnim, glasujućim članom Vučjeg Čopora.” “A što je to Vučji Čopor?” Njegovo neznanje je izazvalo sažalne poglede. Clive se okrene Psu. “On tvrdi da nikad nije čuo za Vučji Čopor.” Pas naglašeno slegne ramenima, kao da želi reći:”Vaša glupa vrsta.” “M i smo Vučji Čopor,” objasni Clive. “Ono što je preostalo od njega.”

FUTURA

43

Pas je zurio gore među viseće stalaktite, gledajući preko vapnenačkog krova. “Rek’o bi’ d a je naš skakavac upravo spreman.” Clive odnekud iza sebe izvuče Ianov šljem.’’Predlažem prisutnima da navučemo odijela i odemo dočekati skakavac. Svi se slažu?” “Ulažem prigovor,” suprotstavi se lan. “Ja glasam da mi vratite stvari i pokažete put do mog broda.” Clive slegne ramenima. “Žao mi je, ja glasam sa Ksenom. To je dvo­ trećinska većina — prijedlog prihvaćen bez mogućnosti veta. Hoćeš li izvještaj?” “Ne. Ovo nije fer.” “Kvragu, ne! To je demokracija.” Clive povuče srebrnu kapuljaču preko glave dodajući lanu šljem. “Baš će ti se dopasti da budeš Lunarac.” Pas pritisne prekidač neprikladno pričvršćen na stijenu i pećina nestade, skupa sa šišmišima i svim ostalim. lan otkrije da sjedi u pro­ zirnom mjehuru polukuglastog oblika, smještenom ispod jedne izbočine na rubu prostranog mare. Clive ispruži srebrnasti prst, “Jesmo te!” Cijela je pećina bila trodimenzionalna holoprojekcija. Zrak koji je držao mjehur napetim nije više imao hladan i pljesniv okus, postao je metalan i bljutav. Kvaliteta dostojna osjetilnog filma. Pas navuče svoju kapuljaču i izvuče utikač. Zrak se prosu u prazni­ nu. Dok je mjehur splašnjavao, lan je postavio amaterski rekord u na­ vlačenju šljema i zakopčavanju odijela u zatvorenom prostoru. Iskopr­ cavši se iz ispuhnutog skloništa zakoračio je na More Kiša, ogromnu ravnicu pokrivenu lavom koja je povezivala Oceanus Procella ru m s Morem Vedrine, a koju je četiri milijardi godina ranije isklesala stijena veličine Rhode Islanda podarivši tako Čovjeku na Mjesecu desno oko. Nad glavom je visjela Zemlja, gotovo puna, veća od najpunijeg M je­ seca. B ijele struje oblaka tekle su preko plavih mora. Toliko zraka, toliko života! N isi mogao znati kakav je Zemlja bijelo-plavi dragulj dok je ne bi ugledao s površine njene m rtve sestre. lan je imao milijun prigovora, pitanja i optužbi od kojih se nijedno nije moglo izreći. Njegova je radio-veza još uvijek bila u kvaru, a nije imalo smisla urlati u vakuum. Clive i kseno bili su udaljeni nekoliko metara, raširenih krila koja su upijala poslijepodnevnu sunčevu svje­ tlost, a srušeno je sklonište Clive nemarno tutnuo pod mišku. Nijedan od njih nije gledao u Ianovom smjeru. Teško bi mogao pobjeći. Morao je stajati tu. Zabrinuto je provjeravao svoj kisik — s ventilom na šljemu široko otvorenim, ulijevajući posljednje količine zraka u odijelo. Iznad njih pojavio se vatreni vršak, rastao je i zasjenio Jupiter, a zatim i Zemlju. Čekati na otvorenom mare brod koji se treba iskrcati

44

FUTURA

može biti neugodno. Izgledalo je da će se skakavac spustiti ravno na njih, ciljajući tako da ih zakopa u regolit. U posljednjem trenutku kut spuštanja postao je oštriji i skakavac se spusti nedaleko od njih, podižući vatreno crveni oblak prašine i pli­ novitih isparenja. Brod je bio star, u obliku kutije, izgledao je kao tronogi pauk s očima od otvora za svjetlo. N a vratim a je bijelim slovima bilo ispisano “M A L A U D A R N A D VO JKA” . lan se počne probijati prema vratima. Probijati se nije značilo tr­ čati, već nešto poput brzo se vući, naginjući se daleko naprijed — u Luninoj slaboj gravitaciji, do tla je uvijek bio dug put. Ostali su ga lako prestigli. Clive je pustio da kseno uđe, a zatim pokazao “Poslije vas”, lan zagrabi obje stepenice odjedamput i zaroni kroz vrata. Vanjska se vrata zatvoriše za njim. Dok se mala prostorija punila zrakom, lan strgne šljem koji ga je gušio, sretan što može udisati što god se u skakavcu nudilo. Kroz mali četvrtasti prozor na pokrovu vrata, ugledao je Clivea kako se odmiče — prvi znak lanu da su on i Pas krenuli na ovaj put sami. Osjetio je blagi drhtaj dvostrukog oksi-hidrogenskog motora, pri­ gušen izolacijom i lunarnim vakuumom. Akceleracija je zam ijenila gravitaciju. Previše toga se događalo prebrzo. Previše toga se jo š uvi­ jek događalo. lan je gledao kako Luna nestaje — odnoseći njegove is­ prave, karticu, kartu za povratak i iznajmljenu letjelicu za koju nije bilo nade da je vrati. Za to vrijeme, on je bio zatvoren u zujavoj metal­ noj kutiji na putu za tko zna gdje. Glazba je tamburala iz dva škripava zvučnika —- opet Radio Ganimed: Jolly K in g Jovea zamijenio je Callisto Tabernacle Choir, kao kapela, sa “Više nego anđeli” i drugim hitovima iz prošlog stoljeća: “Letim više nego anđeli, U slobodnim nebesima, I čujem uzdah grješnika, Zašto mene, Bože? Zašto mene?” H O U STO N: Pazi na ljepoticu s velikim zecom. A P O L L O 11 (smetnje): Kako, molim? H O U STO N: Legenda kaže da na Mjesecu živi ljepotica Chango. Tu je nešto kao četiri tisuće godina. Trebali bi ju lako uočiti (sm etnje). Pratilac joj je veliki kineski zec koji stoji na stražnjim nogama u sjeni cimetovog drveta (smetnje). Ime zeca nije zabilježeno. A P O L L O 11: OK. Traži se “zečica” .

FUTURA

45

MALA UDARNA DVOJKA tškrinuvši hermetička vrata, lan dogmiže između plavih spre mnika za gorivo do komandne kabine — tijesne metalne so­ bice, stare i nezgrapne. Moderne letjelice i brodovi na konverziju mase skrivali su svoju utrobu iza oplate od tvrdog drva i mekanih sagova, no ovdje su se cijevi provlačile oko ventilacijskih otvora, elektronskih ulaza i ploča s indikatorima. Nad tom su zbrkom dominirala dva ve­ lika prozora, trapeznog oblika, kroz koje su se vidjele dvije blještave kriške sunčane strane Lune. Sjaj i unutrašnje osvjetljenje zasjenjivali su čak i najblistavije zvijezde, i jedini osjećaj polijetanja dolazio je od lupe oksi-hidrogenskih motora. Pas je bio u udaljenom sjedištu, napola skriven iza kućišta komore za sagorijevanje. Bliže sjedište je bilo prazno. Komandno mjesto bilo je postavljeno iznad kućišta, pa je glavna os pritiska prolazila kroz sje­ dište točno kroz pilotove hlače — da ih je pilot imao na sebi. Kako se činilo s mjesta na kojem je lan stajao, pilot nije na sebi imao ništa. Uz ekran velike oštrine pružila se glatka gola noga, opušteno i profesio­ nalno, s petom udobno oslonjenom u pregibu sprave za optičko porav­ nanje. Najbliže lanu bilo je golo rame i glava s kratkom kosom tamnom kao noć bez zvijezda, vani. Pilot je nešto govorio ksenou, tako da joj lan nije vidio lice. Stajao je tamo umotan u slojeve najlonskog materijala i predenog silikona i osjećao da ima puno previše odjeće na sebi. Naglo se okrenula. “Dobrodošao na palubu, strance. Kud’ bi ti?” lan je bio previše zatečen da bi mogao odgovoriti. Lice pilota bilo je s dubokim prirodnim borama, netaknuto bioskulpturom. N ije to bilo ružno lice— samo lice žene koja je dugo živjela i teško radila bez po­ moći kemo-kirurške kozmetike — nešto što se rijetko viđalo u kru­ govima mlađih, slobodnih Zemljana. A li ono što ga je zgromilo bila je tetovaža. Desnu stranu njenog lica prekrivala je čegrtuša šarenih le­ đa, rep sa čegrtaljkom dodirivao joj je ugao usta, tijelo se savijalo uz obraz i preko obrve, a razjapljene čeljusti i tanki zakrivljeni zubi su se protezali preko desne strane čela, spremni za napad. Uistinu, ne baš samo obično lijepo lice. “Ja sam Angel O’Ferrall” . Njezin akcent iz Gornjeg Sunčevog Sis­ tema, bio je mekan kao med sa šlagom. Bacivši pogled na svoje golo tijelo, nasmijala se. “Pa, ispričavam se zbog cica. Nisam znala da mo­ ram obući gaćice da bih pokupila kljunoglavog Psa.” Pokazala je gla­ vom prema udaljenom sjedištu. “Ksenoima se fućka kako izgledaš — ili kako si odjeven. Oni nemaju ljudske osjećaje.”

O

46

FUTURA

Naprava za govor na prsima Psa oglasi se zvukom zahvalnog odo­ bravanja. A ngel se nagne naprijed i zgrabi crnu majicu prebačenu pre­ ko štitnika dopplera. Dok se ona uvlačila u sintetičku tkaninu, lan se uspio predstaviti, zaključivši da mu je lakše razgovarati s njezinim golim leđima i ramenom negoli s onom istetoviranom čegrtušom. A n ­ gel se uspravi povukavši majicu do pojasa. “Pas i ja idemo na Lagra­ nge Dalju Stranu.” objasni. “A i ti isto, nadam se.” Lagrange Dalja Strana bila je prazna točka u prostoru koja se odr­ žavala na rubu sistema Mjesec-Zemlja — udaljenija nego bilo što dru­ go od mjesta na kojem se lan trebao nalaziti. “Zaboga, ne! Zašto, kvragu, bih ja...” Ušutkala ga je zmijskim pogledom. “Imamo tamo posla. Privatnog posla. Ako ne ideš za Lagrange Dalju Stranu, zašto se vučeš za Psom?” Privatnog posla? Lako je mogao povjerovati u to. N ije želio saznati ništa više, nadajuće se da če ostati što je više moguće čist i nevin. Teško da bi Angel trošila reakcijsku masu samo zato da bi nekak­ vom psećem E.T.u pružila mogućnost da bolje razgleda sistem ZemljaMjesec. Clive i Pas su smrdjeli na krađu — lanu su nehajno oteli sve što je vrijedilo uzeti. Angel je izgledala samo za jedan angstrem pošte­ nije. lanu uopće nije bilo u interesu da dozna detalje nekakvog krim i­ nalnog vanzemaljskog krijumčarskog poduhvata u koji je upao. Osje­ tio se nervozno ponukan da objasni Angeli da je on upravo ono što se i čini — nesretni turist koji poštuje zakon i koji se izgubio. N a brzinu ispriča cijelu svoju priču. Kako je došao sa Terre da bi na licu mjesta ispitao novi tip peći za konverziju mase — a zatim se otputio na jedno privatno istraživanje Mjeseca. Unajmio je odijelo i letjelicu u turistič­ kom dućanu u Sjevernom Koperniku — grozna greška, retrospektivno gledajući — ali “Moj Bože, ja sam bio na Mjesecu!” lan je želio glumiti N eila Armstronga zaputivši se u nepoznato. Ili barem u neposjećeno. U Lunarnim je Karpatim a bila gomila vrhunaca na koje se nitko dosad nije popeo. On je samo kanio stajati na nekom takvom vrhu i u sebi mu nadjenuti ime. Gdje bi drugdje u sistemu Zemlja-Mjesec čovjek mogao stupiti nogom tamo gdje ni jedna druga budala prije njega nije bila? U usporedbi s Lunom i A ntarktik je izgle­ dao strahovito prenapučen — ključala zamka za turiste, prepuna za­ gađenog leda i malih prosjaka u smokinzima. A li, prodavač je bio tip­ ični Lunarac — sitni, tanušni lisac koji g a je sa smiješkom i srdačnim udarcem po ramenu otpravio u fatalno neispravnom odijelu. (N a ovo se Angel sa simpatijom zasmijuljila.) Izgubio se (otvoreni smijeh). A onda je spašen (aplauz iz sprave za govor). I opljačkan (mješavina aplauza i smijeha).

FUTURA

47

“Zvuči kao Luna” . Angel zatrese glavom. “U vijek se isplati gospođu Selenu vidjeti izdaleka. Stvarno bih voljela čuti kraj ove zbilja sm i­ ješne priče, ali moram malo i pilotirati.” Angel smanji dovod goriva i posegne prema kontroli nagiba između svojih nogu, igrajući se ruči­ cama gasa. A onda kontra-gasa. Dalja Strana se donjiše u vidokrug ispunivši prozore skakavca. Angel oduzme gas. Kretali su se u slobod­ nom padu. Dalja Strana bila je u polu-fazi, a oni su padali niz suncem obasjanu polovicu i gledali su izrovanu ravnicu pri maksimalnom kon­ trastu svjetlosti. Krateri na kraterima. Ovdje nije bilo tamnih maria. Sva prastara prostrana mora lave bila su na Bližoj Strani, okrenuta Zemljinom privlačenju, stvorena silom plime i oseke. Dalja Strana bila je izmučeni mjesečev pejzaž sekundarnih i tercijarnih udarnih rupa nad kojima dominira centralni Orijentalni Bazen. “Divna je, zar ne?” uzdahne Angel. Pas kroz spravu za govor za­ grmi u krešendu početne taktove iz “Velikog Zida Galaksija”, kako su ga izvodili Gas and Dust. lan primijeti da se Angelino lice smekšalo, a zmija se opustila oča­ rana glazbom i magijom Mjeseca, ne više spremna za napad već jedno­ stavno bizarna i zamršena slika istetovirana na ženskom licu. Ona čeznutljivo zatrese ramenima, “L a Luna i Veliko Plavetnilo su najbolji razlozi za dolazak s ovu stranu Sunca.” lan slegne ramenima. “Mijenjam svojih slijedećih sto dvadeset po­ gleda na Mjesec za kartu na Zemlju.” Sa svakom slijedećom sekundom bio je sve dalje od svog doma na Hebridima. “N e mogu te odvesti do Zemlje,” reče ona. “N e ako Veliko P la vet­ nilo još uvijek ima onaj strmi gravitacijski bunar i juhu od atmosfere. Moj jebeni brodić bi se raspao prije nego što bi dodirnuli tlo.” Razmišljala je trenutak. “M ogla bih te odbaciti do donje orbite, do neke tvornice ili istraživačke stanice — odande ne bi bilo teško sto­ pirati nekoga u smjeru Zemlje.” lan je računao. Letjelica bi mogla stići do donje orbite, ali bez tere­ ta i sa samo dvoje ljudi. Definitivno to nije način na koji se želio vratiti — daleko više je volio pravi brod sa zračnim jastucima na sjedištima, eliksir-barom, razonodom za putnike (osjetilne filmove, trodimenzio­ nalne igre i manevriranje okretnih stjuardesa prema polu-privatnim kabinama). Ali... “To će te koštati,” doda Angel. “Moram potrošiti gomilu goriva da dođemo do tamo, a onda moram ponovo napuniti rezervoar u donjoj orbiti. Evo poštenog dogovora za prijevoz — gorivo plus deset posto za trud i zaradu. Naravno, bilo bi jeftinije da te odbacim do Dalje Strane ili čak da te odvezem do okolo Tycha ili Stanice Armstrong.”

48

FUTURA

Jeftinije možda, ali bilo kakav povratak na Lunu predstavljao je korak unatrag. lan nije imao nikakve šanse da pronađe Clivea, a bez karte bio bi na milost i nemilost Lunarcima. Ta mršava kopilad bila bi sretna da ga otpremi kući i dobrohotno pošalje dvostruki ili trostruki račun njegovoj agenciji za sobu, hranu, put, oštećenja na letjelici i odi­ jelu, upotrebu WC-a, kao i za svaki udisaj zraka. Lunarci su bili vješti u cijeđenju novaca od posjetitelja sa Zemlje i od toga su živjeli. Da se vrati dolje na Mjesec bez prebijene pare i bez karte bilo bi kao da razreže žile u bazenu s morskim psima i još pozvoni za večeru. Koliko god da bi ga veselila ideja da svoje virusom inficirano odijelo zagura u usta onom prodavaču u Koperniku, lan se ipak trebao vratiti kući. N a Ze­ m lji bi mogao predati zahtjev za odštetu za izgubljenu kartu i kre­ ditnu karticu i tužiti turistički dućan zemaljskom sudu zbog prijevare, kaznene štete i nečuvenih patnji koje je pretrpio. Angel ga odmjeri. “Moram znati kako namjeravaš platiti.” lan se izvlačio. “Mogu platiti. A li morao bih kontaktirati svoju age­ nciju i dogovoriti nekakvu razumnu naknadu...” Ona ga presiječe, “Ovaj brod ne vozi na obećanja, ni razumna ni ikakva druga.” A ngel potapša komandnu ploču prisno i s ljubavlju. “Samo će solidna reakcijska masa promijeniti tvoju putanju.” lan je bijesno zurio u Psa koji se razvlačio u udaljenom sjedištu. Kseno je znao da je problem na vidiku, ali nije ništa govorio. N ije se htio svrstati ni na jednu stranu. Angel se nagne naprijed. “Moramo malo i letjeti” . Glavni dovodi za gorivo zakašlju. Skakavac skoči napri­ jed i zaljulja se. lan se morao uhvatiti za rukohvat da se ne bi zakotr­ ljao kao zrno graška u kutiji. Dalja Strana nestade iza njih. U vidokrug se doljulja njihovo odredište. Lagrange Dalja Strana je najudaljenija točka područja titranja sistema Zemlja-Mjesec, točka u kojoj su pad broda oko Zemlje i njegov pad oko Mjeseca u točnoj ravnoteži pa brod miruje u odnosu na ta dva tijela. (Nijedno tijelo nikad nije u mirovanju u odnosu na sve drugo.) Čak je i ova ograničena stabilnost samo iluzija — i najmanji pomak daje prednost ili Zemlji ili Mjesecu, te uzrokuje da se brod pomakne s te točke. To je bila jedna prirodno nestabilna lokacija i lan nikad nije ni pomišljao d a je posjeti. Jedan usamljeni brod kružio je orbitom točke Lagrange — polako se okrećući u prostoru izgledao je kao trokraki ventilator. Teško je od­ rediti veličinu na crnoj pozadini bez dimenzije u kojoj se čak i zvijezde čine malima, ali lan je zaključio da je brod prilično velik i star, s po­ gonom pomoću solarnih kolektora spojenih na reaktor za fuziju. Jedna ili dvije rotacije u minuti bile se simulator gravitacije koji je kružnim kretanjem stvarao unutrašnju akceleraciju.

FUTURA

49

A ngel vješto pristane i priključi skakavca na otvor na glavnoj osi broda. lan osjeti lagani udarac. Priključci se automatski otvore i letje­ lice se spoje. Ponovo slobodni pad. Kroz prozore kabine lan je mogao vidjeti kilometre solarnih kolektora kako lagano rotiraju, njihove gla­ tke plohe izrovane mikrometeorima. Angel se nogama odbije od kontrolne konzole, smota se stisnutih koljena u čvrsti kolut unatrag i spusti se u očemi-pZie-polučučanj kod ulaza — zgodna vježba iz gimnastike tipa zero-g, pod uvjetom da dobro poznaje svaki m ilim etar kabine. Uska crna majica dosezala joj je samo do pojasa podijelivši je točno na pola, pojačavajući njezinu tajnovitost — jedna polovica bila je crna i udaljena, s onim prijetećim tetoviranim crtežom na vrhu, druga polovica bila je gola, otvorena, čak izazovna. Nim alo zbunjena svojom polu-golotinjom, kliznula je uz lana, ušla u veliki brod kroz otvor i nestala kroz okretni zaklopac dizala — čak se ni ne osvrnvši. lan zaroni za njezinom guzom, ne želeći ostati u skakavcu sam s velikim ružnim ksenom. Čim joj se pridružio u dizalu, Angel podigne ruku i zalupi zaklopac, rekavši “Mjesta samo za dvoje. Pas može ići u slijedećoj rundi.” Počeli su padati prema vrhu solarnih ploča. Težina se povećala. A ngel ga pogleda, glave nagnute u stranu, namjerno pokazujući profil koji nije bio unakažen tetovažom. lan se već priviknuo na ovaj trik. Opet će mu okrenuti zmiju kad god ga poželi šokirati. “T i si zapravo prokleto zgodan,” odluči ona. “A imaš li i tijelo koje paše uz ovakvu fa­ cu? Zemljani obično imaju.” Sve je to bio izazov i lažna hrabrost. Znala je da nema šanse da lan nešto stvarno pokuša, ne dok je zakopčan čvršće nego Sir Galahad. Kapsula se uz potmuli udar zaustavi negdje pri dvije trećine stan­ dardne gravitacije. A ngel udarcem noge otvori zaklopac. U kapsulu prostruji vlažni zrak sa sumaglicom. Ona prebaci gole noge preko ruba i klizne kroz otvor. lan ju je slijedio, trudeći se da se odupre koriolisefektu i svojem glomaznom odijelu. Našao se u fotosintetičkom staklenom vrtu. Loze su se penjale pos­ vuda. Zbog titravog osvjetljenja i male sile teže lan je imao osjećaj kao da stoji na dnu bazena obraslog zelenilom. Smeđa patuljasta koza zna­ tiželjno je gledala u njega iz trave. “Pazi na kozji drek.” Angel razmakne nekoliko povijuša i otkrije drugi ulazni zaklopac. “I skini to odijelo. Bit će ti puno ugodnije.” K liz ­ nula je kroz otvor ponovo ne osvrnuvši se. lan se raskopča što je brže mogao, otvorivši hermetičko odijelo do koljena kao dječju pidžamu. Iskorači iz odijela i strpa ga u otvor iznad

50

FUTURA

sebe tako da se zaklopac dizala nije mogao zatvoriti. Dok je zaklopac otvoren, pritisak od nekoliko tona zraka zadržat će kapsulu da se ne vrati po Psa. Kseno se baš može i vratiti u Eridan. Ponosan na svoju domišljatost, lan je slijedio Angel. Sad su samo ona i on. Nem a nespretnog odijela. Nem a akrobacija u slobodnom pa­ du. Nem a nadljudskog Psa. Pri dvije trećine g njegovi mišići, trenirani na Zemlji, davali su mu osjećaj snage i spretnosti, osjećao je da sve drži pod kontrolom. Po prvi put odkad se izgubio stvari će se odvijati kako njemu odgovara. Angel je imala hrabar jezik i bezobrazluk, ali on je iza sebe imao zakon (ili ono što je na Luni prolazilo kao zakon). M o­ rala je surađivati — i barem otipkati poziv za Zemlju — ili biti suu­ česnik u pljački i kidnapiranju. On otvori zaklopac, spreman da bude čvrst, ali razuman. U unutrašnjoj kabini nije bilo loza ni povijuša. Umjesto toga, og­ romno kameno oko buljilo je iskosa u njega. Kako je zakoračio kroz otvor, pregrada iza njega pretvori se u pješčane dine koje su se uzdi­ zale i spuštale pod nebom bez ijednog oblačka. Shvati da oko pripada divovskom licu napola zakopanom u pustinjski pijesak. lan je odmah pepoznao to lice. Bio je to Ramzes II. Uz njega su stajale dvije velike kamene noge bez trupa. Bila je to, naravno, projekcija, skrivajući stvarne palube i pregra­ dne zidove iza trodimenzionalne slike razbijenog Ramzesovog kipa. A to baš i nije bila vjerna slika. (lan je vidio pravi kip, uz njega ostatke kompleksa hramova, šatre s devama za iznajm ljivanje i dućane za tu­ riste). Ovo je bila projekcija Ramzesovog srušenog kipa, onakvog kako g a je Shelley opisao u svojoj pjesmi “Ozymandias” . Ničega do ostataka. Oko propasti Tog ruševnog čuda, beskrajan i gol i sam i ravan proteže se pijesak. A li bila je u svakom detalju jednako dobra kao i pećina sa šišmi­ šima. Mogao je okusiti goli, vreli zrak i čuo je kako hamsun uzdiše sa dina. Čestice nestvarnog pijeska udarale su ga po licu. Pod Ianovim nogama bio je rasprostrt jarko šareni perzijski tepih. Angel je sjedila prekriženih nogu na velikoj izvezenoj tkanini i punila porculanske šalice čajem iz bakrenog samovara. lan je pretpostavljao da su samo tepih i servis za čaj stvarni, sve drugo bila je osjetilna ilu­ zija. Odlučan da se ne da impresionirati, sjedne uzevši ponuđenu šalicu. “I tako, ti ne možeš platiti put kući, čak ni samo do Dalje Strane?” Dok je A ngel govorila, tepih se počeo dizati. Ramzesovo lice i noge

FUTURA

51

potonuše iz vidokruga. Dine su se smanjivale u daljini. Tepih je letio raskrilivši se iznad suncem obasjane pustoši. “N išta ne mogu platiti,” prizna lan, pokušavajući ignorirati pus­ tinjski pejzaž koji se odmatao ispod njega. “Mnogi od nas ovdje gore su u takvom škripcu” . “M a hajde, pa koliko može koštati da za mene otipkaš signal do Zemlje?” Angel je razmislila. “Ako i otipkam signal, hoće li oni doći po tebe? I uhapsiti Psa?” “Nadam se.” lan u vjetru začu zvončiće karavana. Ispod njih, jedna za drugom u nizu, gacale su deve bacajući dramatične sjene preko ra­ vnice. Ona zatrese glavom. “Neće moći. Ja toga ksena trebam. Im a jedan veliki ciganski brod koji baš sada kruži u zamirućoj orbiti oko Neptuna, a potreban mu je veliki popravak. Svi ljudi na brodu su u očajnoj nevolji — a taj kseno je moj put do kredita koji ih može spasiti.” Isuse, Ciganka. Sada je sve imalo nekog ludog smisla. Prastara op­ rema, Angelin bezobrazan način govora. I ona 3-D predstava iz A rap­ skih Noći. Cigani su sav svoj život provodili između pretrpanih pa­ luba. Ovakve iluzije tek su ih spašavale od psihotične klaustrofobije. Oni su bili jednako nerazumni kao i Lunarci, a dvostruko toliko divlji i glatko se nisu obazirali na nikakva prava i mišljenja Zemljana, lan će se m orati pomučiti da bi zadobio njezine simpatije. “ Slušaj,” protestirao je, “N e mogu razmišljati dok ovako letim okolo kao A li Ba­ ba. Spusti taj tepih.” Tepih ubrza. Dvostruki red palmi proviri na horizontu označava­ jući dvije rijeke. N a vidiku se pojavi Harun-al-Rašidov Bagdad. Tepih se spusti niže, preletivši tik iznad ogromnih zidina koje su okruživale grad. Zaobilazeći visoke minarete, kliznuli su iznad znojnih nosača u luci i mnoštva koje se cjenkalo u bazarima, ravno prema tornjevima i kupolama Harunove palače u centru. Spuštajući se, tepih proleti ispod bogato ukrašenog nadsvođenog ulaza i spusti se u suncem obasjano dvorište harema. Žene i djevojke izležavale su se ispod limunovih stabala uz vodos­ kok ružine vode i igrale se s patuljastim srnama i jednim velikim maj­ munom sa zlatnom ogrlicom. Eunusi opasna izgleda stražarili su kod šiljastih vrata. Angelina mašta bila je opsežna, živopisna i detaljna, lan je čuo udarce sitnih srebrnih srnećih kopita po kamenim pločama. Ona spusti šalicu za čaj. “T i si Zemljanin. Točno?” “Mislim da sam to već rekao.” “Imaš posao?”

52

FUTURA

“Da, rekao sam ti...” “Mirovinsko, plaćeni godišnji, zdravstveno...” “Pa, jasno.” “ ...i zubara?” “N e shvaćam...” “Očito nisi baš socijalni slučaj. Ja nemam ništa od svega toga. Moji problemi se sastoje u tome da naplatim i uzmem svoj novac — tvoji me baš ne impresioniraju previše. O meni ovise neki ljudi. Starci i djeca koji nemaju povlastice ni mirovinsko osiguranje. Ako se njihov brod ne popravi, svi će umrijeti kad orbita zamre.” “To zvuči gadno, naravno...” lan je pokušao pronaći rješenje, ali nikakvo jednostavno mu nije padalo na pamet. “Gadno? Kvragu, to je samo gravitacija. A gravitacija je zakon — ona održava sistem na hrpi. Oko toga nema pogađanja. No, uz pomoć onog Psa moći ćemo si priuštiti popravak broda.” “Zastoje taj Pas tako dragocjen? Oni su više odvratni nego vrijedni.” “Nam jeravamo ga prijaviti za Velike Igre na Tychu.” Igrači. Moj Bože. Zašto Angel i Pas nisu mogli biti nešto razumno i jednostavno, kao varalice na kreditim a ili otmičari međuzvjezdanih putničkih brodova? “Nitko ne pobjeđuje u Igrama,” protestirao je. “Vučji Čopor pobjeđuje!” Činilo se kao d a je Angelina čegrtuša sko­ čila, podsjetivši lana na to kako često ovisnost o igrama ide u korak sa unakaženošću — duboko ukorijenjeni prijezir prema običnom mesu, čak i svojem vlastitom. Unatoč tome što je bio stopostotni, glasujući član Vučjeg Čopora, lan nije imao ni najmanje povjerenja u tu fantomsku organizaciju. “Prem a onome što sam vidio, ja se ne bih na njih kladio ni za jedan mikrokredit, a još manje za svoju zdravu pamet.” Igranje je predsta­ vljalo najpodliju, najopasniju ovisnost koja je ikad izmišljena. lan je više volio da mu mozak ne bude nagrižen. “Već su jednom pobijedili.” Igračka podmuklost sjala je iz Angelinih očiju — jednom se dogodilo, pa se mora dogoditi ponovo. “Predati Psa u ruke zakona, to je bezvezarija. N e isplati se. On je kseno. N e nosi odjeću. Nem a džepova na njegovom odijelu. Jedini način na koji on može imati tvoju osobnu i putnu kartu jest ako ih je pojeo.” Nagnula se naprijed, moleći cijelim tijelom. “Zaboravi taj svoj pišlj­ ivi poslić. Ovdje ćemo pokupiti vrhnje! Obogatiti se čineći dobro djelo. Spasit ćemo tebe i spasit ćemo moj brod. Gledat ću te kako se vraćaš na Zemlju u visokom stilu. Privatnom letjelicom. Svojom vlastitom orbitalnom jahtom !”

FUTURA

53

“A ako izgubim o? Ovisnici nisu nikad razm išljali o tome — bili su upecani na samu igru. N a Zemlji su bili milijuni ovisnika o osjetilnim filmovima, no tamo je bolest bila manje— više pod kontrolom, s klinika­ ma koje su čovjeku pomagale da se bori, prekine ili živi s tom ovisnošću. N a Tychu su ta vrata bila širom otvorena. Ovisnike se napajalo tako dugo dok im kredit ne bi presušio, i dok ih igrački kazini ne bi potpuno posjedovali — njihovu dušu i tijelo. “Bože, zašto vi, društvo, ne možete pošteno zaraditi za život?” Angel se nasmijala, “Pa to je apsolutno najlegalnija stvar koju je Clive ikad radio. A, pobijedili mi ili izgubili — ja ću se osobno pobri­ nuti da ti se to isplati.” Nem a potrebe pitati kako. Vodoskok je ispuštao nekakve vražje feromone koji su mu hormone potjerali punom parom — i podsjetili lana zašto su kalifi gradili ovakve namirisane haremske komplekse. Za slučaj da nekako nije shvatio poruku, hurije se počeše svlačiti i kupati polijevajući jedna drugoj grudi i bedra ražinom vodom u erotičnoj igri, dok ptice u kavezima zapjevaše korsku pjesmu iz “Seherezade.” lan se borio da se odupre čaroliji. “Ovo je ludo. I nezakonito. A ja ne idem ni blizu Tycha.” “Gledaj, dajem ti sto posto slobodan izbor.” Angel se nagne natrag, puštajući ga da je dobro pogleda. “Možeš sa mnom ići na Tycho. Ili ću reći Malome da sjedi na tebi tako dugo dok se Pas i ja ne vratim o bo­ gati i sretni.” “Malome?” Pokazala je bradom, otkrivši na čas čegrtušu, na majmuna sa zlat­ nom ogrlicom koji je bio jedini muški sudionik u lezbijskim igrama u vrtu. To je problem s igračima, nisu u stanju odvojiti realnost od ilu­ zija. Trebalo bi nešto više od jednog trodimenzionalnog gorile da pri­ sili lana na poslušnost. “Ja ću ipak inzistirati na tome da s neke Lagrange-stanice odvrtiš jedan poziv za Zemlju.” Angel se nasmiješi i pucne prstima. Gorila se odgega od svojeg dru­ štva i zakorakne na tepih. Tren kasnije, M ali je stajao nad lanom kao kolos — kao živi Ramzesov kip. Očito, ovo je bio stvarni Super— Čim­ panza od tristo kila i bio je u stanju strpati lana u svoju šalicu za čaj. “M ali ili ja, biraj.” A ngel ga je gledala ravno u lice, pola žena, pola zmija. Sto god da odabereš, obećajem da se neću uvrijediti.” Dama ili đavo? lan nije imao izbora. Tycho možda jest prvoklasan fuk u mozak, ali još uvijek je bolje to od čučanja na Lagrange Daljoj Strani, s Malim nad glavom. Nem a ni govora o tome da ostane ovdje, čak ni kad bi sve Harunove haremske dame bile stvarne i spremne da ga zabave.

54

FUTURA

Digne obje ruke. “U redu, hajde da razvalimo Tycho!” Angelino čestitanje prekide uporno kucanje na jednim a od harem­ skih vrata. Jedan od eunuha koji se dosađivao, izvadi svoj štap i otvori vrata od cedrovine otkrivši plasti-metalnu zračnu komoru punu EVAopreme i ispuhanih tlačnih odijela. Iz nje iziđe Pas u punom srebrnastom odijelu, očigledno upravo stigavši nakon uspona od nekoliko kilom etara po solarnim pločama. “Kapsula se nije vratila,” prigovori njegova sprava za govor.’’N eki glupi ljudski stvor zablokirao je otvor dizala.” Zdravo Cezare, ne-um irući te pozdravljaju. — geslo Cirkusa Maksimusa V E L IK E IGRE eroin, kokain, extasy, hašiš, trava, tablete, alkohol — ništa od svega toga (ili sve odjednom) nije uzrokovalo tako snažnu ovi­ snost kao igre. Kao dokaz, sve ove droge (i još stotine drugih) nudile su se kupcima besplatno ili po sniženoj cijeni u palačama igara u Tychu. N e zato da bi se natjecale s igrama — što bi ionako bilo nemoguće — već da osiguraju relaksaciju u pauzama između setova, smanjujući pritisak na uništene neurone. A ngel spusti skakavac unutar samog masivnog kružnog zida Tycha, između dugih poslijepodnevnih sjena. Kao i veliki dio naseljene Lune, uzletište je izgledalo zbilja jeftino, izgaženo i izrovano od gusje­ nica i udara iz mlaznica. Moderna automatska tlačna vozila izašla su im u susret kao divovski insekti-lešinari u trci za svježom lešinom. Svako od njih reklamiralo je neku palaču igara. Angel odabere ono s natpisom Cirkus Maksimus i oni se ukrcaše praćeni zvucima orke­ stralne verzije “Also Spracht Zarathustra”. lan primijeti da je to čisti štos da ih se impresionira i pripremi za čerupanje. Angel odmahne rukom na njegovu kiselu primjedbu. “Naravno da je to sve glupost — zato se opusti i uživaj.” Predao se i smjestio na kauč od pliša nasuprot prednjem prozoru. Angel se privila uz njega. Pas je čučao na palubi, luksuz za ljudska bića očito mu je bio dosadan. M ali se ugurao u plastično sjedalo kao King-Kong koji pokušava da ne napuni malu dnevnu sobu. lan je kroz kristalni vakuum mogao izbrojati ureze na središnjem vrhu kratera. Tycho je bio star samo par m ilijardi godina, nastao eksplozijom jedne leteće planine nešto manje od one koja je stvorila Kopernik. Palače igara bile su smještene na centralnom masivu. Tlo kratera koji ih je

H

FUTURA

55

okruživao bilo je neravno kao ogromni japanski kameni vrt, stoljećima prekrivano tragovim a gusjeničara. Nad malom crnom zavalom dizao se masivni hram sa stupovima i gredama koji je bio podignut u spo­ men D harm a Bum u i njegovim putnicima. Gusjeničar se dokotrlja tik do privatnog ulaza, tako da posjetitelji Cirkusa Maksimusa ne bi otišli u drugi kazino. Iskrcali su se ravno u autobar i prostor za igre uređen kao rimski forum. Cijelo je mjesto iz­ gledalo ogromno zahvaljujući hologramima i pulsiralo je u ritmu “Neronove gozbe” u izvedbi Smug and Insincere. Kroz neukusni trijumfalni luk vidjela se trodimenzionalna arkada koja je prštala od simuliranog života. “Dođite ovamo!” vikala je. “iza ­ berite između S T O T IN A S T R A N IH S V JE TO V A — borite se s D IV ­ LJ IM Z V IJ E R IM A u suncem sprženoj A R E N I, pobijedite i dobit ćete RO B IN JIC U u kavezu — U ZM ITE JE na vrelom pijesku!” Sudeći po mahnitim pozivima, lan je zaključio da su kabine u arkadi gotovo pra­ zne. Ovakvi sintetički poroci bili su prilično zanim ljivi na svoj grubi način — posebno ako je nekome nedostajalo energije i mašte da si sam izdrka -— ali to se nikad nije moglo m jeriti s V elikim Igrama. Prava akcija počinje tek kad se uključiš. Polubogovi u trikoima i togama i žene s nevjerojatnim tijelim a umo­ tanim u staniol tako su se ludo dobro zabavljali da su morali biti hologrami. Čim je lan prošao kroz malu ulaznu arkadu, pristupio mu je udvorni majordomo mahnuvši i naklonivši se. Bio je to Lunarac vretenastih udova, s vječno odsutnim smiješkom ovisnika o osjetilnim fil­ movima. N iži namještenici gotovo su uvijek bili narkići ovisni o V irtu ­ al Reality, koji su svojim radom kazinu neprestano otplaćivali dugove. lan zatraži sobu i ustanovi da im je Clive već rezervirao apartman. Majordomo nije ni trepnuo na Angelinu smionu tetovažu, na M alog Super— Čimpanzu niti na neobičnog ksenoa. Očito da se ništa iz stvar­ nog života nije moglo usporediti sa zabavom koju je ovaj Lunarac imao u slobodno vrijeme. lan je pretpostavljao da bi mu mogao i pljunuti u lice a da mu osmijeh ne nestane. N ije bilo moguće uzrujati nekoga tko samo obavlja životne funkcije — u slobodno vrijeme on je lako mogao biti Kaligula ili Kublaj Kan, gospodar nekog sintetičkog Xanadua, sa sarajem punim mladih hurija i našminkanih dječaka koji samo čekaju na njega da se uključi. Dočekivanje posjetilaca predstavljalo je samo nevažne sate koji su se dali izdržati sve dok god su plaćali njegovo zadovoljstvo. N i baklja plazme između njegovih nožnih prstiju ne bi izazvala više od ljubaznog “Ovuda, molim.” Angel odvede M alog do njihovog apartmana. lan je otišao sa Psom pregledati arenu za igre — strmu high-tech jamu koja je smrdjela po

56

FUTURA

krvi i pijesku, okruženu kaučima punim jastuka i niskim stolovima. Dvije ogromne hologramske prilike 10 metara visoke uzdizale su se iz centra jam e, znojeći se pod umjetnim suncem. Gorostasni retiarius oboružan trozupcem i ribarskom mrežom vrebao je samnitsku ama­ zonku u poluoklopu koja se branila duguljastim štitom i kratkim špa­ njolskim mačem. Ženski je hologram šepao zbog rane na nozi, a preko mišićavih prsa retiariusa tekla je vrpca krvi. Ovaj fantomski dvoboj nije baš previše zaokupljao pažnju budućih igrača okupljenih oko jam e, zbijenih u male grupice ili u parovima, koji su sklapali dogovore, raspravljali o taktici i proučavali ekrane sa zemljovidima A frik e iz 19.stoljeća i srednjevjekovne Transilvanije. Na stolovima je bio tipični lunarni turistički jelovnik: bulgar s karijem i garbanzosi, salata od tri vrste gljivica, poriluk u papru, champignons farcis i jestive barske alge. Svako toliko netko bi pogledao mimo gi­ gantskih gladijatora na šesterokutni ekran iznad njih da vidi kakav je rezultat igara koje su u toku. lan zamijeti kako su većina igara zatvorena natjecanja koja su za­ nimala samo kladioce i lovce na tipove. U eliminaciji timova renesan­ sne Italije ostalo je još samo tucet parova koji su se naganjali stiletima i otrovanim napicima po mračnim uličicama i banketima ljupke Verone. N a arturijanskom turniru čini se da je Lancelot pomeo sve ostale. Gawain i Galahad su ga slijedili po rezultatima. Tristram i Mordred elim inirani su zbog gadnog pada i slomljenog koplja. Bedivere je dale­ ko zaostao na 20:1. Od otvorenih natjecanja, reli Cape — Kairo tek je trebao početi pa se pažnja svih usredotočila na Oklade Velike Lune u koju su se još uvijek mogle uključiti kasne pridošlice i to po jeftinim cijenama. Mjerač vremena pokazivao je d a je iznad Drakulinog zamka mjesec skoro pun. N a dnu šesterokutnog ekrana kočilo se veselo upozorenje — SVI R E Z U L T A T I SU K O N A Č N I. Clive se došeće kroz gomilu, obučen kao plavokosi Alkibijad u zla­ tnoj togi s ljubičastim rubom koji se vukao za njim. Zastao je nekoliko puta da posluša razgovore o strategiji i prokomentira, ponekad glasno, ponekad teatralnim šaptom. Stigavši do lana, potapša ga po ramenu. “Savršeno isplanirano v ri­ jem e — upisao sam nas u Oklade. Ulazimo u 0700.” Pojavio se mršavi Lunarac uglatog lica s glatkom crnom kosom i šiljatom bradom, gledajući kriomice na sve strane. Clive ga predstavi: “Ovo je Philaemos, ali možeš ga zvati Phil — on je na našoj strani, mislim.” Phil žustro kimne. “Do Dvorca.”

FUTURA

57

“Do Dvorca,” reče Clive i nasmije se. lan je znao da konspiracije i savezništva čine sastavni dio natje­ canja. No, kad ste se jednom uključili, sve je bilo dozvoljeno; iznena­ đenja, dvostruka igra i izdaje bile su standardna taktika. U natjecanju je postojala samo jedna jedina nagrada: “Vampirovo Srce” , krvavo cr­ veni rubin koji je bio skriven u dobro utvrđenom tornju Drakulinog zamka. Svaka ekipa mogla je povećati svoje šanse tako da surađuje s drugim ekipama — tako dugo dok se ne probije u Zamak ili dok im se ne pruži prilika za neku probitačnu izdaju. No, onaj koji zgrabi rubin bio je jedini dobitnik sveukupne zarade, kad se odbije postotak kazina. Phil je oprezno gledao naokolo. “Bijela Ekipa objavila je poziv za savezništvo.” Clive pogleda na ekran. “Naravno, zabrljali su u početnoj rundi. E pa, reci im da se Vučji Čopor vratio.” Ph il se žurno pokupi, sretan da može izdati neku povjerenu mu tajnu. Clive spusti glas. “Philaemos stalno visi oko jam e i samo priča o igram a je r za njih nema novaca. Zovu ga Mamac, ali on je prilično bezopasan osim ako mu ne počneš vjerovati.” Bijela Ekipa nije baš izgledala kao grupa kavalira-avanturista iz knjiga Conana Doyla; zbijeni na jednom kraju arene i s neuredno navučenim togama koje je dijelio kazino više su sličili hrpi prljavog veša. Jedino što je kod njih podsjećalo na stari Rim, bile su upale oči — kao kod Romula i Rema koje je majka ostavila nakon poroda i koje je dojila vučica. Jedan od njih zareži na Psa. “Ovaj stol je za ljudska bića.” Clive mu dobaci osmijeh. “On nije izbirljiv.” Po onome što je pisalo na ekranu, Bijela Ekipa je u početnim run­ dama izgubila od Tartara. lan prepozna nervozu i loše raspoloženje igrača koji gube tešku rundu. Nekoliko njih zgurilo se na kaučima buljeći u sat koji je otkucavao iznad njih. “Briljantno, apsolutno briljantno,” mrm ljala je krupna plavokosa amazonka u muškoj togi. “Baš si im pokazala, Gertrude. Zvala si ma­ micu upomoć sve dok ti nisu prerezali grkljan.” “N e seri, Sheila. N isi ni ti bila baš tako dobra.” N jezin a družica, mala i crna, bila je obučena nešto kao žena u loše skrojenom ionskom hitonu. “Sta sam trebala napraviti? Oni Tartari su nas samo pomeli — iskrsnuli su niotkuda. To uopće nije bilo fer,” N a Sheilino spominjanje fer igre, začuo se neveseli smijeh. “Mislim, kako su mogli dovući one jebene ubilačke Kipchake čak iz Centralne Azije, zato da bi nas sli­ stili?” N a ovo nije bilo odgovora osim onog najočitijeg: tako dugo dok je kazino jedan od param etara u igri, Cirkus Maksimus je mogao igru

58

FUTURA

skrenuti na koju god stranu želi. N a igračima je bilo da nadigraju sis­ tem ili da bankrotiraju. lan pogleda prema ekranu da bi provjerio vrijem e. Skoro 2200. Trebao bi se odmarati. Ili, još bolje, biti u krevetu s Angel. Pas je upao u živahnu raspravu s upravom Cirkusa Maksimusa— apsolutno je odbijao ući u igru u ljudskom obliku, citirao je razne spo­ razume i insistirao na tome da su povrijeđena njegova prava vanzemaljca, prijetio da će ih tužiti sudu. Ako kazino nema pravila u vezi s E.T. igračima, onda barem može ući u igru u obliku psa. Bilo koja vrst ljudskog bića bila bi preveliko poniženje. Sheila zagrize u zapapreni poriluk. “E pa, nadam se da ću sve vas jebače, kad slijedeći put iziđemo, vidjeti kako umirete mučnom smrću.” Jedan se čovjek pobuni.’’Misliš d a je bilo krasno biti napikan želje­ znim strelicama? Osjećati kako nasmrt krvariš?” “Dobro,” frkne Sheila. “Hoćeš da ti pričam što su Kipchaci radili nama, dok ste se vi u miru izleža va li krvareći?” Gurne nižu ženu. ’’Gertrude, reci im kako je bilo.” Gertrude samo zagunđa. Phil zvani Mamac iskoristi šansu da se ubaci. “Kvragu, mene su jednom mučili Huroni, i to danima.” “Huroni? Ovo je bio jebeni Balkan.” Bijela Ekipa je žmirkala i buljila u njega kao da je izgubio razum. “To je bila jedna druga igra,” prizna Phil. “A li bilo je zbilja gadno— im ali su užarene tomahawke.” “Sranje, pa to nije ništa!” “Gospode, nadam se da su te pogodili među noge!” Bijela Ekipa pokuša se vratiti na svoju svađu, ali izgubili su nit. Uskoro su svi uspoređivali svoja najgadnija i najmučnija umiranja— bili su nataknuti na kolac, razapeti, oguljeni, izgorjeli, raskomadani. Izgledalo je da je svaku vrst nasilne, bizarne smrti iskusio barem net­ ko za ovim stolom. Upale oči su zasjale. Umjetna hrabrost se razm a­ hala. Sto god da se dogodi, oni su još uvijek prokleta Bijela Ekipa i oni, dođavola, mogu puno podnijeti! lan se digne i pogleda unaokolo. Još mučniji nego same priče, bio je način na koji su ih oni pričali, sa puno živosti i energije— kao d a je to zaista važno. M rzio je slušati igrače kako se hvališu, kako pokušavaju zvučati gadno. To je samo pokazivalo kako strašno sami sebe varaju. Najosnovnije pravilo igara bilo je da ako umreš— gubiš, nemaš više osnovnog uloga. Tada moraš prestati ili ponovo kupiti pravo ulaza u igru. Ovaj grubi razgovor svodio se samo na to da su oni hrpa gubit­ nika koji sami sebe hrabre hvalisanjem o tome kako su gadno izgubili. N a neki način, on je morao pobijediti.

FUTURA

59

Zgađen cijelom predstavom ode potražiti Angel, da bi izvukao što može iz ove igre— s prednje strane. Apartm an Vučjeg Čopora bio je ogroman — tri spavaće sobe, dvije kupaonice, prava kuhinja, jedan sa­ lon i jedan autobar. M ali je imao svoju vlastitu sobu. Jedan od zidova salona bio je trodimenzionalan, podešen tako da pokazuje dubinsku projekciju površine Kikku, Chi Drakonis III, s njezinim planetarnim oceanom koji se valja ispod porculanski plavog neba. Dva mjesecablizanca visjela su nisko nad vodenim horizontom. A sve to na teret lanove kreditne kartice. Angel je, obučena u zeleni svileni hiton, jela hranu donijetu iz resto­ rana u prizemlju. “Probaj bugara s karijem”, predloži mu. “Od sutra ćemo vjerojatno živjeti na tome — i na ovom jestivom barskom smeću.” Odkako je pristao poći na Tycho, pokazivala mu je isključivo svoju dobru stranu. Sada je vrijeme da se to iskoristi. On sjedne do nje na­ slonivši ruku na njeno bedro. N ije se trgnula niti uzmaknula. Kroz tanku tkaninu njezina je noga bila jaka i topla. Prsti mu kliznu prema unutra. N e baš taktično, ali žurilo mu se. “Čuvaj to za igre,” reče ona. “Točno u sedam ujutro moramo se pro­ biti do Drakulinog Zamka, prodrijeti unutra i onda ukrasti rubin od dosta gadnog neprijatelja.” lan ju je uvjeravao da će se on puno bolje moći boriti s Bugarima ujutro ako ona malo popusti sada. Angel malo nakrene glavu, pokazujući samo zube i rep zmije. “Uju­ tro ćemo biti usred natjecanja za ogromni dobitak. Bugari će nam biti najmanja briga. M i moramo pobijediti Kuću. Pobijediti Bijelu Ekipu. Pobijediti sve — a znaš koje su šanse za to?” “N e baš dobre.” “Dovoljno loše da se Cirkus Maksimus okladi s tisuću prema jedan na to da ćemo zajebati — i sigurni su da će dobiti. Pogledaj oko sebe — ništa od ovoga nije plaćeno klađenjem uz gubitak.” Podigla je dlan postrance uz lice, tako da je rub dlana označavao ne­ vidljivu ravninu koja dijeli njezino lice na pola, po jedno oko na svakoj polovici. Pokrećući ruku prema naprijed pokazala je da se ta ravnina pruža daleko. “Moramo hodati vrlo pažljivo ako namjeravamo pobije­ diti. N e smije biti krivih koraka, ne smije biti pogrješaka. Naša ener­ gija mora biti pravilno usmjerena. Moramo biti prokleto savršeni, ili će moj narod koji kruži oko Neptuna umrijeti. A mi ćemo završiti kao gubitnici, kao i oni jadni zajebanti u prizemlju.” “Naravno, naravno, ali...” “Nem a ali. Jesi li vidio onog ušminkanog mrtvaca koji nas je poz­ dravio na ulazu? K ad već govorimo o živim leševima, pa on je pravi

60

FUTURA

zom bi! Daj kazinu tjedan-dva vremena i postat ćeš kao on. Totalno zaokupljen s nekakvom elektronskom Zemljom Smiješka. U kazinu s igrama zdrav razum se ostavlja na ulazu. Prema tome, nemoj zeznuti. Moraš mi obećati da nikad nećeš m isliti na to kako to nije stvarnost.” “Obećavam.” lan bi joj u ovom času obećao i cijeli od Boga zaboravljeni Mjesec. Sto je mogao izgubiti? N a brzinu ga je poljubila u usta. “Dobro. A sad malo odspavaj. Za dan-dva bježat ćemo po mraku pred vampirima — ako budemo zbilja imali sreće.” U 0600, gomila u jam i brusila se za start Relija Cape-Kairo. Igrači Tarzana proučavali su projekcije Njemačke Tanganyike i psovali na swahiliju. C live je upućivao lana. “Zapam ti — nemoj se natovariti. U prava će ti ponuditi sve moguće vrste oružja, oklopa i drugih glu­ posti da dođeš u napast i pretvoriš se u putujući arsenal. “A što je tako loše u tome?” lan se i te kako predomišljao u vezi sa cijelom stvari. “Prvo, moraš to sve vući sa sobom, a oružje s oštricom je jako teško. Jesi li ikad podigao helebardu ili široku sjekiru?” “U zadnje vrijem e nisam...” “A bi li ih znao upotrijebiti kad dođe vrijeme za to?” “Možda...” “Najvjerojatnije ne bi uopće imao ni šansu za to. Kazino hoće da se natovariš oružjem i čarolijama, jer računa na to da ćeš odapeti prije nego ih uopće budeš mogao upotrijebiti. Ući u ovo prenaoružan je gore nego ući gologuz — ako si gol, barem osjećaš da si izložen. Znao bi se sakriti i bio bi oprezan. A sve što ti arsenal daje jest da te uljulja i da počneš raditi greške, a može te čak i odati. Jesi li ikad čuo nekoga kako hoda u oklopu? Zvuči kao skup pijanih limara. Jesi li spreman da se boriš sa svakim Turčinom ili Tatarinom koji te čuje da dolaziš?” “Vjerojatno nisam. Pa što je onda najbolje učiniti?” “Obuci se kao seljak,” savjetova Clive. “s nožem ili bodežom — i sa jednim komadom daljinskog oružja. Kakav si s lukom i strijelom?” “N e znam,” Izuzevši gajde, lan nikad nije imao u rukama nešto što bi se moglo nazvati “daljinskim oružjem” . “Probaj lagani luk. Lako se nacilja, a možeš gađati i kad si sakri­ ven — što je uvijek najpoželjniji položaj.” “A što je s čarolijama?” “Puno preskupo. Ona kreditna kartica s kojom si došao nije bez dna. Bila je potrebna tvoja putna karta i veći dio pologa s kreditne kartice da bismo uopće došli ovako daleko.”

FUTURA

6.1

“Slijedeći put ću uzeti više.” Slijedeći put, on ostaje na Zem lji. “Zna­ či, ako izgubimo, Cirkus Maksimus očekuje da ja platim?” Clive se cerio. “Zvuči predobro da bi bilo istinito.” “To se može dogoditi samo na Luni,” doda Pas. Pobijedio je u onoj svađi s kazinom — sav sretan, u igru ulazi kao ružni, crni mastif. lan se naceri, potajno poželivši da ih smoždi obojicu — no njih je bilo više. Osim toga, bio je u klopci. Da se sad povuče, Cirkus M aksi­ mus bi mu poslao račun koji bi bilo apsolutno nemoguće platiti. Vučji Čopor mora na neki način pobijediti. Clive ga potapša po ramenu, “Sjeti se na geslo Čopora.” “Sve što je moje je tvoje?” “N e,” nasmije se Clive, “iako je i taj dobar. Naše je ‘Svi za jednoga a jedan za sve’. Utipkaj Francuskog K rižara tako da se možemo zajedno uključiti — i nikad nemoj pomisliti da to nije stvarnost.” Cirkus Maksimus imao je cijeli jedan umjetni ritual za uključiva­ nje u igru — dio atmosfere kazina, a bio je uključen u cijenu. Sluge lanu skinuše togu i odvedoše ga niz mramorne stepenice do podzem­ nog rimskog kupališta. Svjetlost je iz kamenih otvora tekla naniže do vode koja se isparavala. Tu su ga okupali, obrisali, istrlja li i nam i­ risali, a onda otpratili do njegovog odjeljka — kao d a je gladijator koji sam ide u bitku — šampion kazina, a ne njegov pion. Rimski luk nad ulazom bio je ukrašen zlatnim slovima — D ACIA, naziv Trajanove rimske provincije. Unutra, položeni na ploče, bili su redovi high-tech lijesova, plastimetalnih čahura prekrivenih cijevima, električnim kabelima i instru­ mentima. U njegovom lijesu bio je malen prostor oblika ljudskog tijela, prilagođen Ianovim dimenzijama i građi. Ovisnici iz kazina pomogli su mu da uđe unutra i zategli brtve sve dok mu komorica nije prista­ ja la kao kirurška rukavica, a kožni primopredajnici dodirivali svaki centimetar njegove kože. Tada čvrsto zatvoriše lijes, tako da se nika­ kva svjetlost nije mogla probiti. Bio je u potpunom mraku, tihom i dezorijentirajućem. Tada se po­ ja vi Ploča. Ekran je lebdio na otprilike pola m etra od njegovog lica i s njega je mogao odabrati likove, tjelesnu građu, jezike, oružje i oklope, čarolije i kontra-čarolije, životinje za jahanje i tovarne životinje, te specijalnu opremu, a svaka stavka im ala je i cijenu izraženu u žeto­ nima. Svaka stavka im ala je malu crvenu točkicu. Odabirati je mogao tako da podigne ruku i dotakne crvenu točkicu te da se crvena boja promijeni u zelenu. N jegova se ruka ne bi stvarno pomaknula, ništa više no što je stvarno “vidio” ekran. Pokret i osjet bili su već uprogramirani. Ploča-ekran bila je projekcija na njegovoj retini. Ako žmirne,

62

FUTURA

ploča nestaje. Kad otvori oči, opet je tu. Odlukom da podigne ruku i dotakne točkicu pobudio je kompleksne napojne krugove koji su bilje­ žili njegove odabire a istovremeno stimulirali njegove kinetičke i tla­ čne receptore, tako da se osjećao dodir i pokret. Svi natjecatelji ušli su u igru odnekud izvan Transilvanije. Likovi su bili razni — od Kana od Zlatne Horde ili Sultana Osmana (oba je ­ zivo skupa), preko Princa Phillipa d’Artois (naprosto preskupo) pa sve do Šepavog Prosjaka (kazino je bio spreman dati žetone bilo kome tko m isli da bi mogao pobijediti sa samo jednom nogom i stalnom spastičkom drhtavicom). Pod Francuskim Križarom pisalo je u dva reda: Neustrašivi Jean Konjanik Maršal Bucicaut Zemljoposjednik iral de Vienne Gostioničar G rof Jacques de la Marche Kurtizana Enguerrand de Coucy Fratar Henri de Bar Smiješni Sluga Zandarm Strijelac sa samostrelom I tako dalje, sve do Obične Kurve i Kuhinjskog Kmeta. Svi plemići s titulom uključivali su naoružanu pratnju (korisno, bez sumnje, ali daleko izvan njegovih mogućnosti). lan nabrzinu pre­ leti razne oblike naoružanih bojovnika, koncentriravši se na na manje važne i njemu dostupne likove pri dnu liste. Sumnjao je da bi bio u stanju funkcionirati kao Fratar ili Kurtizana, ali činilo se da bi mu Strijelac sa samostrelom odgovarao, a uz to je tu i daljinsko oružje koje mu je Clive napomenuo. B ila je tamo i cijela lista fizičkih osobina — visina, težina, boja kose i očiju, itd. Uljepšavanje nije koštalo ništa. Mogao je ući u igru lijep kao Clive i obdaren kao bog, i to se nije posebno plaćalo. Ili — kao žena, ako mu se prohtjelo tog užitka. No, nešto mu je govorilo da će mu biti bolje ovako kakav jest. Prvih nekoliko jezika bili su jeftini. Francuski je bio besplatan uza sam lik. Madžarski, njemački, rumunjski, turski, jid iš i tako dalje, mogli su se dobiti po sniženoj cijeni. No mogućnost da moli za milost na mongolskom nije mu se baš činila tako privlačnom. Odabrao je lo­ kalni rumunjski dijalekt pomoću kojeg će barem znati što siromašni puk govori. Lista oružja s oštricom izgledala je kao groteskni katalog vojnog muzeja: Buzdovan Sablja Dvostrana sjekira Sablja krivošija Dugi mač Sjekira na motci

FUTURA

63

Floret Sulica Helebarda Škotski dvosjekli mač M alj i tako dalje... Bodež je bio uključen uz kostim. Jedini drugi komad bešteka koji mu je bio privlačan bio je srebrni stilet za ubijanje vukodlaka i vam ­ pira, no on je koštao više nego sve ostalo zajedno. Zadržao se na popisu čarolija i čini — ne zato što ih je mogao sebi dopustiti ili ih upotrijebiti, nego da bi dobio sliku o tome s čim se suo­ čava. Uglavnom, izgleda d a je bilo koja vrst demona ili zvijeri sa sred­ njeg Balkana bila dopuštena, sve od ženki vukodlaka do duha iz boce. Gospode, kakva će to biti katastrofa. Utipkao je E N TR Y. Neka igre počnu!

ŽIVI MRTVACI an je stajao na brežuljku s vješalima. Njemu pod nogama, uski izrovani kolski put vijugao je nizbrdo prema skoro goloj ravnici istočkanoj selima, svako sa svojom kupolastom crkvom. U blizini je uz srebm ast potok bio podignut veselo obojeni paviljon. Nešto dalje bio je grad ograđen zidinama, s olovnim krovovima i bizantinskim tornjem, lanova leđa pritiskao je samostrel i tobolac sa strijelama. Odjeljak za igre, tone kamena, Tycho i cijela Luna nestali su jednim pritiskom na dugme. Jedino mu je društvo na ovom mjestu pokore bio mumificirani leš, nabijen na kolac od prepona do ključne kosti. Napola istrunula glava nagnula se postrance uz široko zubato cerenje. Koji god software d a je stvorio ovu scenu, imao je mračni smisao za humor. N išta od ovoga nije stvarno, podsjeti on sam sebe. Stvarno, on je bio na Luni, u plasti-metalnoj čahuri i na silu su ga punili osjetima. No, to je, dovraga, izgledalo stvarno. Cisto nebo i normalna zemaljska gravitacija izgledali su potpuno prirodni — odmor od Luninih tunela. Grubo, rukom tkano sukno greblo g a je po tijelu. Od zveckanja lanca i zavijanja vjetra kroz veliki kotač vješala dizala mu se kosa na nepo­ stojećem potiljku. Osjetio je miris konjske kože i čuo zveku oružja. Naglo se okrenuvši, između stupa lomače i stupa za bičevanje ug­ leda viteza na konju. Strah i zaprepaštenje prostruji cijelim njegovim tijelom. U hvatili su ga na spavanju kako zaneseno razm išlja o tome koliko je stvarna ova scena; samostrel mu je bio na leđima, nije ga čak ni iskušao. Ostao mu je samo nož da ga spasi od ove naoružane pri­ kaze na bojnom konju. “O, razbojnice,” dovikne vitez i naperi koplje. “Pozdravi Belzebuba od mene!”

I

64

FUTURA

lan se prigne iza vješala da ne bi bio pregažen u prvom naletu — cijelo vrijem e misleći, ovo je nemoguće. Nestvarno. Užasno nepošteno. V itez koji je jurišao na njega bio je oboružan kopljem, maljem, širokim mačem, a imao je čak i jedan od onih srebrnih stileta za ubijanje vam ­ pira. A on je, tek izašavši iz odjeljka, trebao ubiti ovog teško naoru­ žanog jahača i konja, i to samo svojim golim rukama i komadićem oš­ trog čelika koji nije čak ni postojao. Ovo se nikako ne može dogoditi. Čak niti u osjetilnom filmu. V itez Dupe-glava dotandrka tik do vješala i nekoliko puta živahno udari kopljem, smijući se lanu koji je skakao sjed n e strane na drugu. Tada podigne vizir, “Jesam te!” Bio je to Clive. lan je psovao, nazivajući svog partnera svakim pro­ stačkim anatomskim nazivom kojeg se na brzinu mogao sjetiti, doda­ vši na kraju: “Ti, pedersko kopile, lagao si mi! ‘Nemoj se natovariti’ rekao si mi. ‘Luk i nož.’ A onda se obučeš kao strašilo i natjeraš me da se em od straha.” Clive slegne ramenima zveknuvši oklopom. “T i nisi ni blizu toliko kreditno sposoban da bismo se naoružali obojica. Osim toga, za samo kretanje u ovakvom odijelu potreban je trening.” Clive se brzo okrene na konju, pokazujući svoje odijelo; to je bila odjeća jednog gendarme de la Garde, škotskog strijelca s lukom, naoružanog cap-à-pie à la Quen­ tin Durward — vratni oklop, dokoljenice, prsni i leđni dio preko hlača od lančanice. lan prepozna grb Robertson na Cliveovom štitu, tri vučje glave na crvenom polju. “Gledaj, ja sam taj koji je razočaran” — Clive spusti koplje prislo­ nivši vrh na lanova prsa uz lagani pritisak — “Pronađem svog part­ nera s prstom u guzici kako blene u pejzaž. To nije ponašanje Vučjeg Čopora. Ovo je eliminacijsko natjecanje, a ne prokleta utrka u gle­ danju pejzaža! Ti si francuski strijelac, daleko od kuće, u jednom ne­ vjerojatno samoubilačkom pohodu.” Clive pojača pritisak koplja. “Po­ eni se ponašati kao taj jebeni lik. Ili ćeš um rijeti. Nestati. Ispasti iz igre. Objašnjavati Cirkusu Maksimusu zašto ne možeš platiti.” lan poželi zastenjati, ili vrisnut’ čak. Umjesto toga, natmureno ski­ ne samostrel i pokuša ga napeti nekoliko puta. Dobio ga je zajedno s kukom za nogu, kvačicom i remenom za napinjanje, tako da se mogao pomoći bedrom i leđnim mišićima da bi napeo čelični luk. Klizne kva­ čicu preko strune luka, namjesti nogu u kuku i ispravi se. Luk se na­ peo. Još da ubaci strijelu opakog izgleda i sprem anje za boj. Prvi impuls bio mu je da isproba luk na taj način da ga ugura pod Cliveov oklop i potegne okidač. Zadržao ga je samo strah da ne ostane sam.

FUTURA

65

On otpne luk i krenuše, ostavljajući za sobom brežuljak s vješalima. Sivo blato i tmurni srednjevjekovni pejzaž trebali su izgledati kao Tran­ silvanija, Zemlja iza Linije Drveća — ne kakva jest, nego kakva je mo­ gla biti u Drakulinim danima. Kroz plavu sumaglicu virili su bijeli vr­ hovi Južnih Karpata. Koliko je vremena prošlo odkako se ono izgubio u Karpatima Lune? Sati? Dani? Izgledalo je kao da su prošla stoljeća. Polja i vinogradi ocrtavali su se naspram plavih planina. Živi m rt­ vaci žive manje-više vječno, pa je i vrijem e igre bilo rastezljivo. Iz brd­ skih je klanaca moglo izjuriti bilo što — od Kumana iz trinaestog sto­ ljeća pa do otomanske konjice — Transilvaniju su napadali ili osvajali skoro svi. U stvarnosti, unaprijed osuđena vojna Jeana Neustrašivog nije stigla bliže od Nicopolisa, oko sedamdeset liga južnije, no imajući u vidu da je taj pohod bio potpuno zeznut, završiti na krivoj strani Transilvanijskih Alpa nije bilo ništa nevjerojatnije nego stvarna kata­ strofa koja je progutala kremu francuske konjice na Dunavu. Pastirski se puteljak spuštao naniže i prelazio preko potoka. N a drugoj obali stajao je paviljon nekog viteza, postavljen usred polja ko­ rova. Jedna vitka, crnokosa damica izležavala se u zaklonu šatorskog krila — crne su joj oči bile oivičene &o/iZ-prahom, a gole joj noge virile su ispod plave haljine s volanima. U tamnoj kosi blistali su dijamanti. Lijeno se nasmiješila Cliveu. Strijelac prašinar nije zaslužio čak niti jedan pogled. Sa stražnje strane šatora dokaska sam vitez, grubi bradati div na cr­ nom jurišnom konju, zajapurenog lica oblivenog znojem. On izazva Clivea na dvoboj “za pravo prijelaza preko potoka i za ruku ove ljupke dame.” Clive spusti vrh svojeg koplja. “Možeš si zadržati svoju ljupku da­ mu — i njezinu ruku i cice i prste na nogama i tijaru. A što se tiče po­ toka — mi ćemo se vrlo rado vratiti i ići okolo.” No razbojnik u crnom oklopu jasno je pokazao da je njegov izazov bio puka formalnost; Clive se neće izvući bez borbe. lan nabrzinu na­ pne samostrel, no pretpostavljao je da ovako laganim lukom neće čak ni ulubiti oklop ovog diva — ali, u ovako jednostavnom scenariju sve je moguće. “V itez i dama” sigurno su dio programa — pravi zlikovci s ušminkanim paviljonima i ljupkim djevicama sigurno se bave pame­ tnijim stvarim a nego da kampiraju uz potoke u nadi da će ukrstiti koplja s nekakvim zalutalim strancem. Clive se naceri, a onda spusti vizir. On i vražji stvor odgalopiraše svaki na svoju stranu polja. Crni vitez podiže uzdu; njegovo se koplje spusti. Clive učini isto. lan teško proguta slinu — nije više zavidio C li­ veu na konju i oklopu. Neka gospodin Ljepotan uđe u dvoboj i pobere batine. lan se ne bi s njim mijenjao ni za sve djevice Transilvanije.

66

FUTURA

Damica spusti svoj rupčić i dva konjanika oklopljena metalom bace se jedan na drugoga. Zemlja je podrhtavala od udaraca kopita dok su konji grabili poljem. Oni se sudare u galopu. Zvučalo je kao kombi­ nacija mnogih nakovnja i automobilskog sudara. lan se strese. Trenutak prije kontakta Clive se nagne, nakrene štit i baci se cije­ lom težinom u sudar — pokret koji je zahtijevao nevjerojatnu kon­ centraciju i procjenu vremena. Crno koplje udari o Cliveov nakrenuti štit i bi odbačeno u stranu. Vršak Cliveovog koplja zahvati unutarnji rub crnog štita, sklizne i udari u prednji dio viteževog oklopa, u visini pupka. Koplje se svine, ali Clive je bio spreman za udarac i dočekao ga je nagnuta tijela. N jegov protivnik bi odignut iz sedla, dok su mu stremeni letjeli zrakom. Za časak je lebdio raširenih ruku dok je njegov konj projurio ispod njega — a tada teško tresne, odskoči malo i ostane ležati na tlu. C live zauzda konja točno ispred paviljona. Crnooka ljepotica u plavoj haljini podigne dijamantima okrunjenu glavu malo više dobacivši Cliveu pogled tipa ‘i sad misliš da si me os­ vojio.’ C live nestašno salutira, okrene se i otkasa, te gurne kopljem čovjeka koji je ležao. Ovaj se ne pomakne. Clive podigne vizir i dovikne lanu: “Uzmi mu novčanik i mač. Ja idem po konja.” Crni konj stao je uz potok i, praznog sedla, nervozno pio. Prije nego što je Clive stigao do njega, iz trave na obali pojavi se Phil Mamac i uhvativši uzde, dovede ga Cliveu. Phil se, obučen kao dvorska luda s tri tanka žonglerska noža o pojasu, ponašao jednako uslužno i bezopa­ sno kao uvijek. lan u času pretraži Crnog V iteza i ustanovi da je njegov novčanik pun novaca a mač malo pretežak. C live mu dovikne, “Dokusuri tog jebača.” “Što?” lan digne glavu. C live rukavicom potapša srebrni stilet a onda učini brzi pokret, kao ubod. “Upotrijebi nož. Kroz otvor za oči.” lan je stajao kao ukopan. Clive uzdahne i mahne dvorskoj ludi. “Phil, pokaži mu.” Visoka, mršava luda dotrči, a zvonca su mu na kapi zvonila. Izvuče nož, nakrene vitežev šljem i ugura tanku oštricu među rešetke vizira. Nagnuvši se prema naprijed, Phil se cijelom težinom osloni o nož. V it­ ez se strese tako da mu je oklop zazveketao, a onda se smiri. “Dobro obavljeno.” dovikne Clive. lanu se činilo da će povratiti i to stvarno. Phil je blistao. Reče da zna gdje Bijela Ekipa vježba. Clive podigne jednu obrvu. “Možeš li nas odvesti tamo?” Luda užurbano klimne. “Nakon nekoliko liga, ovaj puteljak ide preko jedn og kanala za navodnjavanje i to preko pravog mosta —

FUTURA

67

zanem arite most, ali slijedite kanal sve dok ne dođete do trešnjevog voćnjaka. Kroz drveće ćete vidjeti farmu s obzidanim dvorištem. Tamo će biti Bijela Ekipa.” Clive se nagne naniže, uzme od lana crni novčanik, izbroji pet sre­ brnjaka i pruži ih ludi. Uz zahvalno cerenje, Phil nagne glavu prema šatoru. “A što s njom?” Clive se nasmije. “Izvoli, posluži se. A li daš li joj samo malu šansu, pridružit ćeš se njemu.” Potapša m rtvog čovjeka kopljem. Phil gurne srebrnjake u novčanik i željno pogleda šator. “N eke žene će ti zahvaliti ako ubiješ njihovog gospodina i gospo­ dara, a neke bi ti to mogle zamjeriti.” Clive pruži uzde crnog konja lanu. “Odavde do Drakulinog zamka nudit će nam se toliko fiktivnih komada da bismo mogli odapeti od čiste iscrpljenosti.” Pohod francuska vojske kroz Balkan bio je na zlu glasu zbog nereda, ubojstava i raskalašenosti. Prekrasne konkubine. Strijelci utopljeni u vinskim kacama. Fratri šo­ kirani. “To kazino ne košta ništa — da te izdrka. Osjetilni fukovi spa­ daju u dio programiranih prepreka. Dovraga, pa polovica igrača ulazi u igru u ulozi eunuha samo zato da izbjegnu napasti.” Tamnokosa damica se nasmije Cliveu visokim muzikalnim smije­ hom, lagano i pozivajući. Njezina je ruka ležala na srebrnom stoliću s vinom i đakonijama. lan uzjaši svoga konja, ne dolazeći uopće u napa­ st. U lazak u igru u rano jutro značio je da su ih poslali prije doručka; Ianov je trbuh već pitao za ručak — uskoro će đakonije na srebrnom stoliću biti izazovnije od namirisanog kreveta u šatoru. Prošli su uz još neke šatore i još neke ženske. A i neke glomazne seljake koji baš nisu izgled ali sretni da im lažni francuski vitezovi švrljaju po zemlji. K riža ri su im ali gadnu reputaciju, čak i u Tran ­ silvaniji. Clive jedva da ih je i pogledao sve do kasnog popodneva, kad se zaustavio ispred zlatnog šatora i dobro podstavljene plavuše koja je sjedila na ulazu. Ovdje Clive sjaši. N ad ženom je stražario ogromni duh s veprovim kljovama i opakom sabljom krivošijom, u turskoj bojnoj opremi. lan je očekivao da će se obračunati s Cliveom, no dama samo naredi tom m i­ šićavom demonu neka se pobrine za konje. Onda mahne prema nis­ kom stolu natrpanom vinom i voćem. Clive nasloni svoju oklopljenu stražnjicu na stol i dohvati kupu za vino. Žena mu natoči. Im ala je velike, plave, nevine oči, usta mekana kao u djeteta i otvoren, prijateljski osmijeh. “Je li hrana u redu?” upita Phil. “Vino jest,” reče mu Clive. “Od voća možeš dobiti proljev.” Plavuša se nasmije i opere jednu jabuku vinom, pa je pruži lanu.

68

FUTURA

“N ije otrov,” obeća ona ozbiljno, a zvučala je kao djevojčica koja je odlučila činiti dobra djela, kakav god da bio njezin prirodni poriv. “A li kako znaš?” cvilio je Phil nervozno. “Znam.” Clive i plavuša izmijene nestašne poglede. N ije htio ništa više reći — ali jeli su — i preživjeli. Dok su jahali dalje, Clive se šalio sa Philom pretresajući stare igre i nije htio reći kako je znao da je hrana u redu. Konačno pronađoše most i kanal, a nakon toga i trešnjev voćnjak. Phil preskoči kanal i nestade među drvećem. Clive je zastao da ubere i pojede par trešanja. Pruži nekoliko trešanja lanu, dodavši ispod glasa: “Napni luk.” lan učini kako mu je rečeno, pitajući se zbog čega je to Clive izne­ nada postao oprezan. Phil ih zovne iz voćnjaka. Clive ispljune košticu, napomenuvši: “Phil će se vratiti trčeći — kad se pojavi, ustrijeli ga.” “Sto kažeš?” lan je stajao držeći u ruci četvrtastu strijelu za pro­ bijanje oklopa i šaku trešanja. “Kad se Phil bude vraćao, ustrijeli ga. Kroz srce, ako možeš. N a ­ ciljaj luk u njegova prsa i povuci okidač.” “Moj bože, zašto?” “Pogoditi u glavu je preteško. Pogoditi u trbuh bilo bi previše ok­ rutno.” “A li zašto da ga uopće gađam?” “Sto ti misliš, zašto imaš taj luk? Gađat ćeš ljude. Možeš isto tako početi s Philom. M i njega više ne trebamo, a ovo je eliminacijsko na­ tjecanje, sjećaš se?” Dvorska luda ponovo preskoči kanal i stade se vraćati trkom. “Što vas je zadržalo, dečki?” Clive strese glavom i počne tražiti nešto na drugoj strani sedla. lan je stajao na muci, stišćući svoj napeti luk, govoreći sam sebi d a je ovo sve jedna gadna igra i da nitko neće stvarno poginuti. A li ipak, nije mogao samo tako zatjerati strijelu Philu u prsa. “Što nije u redu?” upita Phil. Clive zaklima prema lanu. Dvorska luda okrene se prema njemu. “Dobro, pa što je?” Clive se uspravi u stremenu. Rukom koja mu je bila s druge strane visokog se­ dla držao je teški, glavati malj. Zamahnuvši u ogromnom luku, on ga uz mokri pljesak spusti na stražnji dio ludine glave. lan ugleda kako se Philu oči razrogačiše a brada opusti. Srušio se licem na zemlju, a potiljak mu je bio krvava kaša. Clive pokuša otresti krv sa malja, no bez puno uspjeha. Koža i kosa zalijepile su se na čelične rubove. “Vidiš što si me natjerao da učinim? Strijelom bi se to obavilo puno urednije.” Dobaci malj lanu. “Očisti ga.”

FUTURA

69

Odrvenio, lan klekne pokušavajući obrisati malj o travu u voćnja­ ku, dok je Clive kopljem otkotrljao Phila u kanal. Prohladna zelena sjenka u kanalu mirisala je na trešnje. On mu pruži natrag malj i po­ novno krenuše. N a pola puta kroz voćnjak, Clive zaustavi konja rekavši, “Ono ma­ lo govno barem nije lagalo.” U susret im dojašu Sheila i Gertrude — izgledale su kao Britomart i Am oret upravo izišli iz Faerie Queene. Sheila je im ala puni oklop i jahala na velikom smeđem ratnom konju; koplje je nosila napola spu­ šteno da ne bi zapinjalo o trešnjine grane. N a njenom ogrtaču i štitu bio je crveni lav Bijele Ekipe. Gertrude je bila obučena u balsku ha­ ljinu i jahala na sivom damskom konjiću. Obje su izgledale na oprezu. “Gdje je Phil?” Sheila se nagnula naprijed da bi vidjela ispod drveća. Clive u odgovor slegne oklopljenim ramenima. “Otišao svojim pu­ tem.” Krpice kože i krvi još uvijek su visjele na njegovom malju. Sheila i Gertrude nisu potpuno povjerovale, ali činilo se da su sp­ remne ostaviti Phila da se brine za sebe, upitavši, “Još uvijek vrijedi primirje, zar ne?” Clive se nasmiješi veselo: “Do Dvorca.” lan se divio njegovoj sposobnosti laganja. Krasno primirje. N arav­ no, sve je to igra — a on nije nikad baš volio Phila. A li bol je bila jed ­ nako stvarna kao i miris zrelih trešanja. lan je jedva mogao probaviti ono što je do sada vidio. A sigurno će biti još i gore. Svaki čas Clive je mogao početi sjeckati ove dvije žene — i veselo pozvati lana neka mu pomogne. Jahali su dalje, a Sheila i Gertrude su podbadale jedna drugu, da bi se obodrile. One su već pretrpjele mučne smrti i otkupile svoj pono­ vni povratak u igru. No, ove dvije beznadne ovisnice barem su bile živahne i dobrog raspoloženja. Već sada su lanu bile draže njih dvije nego što je ikad mario za Clivea. Drveće se prorijedilo. Kroz granje, lan ugleda još jedan kanal i za­ tim bijele zidove farme. “Ubaci strijelu u luk,” šapne mu Clive. Luk je još uvijek bio napet. lan se osvrne tražeći znakove opas­ nosti. Nikoga osim Sheile i Gertrude koje su jahale tik ispred njih. “Ubaci strijelu, prokletstvo!” naredi Clive. lan je oklijevao, ne želeći dohvatiti strijelu. Gertrude se okrene da vidi o čemu se radi. Kovrčava tamna kosa uokvirivala je njezino okruglo, prijatno lice. N e ružno. N e lijepo. N a ­ prosto prijatno. N ije se potrudila da se uljepša — no lan je usprkos tome bio dirnut. Do đavola, on nju jednostavno neće ustrijeliti, čak ni ako ga to košta igre. Nasmiješio se, pokušavajući je razuvjeriti.

70

FUTURA

Clive ga prokune i naperi koplje. lan ugleda bljesak boje preko Gertrudinog ramena. Red ljudi iz ­ digne se iz kanala. Najbliži od njih nosio je okruglasti turban i kratku, upadljivu zelenu jaknu uz vrećaste smeđe hlače. lan osjeti miris izgorenog sumpora i shvati da ti ljudi na njih ciljaju velikim primitivnim kuburama. Janjičari, elita turske konjice. U z užasan prasak, cijeli niz eksplodira u dimu i plamenu. Crni konj pod njim vrisne i trgne se. Instinktivno, lan ga zaokrene — ni on ni konj nisu se željeli suočiti s ovom kišom olova. Životinja je posrtala još dvanaestak jarda prije nego što se srušila uz ritanje. lan se oslobodi konja koji je ugibao. Jedan čas je ležao izm e­ đu popadalih trešanja otvorenih usta, kaputića umrljanog konjskom krvlju. Janjičari su nadirali iz dima, urličući od veselja, mašući sab­ ljam a i kratkim, zakrivljenim mačevima. Sheila je pala. Izgledalo je da su m rtvi i ona i njezin konj. I Clive je pao. Jedan janjičar strgnuo mu je šljem i lan na trenutak ugleda kako se Clivovo kozmetikom ure­ đeno lice grči u agoniji. K rv iz rane na vratu tekla mu je u plavu kosu. Gertrudin konj je pao, no ona nije, i trčala je pokušavajući da se ne zaplete u haljinu. lan potrči, znajući da nema šanse protiv čete turskih strijelaca. N išta od svega toga nije bilo stvarno, ali on je namjeravao nestati prije nego što oni ponovo napune puške. Saginjući se ispod grana i posrćući preko brazdi, riskirao je jedan panični pogled unazad. Gertruda je bila prikliještena uz jedno stablo trešnje i mačem se branila od trojice živo­ pisno obučenih napadača. Još dvanaestak njih stajalo je uokolo, smi­ jući joj se i otkopčavajući svoje haremske hlače. Druga dvojica bili su zaposleni piljenjem Cliveove glave. Janjičari su bili robovi-vojnici, od­ gajani od djetinjstva u strogoj disciplini vojničkih nastambi, trenirani da svoje potrebe za seksom i agresijom zadovolje na licu mjesta. Ubojs­ tva, pljačke i silovanja bili su im potrebni kao i priručnik o oružju. N ije stao sve dok se nije sklupčao u kanalu za navodnjavanje. lan je jasno vidio kako je luda i idiotska bila cijela stvar — zamisao da potuku Cirkus Maksimus u njegovoj vlastitoj igri. On i Clive krenuli su protiv savršeno integriranog programa koji je prvo uvlačio igrače, a onda ih samljeo. Vučji Čopor, Bijela Ekipa, Phil Mamac i bog zna koli­ ko još drugih — sve su ih sredili, brzo i efikasno. Bilo je samo pitanje sati kada će ga program uloviti i završiti s njim na neki bolni, dra­ matičan način. Bez budućnosti o kojoj bi se vrijedilo brinuti, lan odluči da se pos­ veti sadašnjosti. Bio je smrznut i jadan, ležao je u ljepljivom kanalu. Umjetna glad ga je nagrizala. Potreba za jelom bila je ukomponirana

FUTURA

71

u program da bi ga spriječila da se prikrije i pričeka svoju priliku. E pa, barem može udobno umrijeti. Digne se i krene niz kanal natrag putem kojim su došli. Znao je da se približio puteljku kad je naišao na Ph ilov leš, ispružen sa glavom u kanalu. Insekti lešinari puzali su stražnjim dijelom njegove razbijene glave. Sumrak se spuštao na umjetni svijet kad je lan došao do niza ša­ tora. Dao se u potragu za šatorom od zlatne tkanine, osvijetljenom visokim svječnjacima, kojeg čuva ogromni duh u turskom oklopu. Ako ga demon poželi uništiti, on barem ima dovoljno snage da to učini brzo i uredno. U suprotnom, lan je odlučio da će jesti. Š u tljivi gorostas sa sjajnim sabljom dobro ga pogleda i pusti da uđe. Kad se svileno šatorsko krilo spustilo za njim, lan vidje da pla­ vuša čeka s istim osmijehom ‘dobra curica-zločesta curica’ s kojim ga je ispratila. Njezin stol bio je prostrt kus-kusom, pilećim gulašem po­ sutim šafranom. lan smjesta poče jesti, previše gladan da bi se brinuo o tome što sve može biti u mesu. Ljubavni napici. Uspavljujući napici. Polagani otrov. Štogod će ga zadržati da ne dođe do Drakulinog dvorca bilo je dozvoljeno. Ona ga je gledala zabavljajući se, a plave su joj oči blistale. “Gdje su ti prijatelji?” “Nisu stigli na večeru,” odgovori lan. Kratko i okrutno opiše joj Philovo ubojstvo i zasjedu Turaka. Ona ga je gledala, a onda mu po­ nudi još kus-kusa. Možda je zbilja bio ljubavni napitak u piletu sa šafranom, je r što je više jeo, to mu je plavuša izgledala privlačnije sa svojim prćastim no­ som i zaraznim dobrim raspoloženjem. Naprosto, mora d a je bilo kom­ pjutorski savršeno tijelo ispod te zlatne haljine. Ona ustade uzevši ga za ruku i krene prema svojem krevetu zakrivenom zastorima. Pa što, dovraga. Očito je bila programirana da za­ dovolji. A ako je isto tako bila programirana da ga probode stiletom, on se samo nadao da će mu dopustiti da prije toga svrši, sve drugo bilo bi okrutno. K revet je osvijetljavala jedna jedina svijeća obješena u rešetkastu mjedenu kuglu, neku vrst mangale, iz koje su se probijale zrake svje­ tla. Zlatasti sumrak ispunjavao je prostoriju zastrtu zastorima. Tamo negdje pri softuiareu za igre bio je neki pravi umjetnik. Ona klekne uz namirisani pokrivač, a ruke je sklopila u krilu. “Da li gospodar želi da se svučem?” lan zagunđa i sjede na krevet otresavši čizme s nogu. N ikad mu se nije baš sviđao umjetni seks. Program irani partneri uvijek su izgle­ dali tako spretni, tako savršeni, tako spremni da pruže zadovoljstvo.

72

FUTURA

Stvarne žene nisu tako željno pristajale na svaku pokvarenost koju muška mašta može izm isliti i nisu svršavale na dodir — baš onda kad ste vi to htjeli. U svakom slučaju, ne uvijek. Ona pusti da joj haljina spadne i nagne se naprijed da mu pomogne da skine hlače. Dok je skidao svoju rukom tkanu košulju preko glave, osjeti kako se dala na posao, prvo rukom, a onda usnama i jezikom. Zadahtavši kratko, on leže poleđuške na krevet. Ovo je već bolje. Bez upozorenja, ona ga ugrize. S uzvikom, on se izvi oslonivši se na lakat i pogleda naniže u nju. Umjetna kučka ga je ugrizla, i to jako, u osjetljivu nutarnju stranu bedra. Vidjeli su se crveni otisci zuba. “Za kog si to vraga učinila?” Ona ga vragolasto pogleda skutrena između njegovih nogu, sva se pretvorivši u osmijeh i nevinost. “Da pokažem svom gospodaru da je ovo stvarnost.” Tada ustane i poljubi ga prekrivši mu lice slapom zlatne kose. “Ovo je Transilvanija,” reče mu. “zemlja ljubavnog ugriza.” Za dokaz, gricne mu vrat. Činilo se da to funkcionira. Ono što je uslijedilo nije izgledalo kao umjetni seks. U z snažno zaprepaštenje, lan ustanovi da se stvarno fuka, u namirisanom krevetu i sa sasvim stvarnom ženom koju je upo­ znao tog poslijepodneva nakon ručka. Bila je divlja, draga i tvrdoglava i im ala je svoje vlastite pojmove o zadovoljstvu, zaigrano nepredvidive. Kad su završili, on je bio iscrpljen i potpuno zadovoljan “Je li se isplatilo čekati?” “Čekati?” lan je buljio u nju. Kako se može na pravi način zahvaliti jednom programu, naročito onome s mekanim oblinama i vragolastim osmijehom? “Zar nije ovo bolje od apartmana Cirkusa Maksimusa?” On se digne i sjedne u krevetu.”Angel?” Zakolutala je plavim očima. “A tko drugi?” “A li, kako?” On pokaže na šator i krevet. “M askirna boja.” Ona počne uređivati kosu. “Pokretne prepreke programirane su tako da izbjegavaju liniju šatora. N e može se dozvo­ liti da Mongoli upropaste slatku zamku koju namjesti kazino.” Vidjeti je kako podignutih ruku uređuje kosu bilo je previše. On pru­ ži ruku da je privuče sebi. “Isplatilo se čekati. Ti si bezbožno divna.” Nasm ijala se ne opirući se, puštajući da je dira. “To su samo programirani hormoni. Kazino ti povisi testosteron da bi ostao muževan i da ti skrene pažnju. A mi imamo ozbiljnog posla. C live je ispao iz igre — pa smo ti, ja, M ali i Pas jed in i ostali da se obračunamo s Dvorcem.”

FUTURA

73

lanu se nije svidio odnos snaga. “Sranje — mislim da ću prenijeti svoj testosteron u susjedni šator.” Naškubila se, slatko kao breskvica sa šlagom. “M olim te, nemoj biti takav. Pa što ako je Clive ispao. Poslužio je svrsi.” “Jedina svrha kojoj je Clive poslužio jest to što mu je glava nabodena na umjetni kolac.” “On nas je doveo ovamo. On je ubacio virus u tvoje odijelo.” “Moje odijelo?” Zastao je, pomislivši unatrag na Lunarne Karpate i onaj virus koji se tako zgodno našao u programu njegovog odijela. “Mislim, kakve šanse je Clive imao da baš nađe nekog turista koji ima kartu, a koji se izgubio u brdima? Zilijun prema jedan — je li ta­ ko? On je samo pomogao sudbini.” “Sranje,” lan strese glavom. “Bio sam zajeban već na početku.” “I bit ćeš i dalje zajebavan sve dok ne naučiš da se pokreneš i uz­ meš stvari u svoje ruke.” A ngel lupi nogom o pod, sijevajući plavim očima — počela je izgledati kao stara Angel, minus istetovirana zmija. “Ja prva ne mogu vječno čekati. Imam svoje ljude koji kruže oko Neptuna na brizi — i natjecanje u kojem moram pobijediti. Ovo je stvar­ nost. Nitko te neće spasiti. N i Clive. N i tvoja agencija. Nitko, samo ti i ja to možemo učiniti.” N apravili su od njega totalnu budalu. Prvo Clive. A onda kazino. “Dobro, dobro. Slažem se. Samo jedna stvar...” “Sto?” Angel se vratila uređivanju svoje kose. “Koliko traje ova umjetna muškost?” Ona se naceri. “Skoro beskonačno.” Jasan, puni ljetn i mjesec pretvorio je transilvanijsku ravnicu u baršunasti pejzaž napola obasjan plavom mjesečinom a pola u gustoj sjenci, no lanu se činilo da nije ni dan ni noć već d a je u nekom čudnom polusvijetu, oblačnom i naseljenom demonima i fantomima koji sišu krv. Pas ih je vodio, grabeći naprijed velikim skokovima, otkrivajući njuhom zamke i straže. M ali se ocrtavao kao ogromni tamni obris iza lana. Angel je bila uz njega, topla i utješna. Budući d a je Pas zadržao svoju nominalnu inteligenciju, Vučji Čopor dobio je vukodlaka a da nije morao platiti visoku cijenu koja je bila od­ ređena za svaki oblik magije. Kseno nije više imao spravu za govor, ali on ionako nikad nije bio pričljiv. I dalje je zračio nadljudskom samouvjerenošću, provlačeći se mimo jedne po jedne crne prepreke, sve dok se Drakulin dvorac nije uzdigao ispred njih. Ogroman i samotan usred ravnice bacao je enormnu sjenku. Bio je to dvorac iz X II stoljeća, pre­ kopiran s bizantinskih slika, sedam katova visok, bez ikakvih otvora

74

FUTURA

osim puškarnica. Unutrašnjost mora da je bila mračna kao đavolov po­ drum čak i u podne. Usred noči, činio se lanu potpuno neprivlačnim. Ostaci Bijele Ekipe držali su dvorac pod produženom opsadom na­ kon što su potukli janjičare. Preslabi da bi jurišali na kulu, samo su patrolirali prilaznim putevima i ubijali ili vraćali natrag sve igrače koji im se nisu željeli pridružiti. Nisu imali dovoljno igrača da okruže cijeli dvorac, a držati stražu u tami Transilvanije bilo je napola samo­ ubojstvo pa su se zato oslanjali na jake patrole koje su išle u obilazak — a koje je Pas umjetnički izbjegavao. Puzeći od jednog mjesecom obasjanog brežuljka do drugog, lan se prikradao za Psom. Kseno ih je doveo točno do podnožja kule — m asiv­ nog iskrzanog stupa sa čijeg vrha su se blokovi tamnog kamena dizali prema crnim grudobranima zakrivajući zvijezde. Tu Pas nestade i M a­ li preuzme vodstvo. Uz ulogu duha dobio je samo kljove i mišiće, nika­ kva magija nije bila uključena, no on je još uvijek imao prirodne tale­ nte Super-Cimpanze — uključivši tu osjećaj za ravnotežu i sposobnost penjanja. Izvadivši par zašiljenih kuka pričvršćenih na desetak m e­ tara konopca, on krene ravno uza zid. Stojeći u tamnoj sjenci zida, lan nije znao kako to M ali uspijeva. Upotrebljavajući kuke i kao oslonac za noge i kao pijuk, M ali se digao uza zid lako kao da hoda na sve četiri. Za nekoliko minuta, konopac se spusti dolje. Pas zalaje kratko upozorenje. Angel prošapće, “Idemo,” i zgrabivši konopac krene uza zid skoro jednako slobodno kao i Mali. Život na svemirskoj letjelici oslobodio ju je svakog urođenog straha od visine. lan zgrabi konopac koji se njihao i položi stopala na zid pokušavajući je oponašati što je bolje mogao. Šišmiši u letu dotaknuše mu lice cijučući u tami. Osjećao je trzanje konopca dok se Angel, ruku po ruku, penjala nad njim. Čudno, ali nije bio uplašen. Sve je mirisalo na umjetnu neuvjerljivost. Možda sasta­ vni dio zamke, kao njegov povišeni testosteron — val hormona koji će ga odnijeti preko zida, u tko zna što. Vanjski grudobrani bili su okupani mjesečinom. lan se provuče kr­ oz uski otvor za strijelce i tiho klizne na kameni stražarski prolaz iz­ među vanjskog i unutrašnjeg zida. Angel je čučala u sjeni; stavi mu ruku preko usta. N jezin i tanki prsti bili su svježi i topli, apsurdno seksi. U tišini je pokazala niz prolaz. lan vidje prazan kameni put koji je zavijao. Kimne. Angel makne ruku i zajedno krenuše. N a manje od četvrtine puta naokolo naiđoše na dva tijela odjevena u oklope od ploča i žičane mreže, s vratovim a iskrivljenim pod čudnim kutem. M ali je obavio posao.

FUTURA

75

Nešto dalje naiđoše na Malog koji je stajao nad trećim tijelom kod ulaza u jedno tamno strmo stubište, a kljove su mu jezivo sjale na mjesečini. Probili su se u dvorac. N i jedna druga ekipa nije stigla tako daleko. Pobijedili oni ili ne, Vučji Čopor je zavrijedio svoju sumnjivu reputaciju. Ono što je sada slijedilo nije bilo tako privlačno. Osim sla­ bašne svjetlosti koja se probijala niz spiralne stube i pokojeg mjese­ činom obasjanog otvora u zidu, činilo se da unutra uopće nema nika­ kvog osvijetljenja. Drakula ne treba svjetlo. Angel sveže konopac sebi oko struka i dade znak da će ona ići prva. lan uhvati kraj konopca, provuče ga oko svog pojasa, čvrsto zaveže i onda doda Malome — sretan da se Angel ponudila da vodi. N išta ga ne bi moglo nagovoriti da prvi krene u ovu tamu u kojoj su živi mrtvaci im ali svu prednost. Krem en zagrebe po čeliku i pojavi se tanka traka svjetla, sjajeći niz stubište. Angel je u ruci držala svijeću u mjedenoj kugli — svjetlo koje je visjelo iznad njezinog kreveta sa zastorima; držeći kuglu ru­ kom u rukavici, puštala je da samo tanki trak svjetla pada na stube. Siđoše. lan se čvrsto držao za konopac, pipajući nogom prije svakog ko­ raka. Mjesečine nestade nakon prvog zaokreta spiralnog stubišta. Da­ lje nije bilo ničega osim m irisa hladnog, mokrog kamena. Spirala je išla u smjeru obratnom od kazaljke na satu, obratno od sunca, tako da braniteljim a koji se povlače uza stube lijeva ruka ostane slobodna. Vam piri su poznati ljevaci. N a dnu, Angel zastade dajući mu znak da se zaustavi, a onda pre­ korači preko nečega u tami. Ona progovori, po prvi put otkako su ušli u dvorac, “Pazi na tu zadnju stubu, to je klopka.” P ri tankom svjetlu njezine svijeće lan je jedva raspoznao sjajne razjapljene čeljusti zamke postavljene na zadnju stubu, spremne da se sklope oko njegove noge. Šiljasti zupci probili bi mu mišiće i slomili kosti ostavljajući ga da se previja u vrlo stvarnoj agoniji sve dok igra ne završi ili dok ne naiđe neki demon meka srca. Kad je prekoračio zamku, Angel ga uhvati i zadrži da ne stane ta­ mo gdje bi prirodno bio stao. Kad ga je pustila, on ugleda obris druge zamke točno u dnu stuba — zaprljane i posute slamom d a je bila skoro nevidljiva. Čovjek je trebao vidjeti prvu zamku na zadnjoj stubi — i onda prekoračiti preko nje, ravno u drugu. Angel tiho šapne, “Dobar znak.” lan klimne. N ije ovo bilo nikakvo normalno stubište. Puteljak je vodio tamo kuda nitko nije trebao prolaziti. N ije se moglo postaviti stražare koji će gubiti noge kad god dolaze i odlaze sa dužnosti. Angel

76

FUTURA

zovne M alog i majmunoliki duh preskoči preko obje zamke i spusti se do svoje gospodarice. Krenuše dalje. Šišmiši su cičali iznad njihovih glava. Hrpe tih živo­ tinjica visjele su s kamenog stropa ovijenog paučinom. lan priprem i luk, očekujući stražare ili još nešto gore. Put je zavijao slijedeći obris kule. lan je u sebi brojao korake. Izračunao je da su otprilike na pola puta oko kule, kad Angelino svjetlo odjednom nestade. Konopac mu se naglo zategne oko pojasa i povuče ga prema na­ prijed. On prigušeno uzvikne. Čizme mu se okliznu na slami, a tada kamene ploče ispod njegovih nogu nestadoše. On padne u tamu. U jednom užasnom trenutku lan zamisli sebe kako se raspljeskava na kamenom podu, ili kako pada na Angel u neku jamu pobodenu kol­ cima. Tada se konopac oko njegovog struka zategne. On zahvati iznad svoje glave, dižući se na rukama da bi popustio zategnuti konopac oko svojeg pojasa koji g a je mogao prerezati napola je r je nosio i Angelinu težinu. Njišući se u tami, shvati da su pali u jam u za osuđenike — široku komoru izbušenu u zidu, duboku nekoliko katova i bez ikakvog izlaza osim onog otvora na vrhu. Jednom kad bi čovjek upao u nju, bio bi sretan ako bi poginuo pri padu, jer druga mogućnost bila je da sav izlomljen leži dolje na dnu, čekajući u apsolutnoj tami da od žeđi ili unutrašnjih ozljeda ispadne iz igre. Krasan način da čovjek poludi. Dišući teško, lan osjeti da se pokreće. Malo po malo, konopac se dizao. Udari o kupolasti krov jame. M ali ih je izvlačio van. lan pusti konopac. Kad mu je rub otvora bio u visini pojasa, iskobeljao se natrag u prolaz, osjećajući se apsurdno “sigurnim” . Još jedna nanosekunda da povrati dah, a onda on i M ali izvukoše Angel iz mračne jame. Jedini način da se prođe uz jamu bio je da se oslone stopala i leđa o kameni zid — kao alpinisti u kamenoj spilji — i da se, malo po malo, provuku mimo. N a drugoj strani bila je još jedna zamka i čekala na onoga tko bi bio dovoljno neoprezan da pokuša preskočiti jamu. lan se nadao da ove đavolske komplikacije ukazuju na to da idu u pravom smjeru. Iza jame, on ugleda mjesečinu na kraju tunela. Ispred njih bio je široki prostor s visokom prozorskom nišom koja je gledala na jedno unutrašnje dvorište okruženo golim zidovima s grudobranima. lan je mogao vidjeti prozore u kružnom unutrašnjem zidu: cijelo je zatvoreno dvorište bilo veliki svjetlarnik iz kojeg su zrak i svjetlo dopirali u kulu. Šišmiši su lepršali uz prozore. Uz nišu su bila jedna teška drvena vra­ ta okovana čeličnim trakama. Sudeći prema rasporedu prozora, lan je pretpostavljao da vrata vode u niz soba smještenih u krug na gornjem

FUTURA

77

katu kule. M ali pokuša otvoriti vrata. Mogao je isto tako pokušati po­ maknuti cijelu kulu. Prozorska je niša bila preuska za probijanje, no naprosto je morao postojati neki ulaz. Pravila igre određivala su da prepreke budu teške, ali ne i apsolutno nepremostive. Angel izviri kroz prozor. Plava kosa sjala je na mjesečini. Ona zgrabi lana za rame. “Gledaj, možemo ići okolo.” lan je procjenjivao razdaljinu između prozora, a onda u tišini stre­ se glavom. Prozori su bili dobro razmaknuti, a unutrašnja fasada bila je od malih glatkih kamenih ploča. Uz nju se nisu m ogli popeti onako kako su se popeli po vanjskom zidu. “M ali to može,” uvjeravala ga je Angel. Reče Malome neka prestane stenjati uz vrata i neka pogleda kroz prozor. Super-Čimpanza u ulozi duha izviri kroz prozor i željno zaklima glavom. Angel otpusti dosta konopca, a onda se lan i ona odupriješe nogama o kamen. M ali se u zapanjujućem luku zanjiše kroz prozor i točno uhvati kameni prag susjednog prozora. Činilo se da ga ne uzne­ m iruje visina niti udaljenost — podsjetio je lana na Poeovog nem i­ losrdnog majmuna ubojicu iz “Ubojstava u ulici Morgue”, monstruoz­ nog i nezaustavljivog. M ali ih povuče za sobom. Susjedni prozor doveo ih je u još jednu prostoriju, s još jednim željezom okovanim vratim a. Zato su probali slijedeći prozor, pa slijedeći, njišući se u tišini nad kamenim dvorištem šest katova ispod njih. Šišmiši su prolijetali mimo njih, uznemireni njihovim prolaskom. Konačno stigoše do jednog prozora zatvorenog olovnim staklom. Angel proviri kroz jedno od mutnih malih okana. “Pun pogodak,” ša­ pne ona tiho, dajući znak Malome. Duh skine svoj turski šljem i upo­ trijebivši ga kao štit oko šake, snažno lupne o prozor. Staklena okna se rasprsnu. Okvir popusti. Komadići stakla zveckali su po kamenu, pa­ dajući kao sniježni kristalići u dvorište ispod njih. Bili su unutra. Trofejna soba bila je nalik na nešto između blagovaonice starih plemića i Kublaj Kanove sobice za starudiju. Zakrivljena i nazubljena oružja bila su prislonjena uza zidove, zajedno s gotičkim oklopima i svilenim tapiserijama. Turske ratne zastave i glave čudnih stepskih antilopa visjele su iznad ogromnog, rukom rezbarenog stola oko kojeg su bile stolice rimskog stila s jastucima. Srebrni servis za jelo sjajio se na svjetlu koje je dopiralo od razbijenog prozora. Bila su samo jedna vrata — mjedena grozota, zaključana iznutra, a izgledala su kao da ih ne bi mogao probiti ni balvan za probijanje. No, ono što su oni željeli bilo je točno na suprotnom kraju stola. U visokom

78

FUTURA

zaključanom kavezu bilo je ono čime je otkupljen neki emir — zlatni lanci, prsteni od žada, ogrlica od velikih čunjasto brušenih smaragda, srebrni pravoslavni križevi, dijamantska kruna ili dvije. N a vrhu te hrpe kočio se smiješno velik, krvavo crveni rubin. Vampirovo Srce. Angel odskakuta niz stol i prihvati se posla da provali lokot. M ali se dovukao za njom da pomogne. lan, stojeći uz prozor, pomisli kako je sve to bilo previše lako. Bio je u pravu. Šišmiš proleti, zaokruži između svijećnjaka, glatko klizne u poluokretu i spusti se iza Angel. Dok se spuštao počeo je rasti; noge su mu se produžile, ruke i prsni koš se izdužiše i on poprimi ljudsko obličje. K rila se pretvoriše u velik i lepršavi plašt. lan je stajao kao okame­ njen. Prekasno je shvatio zašto je kula imala tako malo branitelja lju­ dskog oblika. Kako se uobličavalo, lice vampira postade im poznato, sa svojom oštrom šiljatom bradom, tankim nasmiješenim usnama i zalizanom crnom kosom. Bio je to Phil zvani Mamac. N ije bilo ni traga gadnoj rani od Cliveovog malja. Žive mrtvace ne može se uništiti normalnim sredstvima. M ali skoči na nj. Činilo se da neće ni biti neke borbe. Vam pir ili ne, Phil je ipak bio Lunarac, sa dugim tanušnim rukama i nogama, i izgle­ dalo je da je jedva u stanju da stoji uspravno u polju od jedan g, a ka­ moli da se bori. Duh-cum-Super Čimpanza bio je daleko teži od njega. A i nije bilo borbe. M ali skoči. Phil odgurne u stranu jednu ispru­ ženu ruku i cereći se, uhvati ga za drugu. Izvrne je postrance. Kroz urlik ranjenog majmuna, lan je čuo kako kost puca. Phil je izvrne jače, u punom krugu, sve dok se šaka nije odvojili od zgloba uz krvavi škljocaj. M ali je urličući zateturao unatrag, zamahujući zdravom rukom. Phil je uhvati objema rukama, odupre se nogom o majmunova prsa i povuče. Ruka se otkine u ramenu. M ali je pao na koljena vrišteći od boli. Phil se baci na svoju žrtvu noktima i očnjacima; kad je bio gotov, M ali je raskomadan ležao bez udova i bez pola glave. Bijeli vratni kralješci virili su iz krvave gomile mesa. lan se zgrozio, bilo mu je mučno. N e samo od onoga što je vidio, nego i zbog strašnog nepoštenja ove igre. Čitavo ovo vrijeme, Phil ih je pratio, puštao ih je da misle da će pobijediti a Cirkus Maksimus se smijao u svoj kolektivni rukav. Phil obriše krv s usta. “Nemoj izgledati tako šokirano. Svaki bolji učenik znao bi da Philaemos na grčkom znači ‘onaj koji voli krv’.” lan je mogao vidjeti A ngel kako užurbano prtlja oko lokota. On podigne

FUTURA

79

svoj luk. Bilo je beznadno boriti se, ali ako mu uspije da zadrži vampirovu pažnju, A ngel je im ala šansu da otvori kavez, zgrabi Vampirovo Srce i završi igru. Smijući se zastarjelom oružju Phil krene prema njemu. lan zako­ rači unatrag, zadržavajući ugao stola između sebe i vampira. Prozor je bio otvoren — no tuda nije mogao pobjeći. Bez Malog, lan bi se raspljeskao na crnom kamenju. Phil je klizio oko stola. “Pozdravi Clivea od mene.” A ngel zadnji put okrene lokot. On se otvori uz užasan škljocaj, koji se mogao čuti do Konstantinopolisa. Ona rastvori rešetkasta vrata. Naglo se okrenuvši, vam pir preskoči čitavu dužinu stola i zalupi vrata kaveza, držeći ih zatvorenima nadljudskom snagom. Slobodnom rukom udari Angel nadlanicom tako d a je odletjela preko stola. Složila se uza zid, povukavši baršunasti prekrivač i srebrni pribor za sobom. lan je mogao misliti samo na to kako je sve bilo užasno, monstru­ ozno nepošteno. M orao je postojati neki način da se pobijedi — tako je pisalo u onom prokletom ugovoru s kazinom. No, nije imao nade, ništa čime bi se borio — nije imao čak ni Cliveov srebrni stilet. Za sekundu vam pir će ga napasti, kidati mu vrat, zakretati mu glavu sve dok se ne otkine. Poželi zaplakati. Phil pogleda nadolje na Angel, sklupčanu iza stolice. Pošalje joj po­ ljubac. “Nemoj se truditi da ustaneš, djevojko. Tebe spremam za kraj.” Tada se okrenu lanu, priklještenom uz prozor. lan ugleda A ngel kako s poda podiže nešto tanko i dugačko, i baca njemu. To se pre­ vrtalo i zasijalo na mjesečini. “Ubij ga!” vikne ona. Instinktivno, lan uhvati tu stvar — bio je to nož s drškom od hra­ stovog drveta i oštricom od srebra. On izbaci željeznu strijelu iz svog luka, umjesto nje umetne nož i nacilja. Phil vrisne u nemoćnom bijesu i skoči. lan ga prostrijeli točno kroz srce. Izn ijeli su ga iz odjeljka i podigli na kola. Propalice obučeni kao nimfe i satiri odvukoše ga u salu kazina. Iznad glava grmjele su holoprojekcije. I ne samo lana. Cijeli je Vučji Čopor bio na kolima, čak i M ali koji pri jednoj šestini g i nije bio tako težak. Clive mu se pobjednički na­ ceri. Bio je jezivo vidjeti ih žive i sretne nakon što su im pootkidali gla­ ve i/ili udove. U gomili su bile Sheila i Gertrude, u deliriju sreće kao da su one pobijedile. Pola Bijele Ekipe bilo je ovdje da bi pozdravilo pobjedu nekog drugoga. Ovisnici do kraja.

80

FUTURA

Mamci kazina gurali su se u gomili dok je Cirkus Maksimus častio jeftinim šampanjcem; palače igara voljele su snimati masovne scene oko nekog velikog pobjednika. To im je bila najbolja reklama. A n i­ mirani holo u normalnoj veličini, ubučen u kožu kao rimski rob, držao je lovorov vijenac iznad njegove glave, šaptičući sintetiziranim seksi glasom: “Sic transit g loria m und i” — prolazna je slava ovog svijeta. Zato sada uživaj u njoj. On pogleda preko u Angel. Više nije bila plavokosa i okruglasta, ali Gospode, imala je hrabrosti i motiva — a i dovoljno žetona da spasi svoje ljude koji kruže oko Neptuna. Uredan, fino obučeni Zemljanin, preplanuo od boravka na zraku i mišićav od boravka na zemlji, probio se kroz gomilu, lako odgurujući Lunarce. Upita lana je li on zaista onaj za kojeg se izdaje. Osim mo­ gućnosti usporedbe kromosoma, lan više nije imao nikakvog dokaza svojeg identiteta, ali što dovraga. “lan M cNeil, vama na usluzi.” Čovjeka je zanimalo zašto je unovčio svoju kartu. Zar on ne zna da je upotreba žetona agencije u svrhu kockanja u kazinu ozbiljan pre­ kršaj, možda čak i zakonski? Ovo mora da su prsti kazina. N itko drugi ne bi bio tako tupav — ali lan je bio spreman da nastavi igru. Zaderao se sa kola: “Ja prestajem.” Lunarci su klicali, smijući se komičnom zemaljskom štakoru koji pokušava zastrašiti nekoga tko je upravo dobio žetona dovoljno za ne­ koliko života. N a kola se popeše ljepotice iz kazina, obojanih tijela i odjevene samo u opalne tanga-gaćice, sretne da mu mogu pomoći da počne trošiti svoje bogatstvo. Reporterčić iz neke od kazino-mreža s Tycha gurne mu pod nos kasetofon: “lan M cN eil, vi ste upravo pobijedili u najvećem natjecanju C ir­ kusa Maksimusa! Sto ćete sada raditi?” Angel mu se nasmiješi — pokazujući samo dobru stranu svog lica. lan joj se naceri natrag: “Idem na Neptun!”

Copyright © 1994 by Bantam Doubleday Dell Magazines

FUTURA

81

Nancy Kress ne treba posebno predstavljati, je r vjerujem da ste je nakon “Prosjaka u Španjolskoj” dobro zapamtili. U pripovjetci “Brdo M uham edu”, još jed n oj m aloj sociološkoj bra­ vuri, Nancy nas vodi u prenapučeno i osiromašeno buduće društvo u kojem poslušati glas svoje savjesti može im ati vrlo visoku cijenu: sve što imate.

Nancy Kress

BRDO MUHAMEDU Izvornik: “The Mountain to Mohammed” , 1992 Prijevod: M ihaela Velina

“Osoba daje novac liječniku. Možda će b iti izliječena. Možda neće. ” — Talm ud

'a d se oglasilo sigurnosno zvonce Dr Jesse Randall je igrao go protiv svog kompjutera. Tu ga je igru bio naučio Haruo ianeko, njegov cimer u Downside Medicalu. U tom je tre­ nutku pod skenerskim poljem na podlozi ležalo devetnaest crnih i bije­ lih kamenčića. Jesse se namršti: kompjuter je imao krasnu priliku da u dva poteza okruži prazno mjesto, a on nije vidio kako bi to mogao spriječiti. Zvuk zvonca natjerao g a je da poskoči. Anne? A li ona je na dužnosti u bolnici do jedan. Ili je možda krivo zapamtio njen raspored... On žurno prijeđe malu dnevnu sobu i stane pred sigurnosni zaslon. N ije to bila Anne. Tri kata niže, na ulici, stajao je čovjek i gledao u

82

FUTURA

monitor. Sitne građe i svijetao, odjeven u traperice i iskrzanu jaknu, s vunenom kapicom nabijenom nisko na čelo. Resice njegovih ušiju bi­ jahu crvene od hladnoće. “Da?” reče Jesse. “D r Randall?” Glas bijaše dubok i hrapav. “Da.” “Biste li mogli sići dolje na minutu i porazgovarati sa mnom?” “O čemu?” “O nečemu o čemu valja razgovarati. Osobna stvar. Poslao me Mike.” Jessea prođoše žmarci. Znači to je to. Trudio se da mu glas ostane neutralan. “Silazim odmah.” On isključi sigurnosni monitor, izvadi memorijski disk i odnese ga u spavaću sobu, gdje ga nekoliko puta provuče iznad magneta. Zatim u sportsku torbu spakira svoju medicinsku opremu: antiseptike, anti­ biotike, komprese, kopče, igle i šprice, elektromed-skener, onoliko op­ reme koliko je stalo. Odjene toplu rabljenu jaknu kupljenu u proda­ vaonici rabljene vojničke opreme, i stavi pištolj — također rabljeni — u džep. Premda je znao da i čovjek koji ga je čekao, naravno, nosi oru­ žje. A li sviđao mu se osjećaj koji mu je to davalo, ta m ala težina s de­ sne strane. On vrati disk u sigurnosni sistem i zaključa vrata za so­ bom. Kompjuter se još uvijek pravio da razmišlja o slijedećem potezu, premda je imao sposobnost gotovo trenutačnog donošenja odluka. “Kamo?” Sitni čovjek ne odgovori. Odlučnim se korakom udaljio od zgrade, a Jesse shvati da ni on nije trebao ništa reći. Pa krene za čovjekom niz ulicu, noseći torbu u lijevoj ruci. Iz luke se dovukla magla. Boston je mirisao mokro i sivo, na truleće dokove i mrtvu ribu i smeće. Čak i ovdje, u Enklavi osiguravajućeg društva Mom ingside, gdje je jedan dio stanarine odlazio na čišćenje ulica. Žuta su svjetla sjala kroz tamu, naslagana u dvanaest visokih katova, ali gusto zbijena; čak si ni osigurani nisu mogli priuštiti da zagrijavaju mnogo prostora. Tamo kamo idu neće ni biti grijanja. Jesse je slijedio čovjeka niza stube prema podzemnoj željeznici. Tip je platio za obojicu, donkihotovsko dostojanstvo koje je natjeralo Jes­ sea na osmijeh. Pod svjetlima g a je mogao bolje pogledati: čovjek bija­ še stariji no što je Jesse bio mislio, s mrežom borića oko očiju i dugim tankim usnama preko vrlo loših zubi. Vjerojatno nikad u životu nije bio kod zubara. Sto mu je bilo u genetoskenu? Bože, kakav sistem. “Kako da te zovem?” upita on dok su stajalo na peronu. Govorio je tiho, za svaki slučaj. “Kenny.”

FUTURA

83

“Okej, Kenny,” reče Jesse i nasmiješi se. Kenny mu nije uzvratio osmijehom. Jesse reče sam sebi kako je smiješno osjećati se povrije­ đenim radi toga; ovo ipak nije bio društveni posjet. Zurio je u tračnice sve dok nije stigao vlak. U ovo su doba jedini putnici u vagonu bila trojica muškaraca opa­ kog izgleda, dva crnca i jedan bijelac, i jedna hispanjolka još opakijeg izgleda odjevena u duboko izrezanu crvenu haljinu. Nakon nekoliko minuta Jesse shvati d a je ona pod ‘kontrolom’ jednoga od dvojice crna­ ca koji su sjedili na drugome kraju vagona. Jesse se trudio da više ni ne pogleda u njezinu smjeru. A li nije mogao a da ne bude znatiželjan. Izgledala je zdravo. Svo četvoro su izgledali zdravo, kao i Kenny -— ako se izuzmu loši zubi. Možda nijedno od njih nije spadalo u neosiguranike, možda jednostavno nisu mogli naći posao. Ili ga nisu željeli naći. N ije na njemu da ih osuđuje. U tome i jest bila bit svega ovoga, zar ne? Ostala dva puta prošla su lako, kao što je M ike i bio rekao. Deltoidni šav na mladoj djevojci ranjenoj u borbi noževima i tretiranje ope­ kotina na bebi opečenoj kipućom vodom sa štednjaka. Oba su puta obitelji bile tako zahvalne, tako pune poštovanja. Znali su kakav rizik je Jesse preuzeo. Nakon što je tretirao bebine opekotine i ostavio anti­ biotike i analgetike na patetičnoj izlici za kuhinjski ormarić, dasci položenoj preko pokvarenog radijatora, mlada je majka, Hispanjolka, zgrabila njegovu ruku i obasula je poljupcima. Bilo mu je neugodno, okrenuo se i nasmiješio njenome suprugu, želeći reći nešto, želeći da bude jasno da on nije samo još jedan sporadični dobročinitelj koji pu­ kim slučajem ima medicinsku diplomu. “Mislim da sistem smrdi. Osiguravajućim se kompanijama nikad nije smjelo dopustiti da imaju pravo odbiti zdravstveno osiguranje na osnovu genetskih skanova za potencijalne bolesti, a poslodavcima se nije smjelo dopustiti da smanjuju svoje troškove time da zapošljavaju samo zdrave. Da je ovo civilizirana zemlja već bismo im ali državno zdravstveno osiguranje!” Hispanjolac je buljio u njega, bezizražajnog lica. “Neki od nas pokušavaju učiniti bolje,” reče Jesse. Istu je stvar njemu i Annei bio rekao M ike — Dr Michael Cassidy — na koncu duge pijane večernje proslave polovice stažiranja. Premda mu se sad, kad pogleda unatrag, M ike više nije činio tako pijanim ka­ ko je tada bio mislio. N iti je, zapravo, išta rekao izravno. Sve same im ­ plikacije, ispipavanje terena pod maskom ležerne filozofije. A li Anne je shvatila i istog trena odbila. “Isuse, Mike, m ogli bi te izbaciti iz

84

FUTURA

bolnice! Pravila nam zabranjuju da bolnicu izlažemo riziku tužbe za liječenje neosiguranih. U tome nema zarade.” M ike se nasmiješio i vrtio naočale među prstima dugim poput pr­ stiju pijanista. “Liječnici mogu tretirati koga god hoče, na vlastiti ri­ zik, čak i neosiguranike. Carter protiv Sunderlanda.” “N e dok stažiraju u nekoj bolnici koja to zahranjuje i koja bi morala platiti odštetu. Janisson p rotiv Lechchevko.” M ike se nasmijao. “Onda zaboravite da sam to spomenuo, oboje. To je samo razgovor.” “A li — zar ti osobno riskiraš— ” počela je Aane. “N ije pošteno,” prekinuo ju je Jesse — zar nije shvaćala da se M ike ne bi želio komprom itirati s nečim takvim? — “da toliki dio stanov­ ništva ne može dobiti osiguranje. Svake se godine dodaje sve više ge­ netskih barijera, a jadnici još ni nisu dobili tu bolest!” Glas mu se povisio. Anne je nervozno pogledavala prema baru. Njen je profil bio divan, zaobljena linija koja je Jessea podsjećala na korej­ ske paravane u skupim dućanima na A veniji Commonwealth. A imala je i lijepe noge, lijepe grudi, lijepo sve. Možda bi sad, mislio je, kad su susjedi u Enklavi Morningside... “Još jednu rundu,” rekao je Mike. Za razliku od oca opečene bebe koji mu nikad nije odgovorio. Poku­ šavajući prikriti nelagodu, Jesse se ogledavao po skučenom stančiću. N a zidu su visjele fotografije u jeftinim plastičnim okvirim a koje su prikazivale ljude s masom crne kose kako leže u krevetima. Jesse je bio čitao o tome: neka vrst nijemog, bespomoćnog protesta. Svi su bili fotografirani na samrtnoj postelji. Jedna od njih bila je prekrasna dje­ vojka, sklopljenih očiju i ruke zabačene iznad glave, kao da spava. Hispanjolac je slijedio Jesseov pogled i spustio oči. “Lijepo,” rekao je Jesse. “Dobre fotografije. Nisam znao da ste vi ljudi znate tako dobro baratati s foto-aparatima.” Još uvijek ništa. Kasnije mu je palo na pamet da tip možda nije razumio ni riječ engleskoga. Vlak se zaustavio uz škripu loše održavane prestare opreme. N ije bilo novaca. Boston je, kao i većina zemlje, bankrotirao. N a trenutak pomisli da kočnice neće ni prihvatiti i srce mu poskoči, ali Kenny nije pokazivao ni trunku emocija, pa Jesse pokuša isto. V lak se napokon zaustavio. Kenny ustane a Jesse krene za njim. Bili su negdje u Dorchesteru. Pem a njima žurnim korakom kre­ nuše trojica muškaraca, a Jessejeva ruka počne se prikradati džepu jakne. “Je 1’ to on?” upita jedan od njih Kennyja.

FUTURA

85

“Je,” reče Kenny. “Doktor Randall.” Jesse se opusti. Imalo je to smisla, zaista. Dvojica muškaraca koji hodaju sami kroz ovaj kvart — vjerojatno nije previše pametan potez. Petorica, to je već bolje. Mikeova organizacija zacijelo zna što radi. Hodali su brzo. K vart ipak bijaše bolji nego što je Jesse bio zamiš­ ljao: male kuće u nizu, a svaka treća ili četvrta imala je komadić smrz­ nute zemlje kao dvorište. Nekoliko njih imalo je cvijeće na prozorskim daskama. A li na prozorim a bijahu rešetke, a preko svega je visjela siva magla, ljepljiva hladnoća, vonj smeća. N a prozoru kuće u koju su ušli nije bilo cvijeća. Čelična ulazna vrata s tri brave otvarala su se ravno u dnevnu sobu, u kojoj je stajao udubljen kauč, televizor i prastari otoman čije se uzglavlje od pjenaste gume mrvilo poput prhuti. N a otomanu je ležala djevojčica, očiju zacakljenih od groznice. Kauč, TV, otoman nestadoše. Jesse osjeti kako njegov profesional­ ni dio preuzim a kontrolu, osjećaj čist i svjež poput skoka u hladnu vodu. On klekne pored otomana i nasmiješi se. Djevojčica, koja je izg­ ledala kao da joj je devet ili deset godina, ne uzvrati osmijehom. Imala je duguljasto, ispijeno, namrgođeno lice, ali duga smeđa kosa rasuta po jastuku bijaše prekrasna: čista, sjajna i njegovana. “Boli je trbuh,” reče jedan od muškaraca iz podzemne. Glas mu je imao čudnu notu i Jesse podigne pogled; to joj je zacijelo otac, pomisli. Čovjekova je ruka drhtala dok je povlačio plahtu s djevojčice. Abdo­ men joj bijaše natečen i crven. “Koliko dugo je već ovako?” “Od jučer,” reče Kenny, kad otac nije odgovorio. “Mučnina? Povraćanje?” “Je. N e može ništa zadržati u želucu.” Jesseove ruke nježno pritisnu abdomen. Djevojčica zavrišti. U pala slijepog crijeva. Nadao se da nije došlo i do peritonitisa. N e bi želio da se mora baviti peritonitisom. N e ovdje. “Donesite sve lampe koje imate, s najjačim žaruljama. Pristavite vodu— ” On podigne po­ gled. U sobi bijaše vrlo hladno. “Radi li štednjak?” Otac kimne. Bio je blijed. Jesse se nasmiješi i reče: “Mislim danije ništa što uz malo sreće ne bismo mogli izliječiti.” Čovjek nije odgovorio. Jesse otvori svoju torbu, a misli su mu se utrkivale. Laserski skal­ pel, sterilne hvataljke, skaramin — moći će to obaviti i bez pomoći ako se ne radi o peritonitisu. A li samo ako... Djevojčica zastenje i okrene glavu. U njenim su očima svjetlucale suze. Jesse pogleda muškarca s istim dugim, ispijenim licem i smeđom kosom. “V i ste joj otac?”

86

FUTURA

Čovjek kimne. “Moram vidjeti njen genetosken.” Čovjek stisne obje šake uz tijelo. Oh, Bože, ako nema službeni is­ pis... Jesse je negdje pročitao da neosiguranici ponekad spaljuju genetoskenove. Jedna je žena, bijesna na papir koji će je zauvijek držati izvan srednje klase, svoj genetosken umrljan izmetom i obložen plas­ tičnim eksplozivom poslala poštom predsjedniku. Bilo je gomilu nas­ lova u novinama, članaka, peticija... i ništa se nije promijenilo. Država koja se bori za sam privredni opstanak nije oklijevala upotrijebiti voj­ ne borbene jedinice. Bez djetetovog genetoskena Jesse nije mogao uporabiti skaramin, taj čudesni preparat koji jača imunitet, a na koji je 15% populacije imalo pogubnu reakciju. U ovim operativnim uvjetima, a bez skaramina, šanse za pojavu post-operativne infekcije bijahu zna­ tno veće. Ako ona ne podnosi skaramin... Otac pruži Jesseu kompjuterski ispis s dubokim vodenim žigom u gornjem lijevom uglu. Jesse brzo preleti pogledom po njemu. Neopho­ dni RB-antionkogen na jedanaestom kromosomu bijaše tamo. Djevoj­ čica nije bila potencijalno alergična na skaramin. Zvala se Rosamund. “Okej, Rose,” reče Jesse blago. “Pomoći ću ti. Uskoro ćeš se osjećati mnogo bolje...” On sklizne iglu s anestetikom u njenu ruku. Ona pos­ koči i vrisne, ali za manje od minute već je bila u nesvijesti. Jesse makne posteljinu, unatoč hladnoći, i reče muškarcima kako da je iskuhaju. Potom namaže njen upaljeni abdomen Betadinom i namjesti laserski skalpel na poziciju za rezanje. G lavna značajka u životu njegovih roditelja bio je oprez. N e m o j pasti! Pazi kako voziš! N e razgovaraj s nepoznatima! Rođeni tijekom Depresije — one druge — investirali su samo u obveznice s pologom u zlatu i svoju jednu šestinu hektara zemljišta u predgrađu. Kad su se marševi u Selmi i Washingtonu pretvorili u ubojstva u Detroitu i Kentu, oni su sumorno kimali glavama: Vidiš? G ovorili smo ti to. Ako se miješaš u ono što te se ne tiče, iz toga ne može izići nikakvo dobro. Jesseov je otac trideset godina radio isti posao; njegova je majka smatrala d a je kupovanje na rasprodajama nemoralno. Čekali su do njene četr­ desete da bi imali Jessea, svoje jedino dijete. Kad mu je bilo šesnaest godina Jesse ih je prezirao, s dvadeset i če­ tiri ih je žalio; sad, s dvadeset i osam, volio ih je s očajničkom zahval­ nošću ne posve oslobođenom osude. Propustili su tako mnogo, usudili se tako malo. Sad su živjeli na Floridi, umirovljeni i sretni i samoza­ dovoljni. “Penzija” — govorili su to kao da se radi o čuvenom dijaman­ tu ili omiljenom posjedu — je uslijed inflacije tijekom Kolapsa narasla

FUTURA

87

u svotu dovoljnu da im osigura jednosobni bungalov s bež tepisima i bazenom. U mirnoj, umjetno plavoj vodi bazena odražavale su se nji­ hove klorirane vizije pobjede. “Čak i nakon što smo otišli u mirovinu,” rekla mu je njegova majka ponosno, “nismo morali sniziti standard.” “To je rezultat ekonomičnosti, sine,” uvijek bi dodao njegov otac, “i napornoga rada. Nem a razloga zašto ti luftbremzeri u današnje v ri­ jem e ne bi mogli postići isto.” Jesse je pogledao njihovo sićušno dvorište i plastične patke pore­ dane poput nadgrobnih spomenika, fanatično uredno podrezanu živi­ cu, plavo-bijelo prugastu nadstrešnicu, i njegove su mu ruke na čudan način počele udarati o bokove, kao da su vezane i da se pokušavaju osloboditi. “Krasno, Mama. Krasno.” “Da znaš da jest,” rekla je ona i namignula mu značajno. Jesse je pogledao u stranu prije no što je mogla vidjeti koliko mu je neugodno. Boston se nadvijao golem u njegovu umu, sveobuhvatan i živ i mahnit poput egzotične bolesti. N ije bilo peritonitisa. Jesse odreže gnojni komadić tkiva koji je ne­ koć bio Rosamundino slijepo crijevo. Zatvarajući njen abdomen brzim, sigurnim pokretima, on začuje klik. Poto-aparat. N ije mogao skrenuti pogled, ali pod iznenadnim naletom euforije on reče osobi koja g a je fo­ tografirala: “Ova neće biti za galeriju vaših slika. Djevojčica će živjeti.” Kad je rez bio zatvoren, Jesse joj ubVizga masivnu dozu skaramina. Dao je pažljive upute Kennyju i djevojčičinu ocu o lijekovima, dijeti, procedurama koje će osigurati aseptičnost rane — a za koje je znao da će biti neadekvatne, što je skaramin činilo toliko potrebnim. “Dežuran sam u bolnici slijedećih trideset i šest sati. V ratit ću se ovamo u srije­ du navečer; morat ćete ili doći po mene, ili mi dati adresu pa ću doći taksijem— ” Otac uvuče zrak, brzo, drhtavo, poput jecaja. Jesse se okrene pre­ ma njemu. “Im a velike šanse za oporavak, ova procedura nije— ” Iz spavaće sobe izleti žena, vrišteći. “Ne, ne, neeeee...” Pokušala se baciti na dijete. Jesse potrči prema njoj, ali Kenny je bio brži. Uhvatio ju je oko struka, prikovao joj ruke uz tijelo. Otimala mu se, naričući i vrišteći dok ju je vukao natrag u spavaču sobu. “Ubojico, djeteubojico, neeee— ” “Moja žena,” reče otac napokon. “Ona... ona ne razumije.” Vjerojatno je na liječnike gledala kao na vragove, pomisli Jesse. Ili bogove koji su ljudima uskraćivali izliječenje koje su mogli ponuditi. Jadna kopilad. On osjeti val tihog ponosa što im je pokazao da nisu svi takvi.

88

FUTURA

Otac je nastavio gledati Rosamund, koja je sad mirno spavala. Jesse nije mogao vidjeti oči drugog muškarca. Vrativši se kući, on otvori konzervu piva. Osjećao se dobro. Je li prekasno da nazove Anne? Bilo je — kompjuterski je sat pokazivao 2:00 ujutro. Ona je vje­ rojatno već bila u krevetu. Za sedam sati je počinjalo njegovo tridesetšesterosatno dežurstvo, ali nije mogao spavati. Sjeo je za kompjuter. Stroj nije povukao potez kojim bi okružio nje­ govo prazno polje. Zacijelo su mu sklopovi bili zaokupljeni nečim dru­ gim. Smiješeći se, pijuckajući pivo, Jesse sjedne ogledati snagu s ko­ rejskim kompjuterom, u pradavnoj japanskoj igri, u bostonskoj noći bez mjesečine. Dva dana kasnije otišao je natrag tamo kako bi provjerio Rosamundino stanje. Kuća je bila napuštena, na prozorima bijahu dijago­ nalno pribijene daske. Jesseovo srce počelo je lupati. Bojao se pitati susjede; iz susjedne kuće stalno su izlazili i u nju opet ulazili ljudi u tamnim odijelima hladnih očiju. Jesse se vratio natrag u bolnicu, če­ kajući.. N ije znao što bi drugo mogao učiniti. Četiri smjene kasnije pred zgradom ga je čekao zam jenik šerifa, koji nije mogao proći pored monitora osiguranja prije no što Jesse sti­ gne kući.

DRŽAVA MASSACHUSETTS OKRUG SUFFOLK OKRUŽNI SUD Jesseu Robertu Randallu s adresom Enklava Morninaside. Za­ rada 16. Apartman 3C. Boston, unutar našeg okruga Suffolk. Budući da su Steven & Rose Gocek iz Bostona unutar našeg okruga Suffolk poduzeli pravne mjere protiv vas pri Okružnome sudu U Bostonu 18. listopada 2004., a kojima traže odštetu od 2 milijuna dolara na temelju slijedećeg: TUŽBA ZA NESAVJESNO POSTUPANJE LIJEČNIKA čiji će vam detalji biti dostupni čim tužba bude zaprimljena pri Okr­ užnome sudu. Ako dođe do sudskog procesa: ZAPOVIJEDAMO slijedeće: ukoliko se namjeravate braniti i nije­ kati gore navedeno djelo, dužni ste do datuma koji određuje sud, a u propisanom roku, podnijeti pismenu izjavu i predati je sudskome zapisničaru. Ukoliko to ne učinite, sud ima pravo donijeti presudu u vašoj odsutnosti, bez daljnjih obavijesti.

FUTURA

89

Svjedok: Lawrence F. Monastersky, u Bostonu, četvrtog dana ožujka, godine Gospodnje dvije tisuće i četvrte. Alice P. McCarren sudska službenica Jesse podigne pogled s papira. Zamjenik šerifa, čovjek mekana tije­ la i sitnih svijetlih očiju, uzvrati mu pogledom. “A li što... što se dogodilo?” Zam jenik pogleda preko Jesseovog lijevog ramena; gesta koja je značila d a je ovo što će reći ‘neslužbeno’. “Klinka je umrla. Ona za koju kažu da ste je vi liječili.” “Umrla? Od čega? A li otišao sam natrag tamo...” On zašuti, ispu­ njen iznenadnom mučnom nesigurnošću oko toga koliko je zapravo priznavao. Zamjenik nastavi gledati preko ramena. “Želite moj savjet, Dok? Nađite si dobrog odvjetnika.” Doktor, advokat, indijanski poglavica, pomisli Jesse iznenada, po­ sve glupo. A li ta glupost mu nekako razbistri sliku. N jega tuže. Za nesavjesno postupanje. Prema neosiguraniku. Sad. Ovdje. Njega, Jessea Randalla. Koji je samo pokušao pomoći. “Hladno je za ovo doba godine,” primijeti zamjenik. “Ljudi umiru od hladnoće i neishranjenosti tamo u Roxburyju i Dorchesteru i Souyhieju. Čak nam ni prokleto vrijem e ne da da predahnemo.” Jesse nije mogao odgovoriti. Vjetar što je puhao iz luke zašušti pa­ pirom u njegovoj ruci. “Ovo su činjenice,” reče odvjetnik. Izgledao je umorno, sitan čovjek u prašnjavom uredu čiji zidovi bijahu obloženi rabljenim pravnim knjigama. “Bolnica ima ugovor s osiguranjem u slučaju tužbe za nesa­ vjesno postupanje bilo kojega od liječnika zaposlenog u njoj, uključu­ jući stažiste. Sto znači da postoje određene ugovorne obveze i iznimke za obje strane. Ako određeni incident ulazi u tu kategoriju, ugovor se ne primjenjuje. Jedna od takvih iznimki jest slijedeće: stažisti i zapo­ sleni liječnici neće biti obuhvaćeni ugovorom o osiguranju ukoliko tre­ tiraju neosiguranika ili osobu za koju sumnjaju da nema zdravstveno osiguranje, osim ako se to ne dogodi unutar bolnice. A okolnosti koje ste mi opisali ne spadaju u tu kategoriju.” “N e,” reče Jesse. Imao je osjećaj da pravne knjige, poput m alih ze­ lenih i smeđih ledenjaka, polako ali nezaustavljivo klize s gornjih po­ lica. Isti je takav osjećaj imao vani, samo s krovovima zgrada.

90

FUTURA

“Prem a tome, vi niste pokriveni policom osiguranja u slučaju tužbe za nesavjesno postupanje. Još jedan skup činjenica: u sličnim sluča­ jevim a u zadnjih pet godina porota je u 85% posto parnica presudila u korist tužitelja. Osiguravajuće kompanije i sudska tijela sačinjavaju osiguranici, doktore Randall. Svejedno, porote se sastavljaju od uku­ pne populacije. Većina obrazovanih ljudi pronađe način da se izvuče od porotničke dužnosti. Vjerojatno će 65% porotnika sačinjavati neosiguranici. Porota je jedino mjesto gdje najniži slojevi još uvijek imaju nešto stvarne moći, i to debelo koriste.” “Hoćete reći da sam mrtav,” reče Jesse tupo. “Proglasit će me krivim.” Sitni je odvjetnik izgledao kao da ga nešto boli. “N e mrtav, doktore. Osuđen — najvjerojatnije. A li osuda nije smrt. Čak niti profesionalna. Bolnica vas može otpustiti, premda ne mora, je r imaju to pravo po zakonu, ali svejedno možete tamo dovršiti stažiranje. A tužbe za nesa­ vjesno postupanje ne povlače za sobom oduzimanje dozvole za bavlje­ nje medicinom. Još uvijek možete biti liječnik.” “I liječiti koga?” zavapi Jesse. On podigne ruke. Knjige počeše kli­ ziti brže. “Ako me proglase krivim , morat ću otići u stečaj — nema načina da platim toliku svotu! A čak i da se uspijem zaposliti u nekoj trećerazrednoj bolnici u Podunku, nijedan me pošteni liječnik ne bi prihvatio za partnera. Morao bih raditi sam, a ne bih imao novaca za išta više od nekakve rupe od ordinacije negdje Bogu iza leđa... a i to samo pod pretpostavkom da uspijem pronaći bolnicu koja bi mi do­ pustila da završim stažiranje. A sve to samo zato što sam želio pomoći ljudima po kojima se cijelo vrijem e sere!” Odvjetnik skine naočale i počne zamišljeno trljati stakla maramic­ om. “Možda,” reče on, “sad oni počinju srati po nama.” “Što?” “N iste me pitali za detalje tužbe, doktore.” “Nesavjestan postupak liječnika! Derište je umrlo!” Odvjetnik reče: “Od masivne alergijske reakcije na skaramin.” Iz Jessea iscuri sav gnjev. Postao je vrlo tih. “Bila je alergična na skaramin,” reče odvjetnik. “N iste provjerili. Temeljno medicinsko pitanje.” “Ja— ” Riječi nisu izlazile. U mislima je opet vidio genetskansku listu, detaljnu analizu kromosoma 11. Kam era koja škljoca, snima do­ kaz njegove prisutnosti. Histerična žena, majka, koja istrčava iz sobe vrišteći neeeeee... Otac koji stoji kao zamrznut, spuštena pogleda. N ije moguće. Nitko ne bi ubio vlastito dijete. N e zato da diskredi­ tira jednoga od onih sretnih, onih koji imaju, osiguranih, zaposlenih... Nitko to ne bi učinio.

FUTURA

91

Odvjetnik g a je pomno promatrao, držeći naočale u ruci. Jesse reče: “Dr Michael Cassidy— ” i zašuti. “Dr Cassidy što?” upita odvjetnik. Odjednom, sve što je Jesse mogao vidjeti bili su redovi plastičnih patki u dvorištu kuće njegovih roditelja na Floridi, poredanih precizno poput nadgrobnih spomenika, odvratne žute boje dok marširaju tamo kamo već patke idu. “N e,” reče M ike Cassidy, “nisam g a ja poslao.” Stajali su na bolničkom parkiralištu. V jetar s istoka nosio je snijeg. Cassidy je obgrlio tijelo objema rukama i ljuljao se naprijed natrag. “N ije došao od nas.” “Rekao je da ga ti šalješ!” “Znam. A li nisam ga ja poslao. Zacijelo je njegova grupa negdje čula da mi pomažemo neosiguranicima, nekako došla do tvog imena— ” “A li zašto?” poviče Jesse. “Zašto me krivo optužiti? Zašto ubiti di­ jete samo da bi naškodili m eni? Ja sam nitko!” Cassidyjevo se lice zgrči. Užas koji je osjećao pri pomisli na Jesseov položaj očito bijaše stvaran, njegovo suosjećanje iskreno, ali besko­ risno. N ije bilo ničega što bi Cassidy mogao učiniti. “N e znam,” šapne Cassidy. A onda: “Hoćeš li me spomenuti na sudu?” Jesse se okrene prema vjetru, ne odgovorivši. T ik prije početka smjene, šef kirurgije Jonathan Eberhart pozvao je Jessea u svoj ured, na razgovor. Prije, ne poslije. To mu je govorilo dovoljno. Polako je postajao sve bolji u tome da od samo jednog dijelića složi cijelu sliku. “Sjednite, doktore,” reče Eberhart. Njegov je glas, inače strog, u sebi sadržavao prizvuk neželjenog suosjećanja. Jesse to primijeti i jed ­ va se odupre nagonu da se sav strese. “Stajat ću.” “Ovo je vrlo teško,” reče Eberhart, “ali mislim da i vi sami već shva­ ćate naš položaj. N ije to nešto što bi itko od nas odabrao svojevoljno, ali što je tu je. Bolnica posluje s velikim manjkom. Većina pacijenata ne može ni približno pokriti troškove moderne medicinske zdravstve­ ne njege. Država i vlada su u dugovima do grla. Kad ne bi bilo osigura­ vajućih društava i filantropske podrške nekolicine imućnih obitelji, ne bismo mogli ni otvoriti vrata ove bolnice. Ako izgubimo osiguranje— ” “Bacate me van,” reče Jesse. “Točno?” Eberhart pogleda kroz prozor. Sniježilo je. Jednom kad se vozio kroz enklavu osiguravajućeg društva Oceanview, išavši pokupiti djevojku s

92

FUTURA

kojom je te večeri imao sastanak, Jesse je vidio Eberharta kako s dvoje male djece — vjerojatno unučadi — radi snjegovića. Eberhart je čak i grude snijega kotrljao dostojanstveno. “Da, doktore. Zao mi je. Koliko sam shvatio pojedinosti vašega slu­ čaja, on ne spada u iznimke. Vaše stažiranje u ovoj bolnici se prekida.” “H vala,” reče Jesse, kad je formalnost odjednom zamijenila dota­ dašnju osornost. “Za sve.” Eberhart nije odgovorio, niti se okrenuo prema njemu. Njegova su se ramena, uokvirena prozorskim okvirom, pognula naprijed. Možda, pomisli Jesse, ima osteoporozu. Čije će liječenje, naravno, platiti osiguranje. Kompjuter je spakirao posljednji, pažljivo stavljajući svaki komad u originalnu ambalažu. Možda će to pomoći da mu trgovina rabljenom robom ponudi višu cijenu: Gledajte, gotovo je nov, u originalnoj kutiji. U zadnji tren odluči zadržati igraću ploču za go, gurnuvši je u kofer zajedno s odjećom i medicinskim instrumentima. Jedino će taj kofer poći s njim. Kad je završio s pakiranjem, on se uspne dva kata i pozvoni na Anneina vrata. Možda još ne spava, pomisli on. Otvorila je odjevena u plavi kućni ogrtač, s četkicom u ruci. “Jesse, bok, bojim se da sam doista krepana— ” Više nije vjerovao u indirektnost. “Hoćeš li sutra večerati sa mnom?” “Oh, žao mi je, ne mogu,” reče. Ona premjesti težinu s noge na no­ gu, tako da joj je jedno boso stopalo stajalo na drugome; gesta toliko djetinjasta da se jednostavno moralo raditi o nelagodi. Nokti na nož­ nim prstima bijahu joj sjajni i glatki. “A nakon tvoje slijedeće smjene?” upita Jesse. N ije se nasmiješio. “N e znam kad sam— ” “A nakon one poslije toga?” Anne ne reče ništa. Gledala je u svoju četkicu. Preko dlačica se protezala jedna jedina savršeno uredna crta zubne paste. “Okej,” reče Jesse, bezizražajnog lica. “Samo sam želio biti siguran.” “Jesse— ” Zazvala je za njim, ali nije se okrenuo. Po tonu njena gla­ sa znao je da mu zapravo više nema što reći. Da se okrenuo, mogao bi samo još jednom pogledati njene nožne prste, uglačane i sjajne poput kamenčića za go, a doista nije bilo nikakve svrhe u tome. Preselio se u jeftin i hotel u ulici Boylston, u sobicu veličine spre­ mišta s trostrukom bravom na vratim a i s rešetkama na prozorima, za

FUTURA

93

čiju će najamninu bar neko vrijem e imati novaca. Svakog je jutra pod­ zemnom odlazio u knjižnicu na trgu Copley, iznajm ljivao kompjuter i pisao pisma bolnicama širom zemlje. Također se i javljao na oglase iz medicinskog žurnala Nove Engleske, na one koji su nudili posao u pro­ vinciji gdje medicinska dozvola nije od presudne važnosti, ili na one koji su oglašavali loše plaćene poslove u medicinskim istraživanjim a koje rijetko tko želi. Popodneva je provodio hodajući sumornim u li­ cama Dorchestera, tragajući za Kennyjem. Odvjetnik koji zastupa gos­ podina i gospođu Gocek, roditelje pokojne Rosamund, nije mu želio dati adresu. Kao ni njegov odvjetnik, onaj od klizećih knjiga i očaj­ ničke klijentele, u kojega Jesse više nije nimalo vjerovao. Nijednom na tim hladnim ulicama nije vidio Kennyja. Posljednji tjedan u ožujku, s ju ga je zapuhao neuobičajeno topao vjetar — i nastavio. U uskim prolazima između zgrada počeli su nicati jaglaci. Pojavila su se djeca, natjeravajući se po ulicama pretrpanim smećem, vičući. Iz bolnica su počeli stizati negativni odgovori. Jesse još uvijek nije rekao svojim roditeljim a što se dogodilo. U travnju je dvaput ušao u telefonsku govornicu, i opet pred očima vidio plastične patke kako marširaju preko umjetnog travnjaka, i nešto se u njemu zatvorilo takvom snagom da nisu mogli izići ni telefonski brojevi. Jednog sunčanog dana u svibnju šetao je po Javnome Parku. Grad­ ska je služba još uvijek prilično solidno održavala; isplatilo se, radi stranih turista. Jesse izbroji dobro odjevene strance u odnosu na otr­ cane Bostonce. Omjer bijaše jednake stopi preživljavanja neosigura­ nih dijabetičara. “Hej, gospodine, pomozite mi! M olim vas!”Jesseovu ruku zgrabi prestrašen dječak, deset ili jedanaest godina, i pokaže prstom. N a tra­ vi je ležao sklupčan postariji čovjek, zgrčena lica. “Moj djed! Zgrabio se za prsa i pao! Učinite nešto! M olim vas!” Jesse je mogao namirisati dječakov strah, vonj poput bogate gline. On priđe starcu. Disanje zaustavljeno, nema pulsa, obrazi još uvijek rumeni... Ne. Ovaj čovjek bijaše neosiguranik. Poput Kennyja, poput Stevena Goceka. Poput Rosamund. “Djede!” zavijalo je dijete. “Djede!” Jesse klekne. Počeo je usta-na-usta. Starac je zaudarao po znoju, po starome tijelu. Po kojem ne teče krv. “Diši, proklet bio, diši,” začuje Jesse nekoga kako govori, a onda shvati da je glas njegov. “Diši, ti stari prdonjo, ti neosigurani smrade, ti smrdljivi nezahvalniče, diši— ”

94

FUTURA

Starac udahne. Jesse pošalje dječaka po pomoć. Dječak otrči, vrativši se dvade­ setak minuta kasnije s ujacima, ocem, rođacima, tetama, a većina njih je govorila jezikom koji Jesse nije mogao identificirati. U tih dvade­ setak minuta niti jedan dobro odjeveni turist nije prišao Jesseu dok je stajao iznad starca koji je ležao na travi, oprezno udišući i povremeno stenjući. Samo bi ga okrznuli pogledom, a onda se okrenuli na drugu stranu dok im se izraz lica stvrdnjavao. Obiteljsko pleme je nosilo starca na nosilima kućne proizvodnje. Jesse spusti ruku na rame jednoga od mlađih muškaraca. “Osigura­ nje? Bolnica?” Čovjek pljune na travu. Jesse je hodao uz nosila, promatrajući starca sve dok ga nisu polo­ žili u krevet. Rekao je dječaku što treba biti učinjeno, je r se činilo da nitko drugi ne razumije engleski. Kasnije toga dana vratio se natrag, noseći svoju liječničku torbicu, i dao im svoju preostalu zalihu nitro­ glicerina. Najstarija žena, koja je prije toga bila previše zaposlena izdajući zapovijedi kako da nose starca da bi obraćala pažnju na Jessea, sad je stala pred njega i počela brbljati na tom svom jeziku. “Vi ste doktor?” prevodio je klinac. Jesse primijeti da dječaku nedo­ staje vrh ušne školjke. N esretni slučaj? Ritualno sakaćenje? Uho je lijepo zacijelilo. “Je,” reče Jesse. “Doktor.” Starica nastavi govoriti, pa nestane negdje iza vrata. Jesse je gledao u zid. N ije bilo snimaka sa samrtnih postelja. Kad je izlazio, žena mu priđe držeći deset nevjerojatno prljavih novčanica od jednog dolara. “Doktor,” reče ona, s grubim naglaskom, a kad se nasmiješila Jesse vidje da joj nedostaju svi gornji zubi i većina donjih, a da joj je zubno meso otečeno; vjerojatno skorbut. “Doktor,” reče ona opet. Iselio se iz hotela taman kad mu je ponestalo novaca. Starčeva su­ pruga, Androula Malakassas, našla mu je sobu u nečijem drugom poluruševnom hotelu, u kojem je uvijek bilo bučno, ali soba bijaše velika i čista. Androulin je rođak donio staru zubarsku stolicu s više položaja, vjerojatno ukradenu, koju je Jesse koristio i kao operacijski stol i kao ležaj za preglede. Ispalo je d a je najlakše bilo doći do medikamenata — antibiotika, kem oterapije, intravenoznih lijekova — svega onoga za što je bio mislio da će biti najteže nabaviti. Sad kad je o tome raz­ mišljao, to mu se zapravo učinilo logičnim. U srpnju je obavio svoj prvi komplicirani porod, krivo položenu po­ steljicu koja je uzrokovala porod tako dug i tako bolan d a je u jednome

FUTURA

95

trenutku pomislio da će izgubiti i majku i dijete. N ije izgubio ni jedno ni drugo, premda ga je novopečena majka proklela na španjolskom i pljunula na njega. Bila je previše slaba da bi slina otišla dovoljno da­ leko. Držeći toploguzog dječačića teškog preko četiri kile, Jesse je za­ čuo klik foto-aparata. I on prokune, ali malodušno; oštro uzbuđenje užitka koje ga je zgrabilo od utrobe do grla bilo je prejako. U kolovozu je izgubio tri pacijenta za redom, svu trojicu radi stvari koja su zahtijevala zamršenu, skupu opremu i procedure: aneurizma aorte, otkazivanje funkcije bubrega, prevelika doza narkotika. Otišao je na sva tri sprovoda. N a svakome od njih su obitelj i prijatelji um­ rloga napravili mjesta za njega, i stajao je sam, okružen štovanjem i nekom vrsti gotovo optužbi. Kad je na jednom sprovodu izbila tučnja­ va, a zatim i borba noževima, obitelj je brzo udaljila Jessea, dalje od opasnosti, ali ne tako daleko da ne bi mogao pružiti pomoć gubitniku. U rujnu se u Androulinu zgradu doselila kineska obitelj. Žena je plakala cijele dane. N jen je suprug lutao Bostonom u potrazi za po­ slom. S njima je bio i djed koji je znao malo engleskog — naučio ga je tijekom onog kratkog perioda američke industrijske ekspanzije u pacifički prsten, prije nego što se raspala kineska vlada i prije kolapsa američke privrede. Djed je znao igrati go. Jedne večeri kad nitko nije trebao Jessea, on je sjeo s Lin Shujenom, mičući uglačane bijele i crne kamenčiće po ploči, tražeći način kako da zatvori prazna mjesta a da pritom ne izgubi niti jedan kamenčić. Gospodin Lin je dugo razmišljao o svakom potezu. U listopadu, tjedan prije Jesseova sudskog procesa, umrla mu je majka. Otac mu je poslao novac za avionsku kartu do Floride; prvi novac koji je Jesse prihvatio od svoje obitelji otkad im je rekao da je otišao iz bolnice. Nakon sprovoda Jesse je sjedio u dnevnoj sobi kuće na Floridi i slušao postarije žalbenike kako se prisjećaju svoje mlado­ sti u nestalom bogatom periodu pedesetih i šezdesetih. “Hrpa poslova, tad, za ljude koji su bili voljni raditi.” “Još uvijek ima hrpa poslova. Samo što nitko više ne želi raditi.” “Žele sve na tanjuru. Ako mene pitate, ovaj će se kolaps na koncu pokazati kao dobra stvar. Otpast će svi slabići i lijenčine.” “Već u šezdesetima smo krenuli krivim putem, s Lyndonom Johnsonom i njegovim socijalnim programom— ” Nisu gledali Jessea. A on nije imao pojma što im je njegov otac uopće bio rekao o njemu. Kad se vratio u Boston, smrdljiv pod vrućinom babinog ljeta, ljudi su nahrupili u njegovu sobu. Prijelomi, tumori, alergije, trudnoće, punkcije, nedostaci ovoga ili onoga, hormonalne neravnoteže. Zamjerali

96

FUTURA

su mu što ga nije bilo punih pet dana. Trebao je biti ovdje, trebali su ga. On je ipak bio njihov liječnik. Prvoga dana suđenja Jesse ugleda Kennyja na stubištu ispred sud­ nice. Kenny je na sebi imao jeftino plavo odijelo, bijele čarape i mokasinke. Jesse stane vrlo mirno, a potom zakorači prema njemu. Kenny se vidljivo napne. “Neću te udariti,” reče Jesse. Kenny ga je promatrao, spuštene brade, a njegovo je mršavo tijelo balansiralo na prstima. Borbeni položaj. “Želim te nešto pitati,” reče Jesse. “To neće utjecati na suđenje. Zašto si to učinio? Zašto su to oni učinili? Znam d a je djevojčičin pravi genetosken pokazivao 98-postotnu šansu da za tri godine umre od leu­ kemije, ali čak i uz to — kako ste mogli? Kenny ga sumnjičavo pogleda, i Jesse shvati da se čovjek pita nije li ozvučen. Čak i prije no što je Kenny odgovorio, Jesse je znao što će čuti. “N e znam o čemu govoriš, čovječe.” “Niste se mogli uvući u sistem. Nitko od vas. Pa ste mene izvukli van. Ako neće Muhamed brdu— ” “N e razumijem što govoriš,” reče Kenny. “Je li se isplatilo? Tebi? Njima? Je li?” Kenny se odmakne i krene uza stube na čijem su ga vrhu čekali Gocekovi — koji su od Jessea tražili odštetu od dva m ilijuna dolara koje on nije imao i za koje nije bio osiguran, premda su prokleto dobro znali da tu odštetu neće dobiti. N a zidu njihove kuće, gdjegod bila, vjerojatno je visjela Rosamundina fotografija sa samrtne postelje: ma­ la djevojčica s običnog, ispijenog lica i prekrasne kose. Jesse ugleda svog odvjetnika kako se gega uza stube, noseći koferčić. Usporedo s njim, ali nekoliko metara dalje, uspinjao se protivnički odvjetnik s jednako otrcanim kovčežićem. Stube između njih tvorile su bijeli prazan prostor. I Jesse se počne uspinjati, nadajući se da sve to neće trajati pre­ dugo. Čekao ga je inficirani otvoreni prijelom bedrene kosti, porod s mogućom fetalnom eritroblastozom, jedan stariji phlebitis. Posebno ga je brinuo inficirani prijelom, je r je čovjekov genetoskan pokazivao ten­ denciju prema slaboj proizvodnji T-limfocita. Čovjek bijaše fizički rad­ nik, prostačkog izražavanja i nepismen i hrabar, sa ženom i dvoje dje­ ce. Slomio je nogu radeći u fušu. Jesse je bio odlučan u svojoj namjeri da mu — ako ništa drugo — barem pruži šansu da se bori. Copyright 1992 by Davis Publications, Inc.

FUTURA

97

Futura Je tako neodoljiva je r nije jednoumna. S njome možete putvati Svemirom, možete istraživati problem inteligencije, možete se dru­ žiti s barbarima i zmajevima... A možete, kako slijedi iz pera neupitnog klasika, vježbati vještinu “gledanja na stvari kroz tuđe naočale”.

L. Sprague de Camp

OKRUGLOOKI BARBARI Izvornik: “The Round-Eyed Barbarians” , 1992 Prijevod: M ihaela Velina

o Youwen, General Naprednih Carskih Istočnih Snaga, cijenjenom L i Ganjingu, Direktoru Istočnog kontinen­ talnog odjela pri Birou za odnose s barbarima u M inistar­ stvu vanjskih poslova Prekomorske podružnice vlade Njegove Car Visosti. Zdravlja, blaga i mnogo sinova! Dragi stari prijatelju: Ova osoba misli da bi ti, povrh njegova slu­ žbenog izviješća o aferi s okruglookim barbarima, koje slijedi u slije­ dećoj pošiljci, bilo drago da dobiješ i osobno pismo koje bi ti dalo uvid u pozadinu svih tih događaja. Lako je službenicima Gornjeg Mandarinata gledati s visoka i rugati se barbarskim mislima i djelima i govo­ riti da nisu ni od kakva interesa za predstavnike moćnoga Zhongguoa. Istina, barbarski običaji često su čudni i odurni, a njihova vjerovanja tuđinska, maniri stravični a emocije djetinjaste. Ali, budimo realisti­ čni, u barbarskim plemenima i narodima također ima i mnogo opasno hrabrih i bistrih ljudi. Takvo je frktanje nosom i gledanje s visoka u doba Sunga i dovelo do mongolske pošasti i pada pod vlast barbarskih hordi koje je trajalo cijelo jedno stoljeće.

H

98

FUTURA

Ista nam je kratkovidnost donijela prijetnju prije stotinu godina, kad je Nebeski Sin bio Zheng-tung. K lika učenih ljudi i vojske poku­ šala je stati na kraj istraživačkim putovanjima koje je bio započeo Zheng Ho. Te su zaluđene osobe htjele prekinuti sve kontakte sa stran­ cima. Smatrali su da bi — s obzirom da Srednja Kraljevina ima sve što civilizaciji treba -— takvi kontakti imali samo obratan učinak. Srećom, klika je bila poražena; istraživanja i znanstevni razvoj za­ počet još za vladavine prokletih Mongola bi nastavljen. Tako je istra­ živanje i pokoravanje ovoga Istočnog Kontinenta nastavljeno po pla­ nu. Barbarim a crvenokošcima, koji su shvatili uzaludnost pružanja otpora i suprotstavljanja napredovanju civilizacije svojim oružjem od drveta i kamena, ponudili smo blagodati naše superiorne kulture. Mno­ gi koriste danu im priliku i za nekoliko će se stoljeća možda uspjeti uzdići gotovo na razinu civiliziranih ljudskih bića. A li da se vratim na okruglooke barbare. Jednog dana ovoga ljeta, ova je osoba izviđala istočnu stranu N ižih Planina, u području koje još nije pod benevolentnom vlašću Nebeskoga Sina. Predvodio sam odred hitchitijske pješadije, naoružan našim novim brzopunećim puškama. Izvidnik je izvijestio da nam se približavaju crvenoputi ratnici iz ple­ mena Ochuse, koji obitavaju na obalama velike vode južno odande. Signani bubnjevi i gongovi uzbunili su moju jedinicu. Jedan shi kasnije, pojavili su se — prvo je išla šačica crvenokožaca, po čijim se ratničim bojama jasno vidjelo da su Ochuse. Za njima je jahao konjanik s čeličnom kacigom, u lančanici i ostalim dijelovim a oklopne opreme. Pratile su ga stotine okruglookih pješadinaca, u ma­ nje im presivnim oklopima, odjevenih poput uropskih barbara — što nam je poznato još s putovanja irala Xinga. Bijahu odjeveni u kratke napuhane hlače ispod kojih su im virile ili gole noge ili nekakve pripijene nogavice. Nosili su koplja, samostrele i vatreno oružje prim i­ tivnog tipa kakvo se u Nebeskoj Carevini već stotinu godina smatra zastarjelim. Moji crvenoputi špijuni već su me prije bili upozorili na iskrcavanje takvih ljudi uzduž obale ovoga kontinenta, ali to bijahu prvi uljezi takve vrsti koje sam osobno vidio. Iza njih, u šumi, mogao sam vidjeti mnogo drugih crvenokožaca, muškaraca i žena pogrbljenih pod težinom tereta koje su nosili na le­ đima. Još dalje, jedva vidljiva među drvećem, dolazila je grupa konja­ nika i ljudi koji su za sobom vodili neosedlane konje. Kad su ugledali moju grupu, koja se bila zaklonila iza stijena, grm ­ lja i humaka, pridošlice su stale. Oklopljeni čovjek na čelu skočio je s ko­ nja uz zveket oklopa i predao uzde svoga konja drugome okruglookome, koji je poveo životinju prema začelju. Oklopljenome okruglookome

FUTURA

99

pružili su koplje, a pridružio mu se još jedan čovjek iz redova pješadinaca, vitak čovjek u dugoj crnoj halji; kroz teleskop sam vidio da je glatko obrijan. Oklopljeni je čovjek zabio vrh svog koplja u zemlju. S gornje strane koplja visio je stijeg, ali dan je bio miran i bez vjetra koji bi vijorio njegovom zastavom. Mogao sam vidjeti samo to d a je na njoj bio neka­ kav crveno-žuti uzorak. Tada je oklopljeni čovjek nešto povikao na svom rodnom blebetavom jeziku. Kroz teleskop sam vidio da je srednje visine, opaljene kože, oš­ trih crta lica i kljunolikog nosa, te da ima gustu crnu bradu. To je, za­ ključio sam, zacijelo jedan od onih okruglookih barbara koji nastanjuju udaljeni Zapadni Poluotok, kojega tamošnji domoroci zovu Uropa, a o kojima nas je bio izvijestio iral Xing kad se vratio iz tih predjela još za vladavine Hung Wua. Drugi se okruglooki stisnuo iza njega. Kad je oklopljeni završio svoje izlaganje, drugi je okruglooki, onaj u crnoj halji, podigao ruke i dao se u još jedan posve nerazumljiv go­ vor. Zazvah izviđača Falayu: “O, izviđaču, ti znaš jezik Ochusa. Saznaj o čemu se radi!” Falaya je ustao i povikao nešto na jeziku crvenokožaca. Jedan se od crvenoputih nešto dogovarao s oklopljenim, a onda povikao nešto u odgovor. To prevođenje, kao što si možeš i zam isliti, ispalo je dug i naporan posao. Čovječanstvo bi profitiralo da svi ljudi govore jezikom Zhonggovim, je r — na koncu konca — nije li to ipak jezik civiliziranih ljudi? Napokon se Falaya okrene prema meni i reče na lošem zhongguaškom: “O Generale, čovjek u oklopu kaže on uzima tu zemlju cijelu uime svoga kralja, Filipa od Espanije.” Pomalo zaprepašten, rekoh Falayi: “Pitaj tog drskog čovjeka, koji prisvaja zemlju što pripada Sinu Nebeskome, tko je on?” Nakon uobičajene pauze za prevođenje sa zhongguaškog na jezik Ochusea pa na uropski dijalekt oklopljenoga čovjeka, stiže odgovor: “On kaže on Kapetan Tristan de Luna y Arellano, a tko smo mi?” Ova osoba je Falayi dala potrebne informacije, dodavši: “I čijim dopuštenjem, barbaru, ne samo da hodaš zemljom Sina Nebeskoga, već i prisvajaš neke njene dijelove uime nekakvog plemenskog pogla­ vice s udaljenog Zapadnog Poluotoka?” N e bih znao reći koliko su doslovno moje riječi prevedene, ali činilo se da su izazvale pravi ispad bijesa u oklopljenog okruglookog. Počleo je urlati u odgovor, ali onaj u crnoj halji položio mu je ruku na rame. Nisam mogao čuti što govore s te daljine, a ionako ih ni ne bih razu­ mio, ali činilo se da crna halja nagovara na pregovore. Napokon je ok­ lopljeni zašutio i mahnuo crnoj halji neka govori. Rezultat, preveden

100

FUTURA

rečenicu po rečenicu, bijaše podugačak. Podsjetio me na beskrajne pro­ povijedi onog brljavog tupoglavca, brata Xiaojina, kojega smo lani po­ slali kući. On bi svojim beskonačnim pričama o mudrosti suosjećajno­ ga Bude mogao uspavati i pregladnjeloga tigra. Ovaj tip, crna halja, iznio je nešto zapanjujuće: d a je njegov gospo­ dar, uropski visoki svećenik zvan papa, podijelio svijet između dvojice uropskih vladara, kralja Espanije i kralja Portugara, te da ovaj dio pripada kralju Espanije. Bilo je tu još toga, nešto o tome kako je urop­ ski bog zapovijedio svim ljudima da vole jedan drugoga, te ako prihva­ timo njegove teološke doktrine sve nas čeka beskrajna sreća u uropskom rajskom nebu. Ako odbijemo progutati te mitove, svi ćemo biti ubijeni uropskim oružjem i trpjeti vječne muke u uropskom Paklu, užasnome drugome svijetu koji me podsjeća na one ekcentričnije kon­ cepte o životu poslije smrti koje imaju tibetanski Budisti. Prem da ova osoba nije od onih koji bi se smijali u tako ozbiljnoj situaciji, nisam mogao suspregnuti smijeh. U zvratio sam porukom da mi se čini d a je taj njegov papa vrlo velikodušan u dijeljenju tuđe zem­ lje, a da ionako svi ljudi, naravno, spadaju pod vlast Sina Nebeskoga. A što se tiče njegove teologije, ja sam bio siguran da sam u prošloj inkarnaciji zacijelo učinio nešto dobro čime sam zaslužio svoj sadašnji položaj kao nagradu. Ispravnim postupcima i nastojanjima da svoju karm u održim čistom pokušat ću zadržati taj status, u usporedbi s čime su ovi okruglooki barbari bili manje od crva pod mojim stopa­ lima. Zacijelo su počinili smrtne grijehe u prethodnim životim a kad su se u ovome rodili ovako nisko. N a te je moje riječi oklopljeni posve izgubio kontrolu nad sobom i počeo vrištati zapovijedi. Njegovi su se crvenokošci raširili s boka, napi­ njući svoje lukove, dok je nekoliko stotina okruglookih formiralo dvo­ struku liniju ispred nas i počelo pripremati svoje primitivno vatreno oružje. To je oružje radilo na principu dugačkog sporogorućeg fitilja; vidio sam slično oružje u Carskom ratnom muzeju. Jedan je okruglooki išao duž te linije noseći kantu sa žeravicom, i svaki je okruglooki uljez gurnuo kraj svog fitilja u žar sve dok se ne bi zapalio, a onda ga je pričvrstio za mehanizam svoga oružja. U među­ vremenu su streličari napeli lukove. Vođa je još nešto povikao, a moj izviđač me izvijesti: “On kaže predajte se ili umrite, gospodine!” Odvratih vulgarnošću koja je izražavala moj prezir prema takvom prim itivnom ponašanju. Oklopljeni je opet nešto povikao, na što su ostali okruglooki ispraznili svoja oružja. Nakon što je prvi red ispalio naboje i započeo dug proces ponovnog punjenja, drugi je red zakoračio naprijed i ispalio svoje naboje. S boka su doletjele strijele crvenokožaca.

FUTURA

101

Puške su bile vrlo glasne i izbacivale su nevjerojatnu količinu di­ ma, dok su njihove kugle i strijele zviždale pored nas. Moji su ljudi bili dobro zaklonjeni, a drugi je red ionako bio pucao naslijepo radi dimne zavjese pred sobom, pa nismo imali nikakvih gubitaka — osim neko­ liko lakših rana od strijela među mojim Hitchitima. Kad se dimni oblak pomalo razišao, rekoh: “Paljba!” N aše se puške oglasiše i nekoliko uljeza, i okruglookih i crvenoputih, padne. “Puni!” rekoh, a potom: “Pali!” Okruglooki su se još mučili puneći svoje oružje, što je zamoran pro­ ces kad se radi o tom zastarjelom tipu oružja. Kasnije sam saznao da je takav jedan vojnik sretan ako tijekom jednoga koa uspije ispaliti dvadeset pucnjeva, dok jedan od naših vojnika u istome periodu ispali najmanje stotinu puta, ako mu ne ponestane municije. Nakon našeg trećeg plotuna, crvenokošci su se dali u bijeg. Polo­ vica okruglookih bila je pokošena, ali vođa je još uvijek bio na nogama, vičući zapovijedi. Rekoh svome satniku: “Odaberite jednog dobrog stri­ jelca i naredite mu neka rani tog oklopljenog čovjeka u nogu. Želim ga živoga, a također i crvenokošca koji zna govoriti njegovim jezikom .” Tako i bi. Kad je vođa pao, ostali su se okruglooki pridružili crvenokošcima u bijegu — isprva tek nekoliko njih tu i tamo, a ubrzo zatim svi do jednoga. N eki su odbacili oružje da bi mogli brže trčati. Za nji­ ma su krenuli i konjanici zveckajući svojim oklopima. Nisam zapovijedio potjeru, znajući da se u ovim gustim šumama lovljeni mogu lako skriti a potjernik izgubiti. Moji su H itchiti iskočili iza zaklona i otrčali skupiti skalpove palih neprijatelja. Kasnije, kad sam već odjenuo službene halje umjesto prljave uni­ forme, te stavio šešir s paunovim perjem umjesto čelične kacige, zapovijedio sam neka ranjenog uropskog vođu dovedu u moj šator, zajedno s njegovim crvenoputim tumačem i našim izviđačem koji zna jezik Ochusea. Također, poslao sam ljude po teret koji su bili bacili protivnički crvenoputi nosači tijekom bijega. Taj se Tristan de Luna pojavio na ulazu u moj šator hodajući podu­ prt dvojicom mojih crvenokožaca. Bio je bez oklopa, a odjeća mu bijaše uobičajena uropska, napuhnute kratke hlače ispod kojih su izvirivale pripijene nogavice. Obilno se znojio na ovoj vrućini, šepao je na zavijenu nogu i oslanjao se na granu okljaštrenu u štap koju je negdje nabavio. Sad kad sam ga mogao bolje pogledati, vidio sam da je stariji no što sam bio mislio. Njegova kovrčava crna kosa i brada počela je, kao i moja, pokazivati sjedine. A li držanje mu je još uvijek bilo uspravno, a pokreti mladenački okretni, osim ranjene noge, naravno.

102

FUTURA

Kako mi se približavao, tako sam postajao svjestan da se taj čovjek dugo nije kupao — ako je to uopće ikada u životu i učinio. Da ne okoli­ šam — smrdio je. Tada sam to pripisivao dugome putovanju, ali moj me crvenoputi špijun kasnije izvijestio da je to uobičajena pojava m e­ đu Uropljanima. N e samo da imaju prirodno jači tjelesni miris od osta­ lih ljudi, već ni njihova religija ne ohrabruje čistoću — naprotiv. Već­ ina ih pripada kršćanstvu; ostale velike zapadnjačke vjere, islam i židovstvo vrednuju kupanje i čistoću. Kršćani za koje se sumnja da su prešli na bilo koju od navedenih vjera bivaju živi spaljeni (kao što ratobornija crvena plemena postupaju sa zarobljenicima). Stoga među kršćanima čistoća izaziva sumnju d a je dotični prešao na jednu od tih drugih vjera, koje su u Espaniji protuzakonite. N a ulasku je Kapetan Tristan oslobodio jednu ruku, položio je pre­ ko srca i naklonio se. Ta gesta, koja je očito trebala predstavljati ulju­ dan pozdrav, rezultirala je gubitkom ravnoteže. Zateturao je i bio bi pao da ga nisu uhvatila moja dva crvenokošca. N ije se spustio na ko­ ljena i čelom dotakao tepih, ali čovjek mora im ati razum ijevanja za barbare koje nikada nisu naučili civiliziranome ponašanju; u svakom slučaju, puni ko-tau bi mu ionako bilo teško izvesti. Ako ništa drugo, ovaj se barbar barem odlučio za urbaniji pristup. Njegove (prevedene) riječi bijahu: “Gospodine, sad kad vas vidim izbli­ za, čini mi se da dolazite iz zemlje Velikoga Kana Kitajskoga. Je li tako?” U ropljani očito nisu bili pratili razvoj događaja u Srednjoj K ra ­ ljevini. Rekoh Tristanu: “Prije dva vijeka vaše bi riječi možda bile toč­ ne. A li mi, sinovi Hanovi, već odavno smo protjerah Kanove i Nebesku Carevinu vratili pravim Sinovima Nebeskim, koji sad vladaju u liku slavnoga Minga. Kanovi su bili samo barbarski uzurpatori iz Gobija. Odakle v i dolazite?” On reče: “Iz zemlje koju je pokojni Kapetan Ponce otkrio i nazvao la F lorid a . M islio je da se radi o otoku, ali čini se da se tlo proteže daleko prema sjeveru, a također i prema zapadu sve do Mexica.” Nakon stanke, on nastavi: “Jesmo li mi, znači, doista u Indijskom otočju? Kad se onaj Talijan Colon vratio s putovanja prije pola sto­ ljeća, inzistirao je na tome da je dosegao otočje, ili da je u najmanju ruku došao do niza otoka istočno od Indije, odakle bi ga jednodnevno putovanje dovelo do Začinskog otočja. A li brod onog tipa Magallanesa vratio se u Espaniju prije tridesetak godina. Njegov kapetan, Delcano, tvrdio je d a je zapadno od te zemlje ocean tako velik da bi trebalo tri ili četiri mjeseca da ga se preplovi, te da iza njega leže zemlje velikoga Kana. A li taj Delcano je bio Baskijac pa mu nije za vjerovati. Ako je ovo doista Indija, to bi bila velika prednost za mojega vladara.”

FUTURA

103

Rekoh mu: “Vaš kapetan Delcano imao je pravo. U svakom slučaju, Istočni kontinent na kojemu sad stojimo dovoljno je širok da bi čovjeku s dobrim konjem i nekoliko rezervnih trebalo toliko vrem ena da ga prijeđe koliko je vaš Magallanes mislio da bi trebalo plovidbe po Istočnome oceanu. Nem a nikakve veze sa zemljom Indijom, koja je još dalje od Nebeske Carevine. A sad, kakve su to gluposti o prisvajanju ove zemlje za nekakvog vašeg uropskog poglavicu?” Čovjek promrmlja: “Tako veliki svijet!” Onda je uslijedila govoran­ cija koja je u osnovi ponavljala ono što je crna halja rekao prije okršaja. “Mogao bih vam to bolje objasniti,” reče Tristan, “da vaši ljudi nisu ubili našega svetog oca. Ja osobno imam malo znanja o pisanju i povi­ jesti. A li što ste učinili s mojom ženom?” “Ženom? Nemamo ženskih zarobljenika. Bilo je nekoliko ženskih leševa iza vaših vatrenih linija. Pretpostavljam da su bile pogođene našom paljbom prije bijega vaših crvenokožaca. Koju ste ženu imali?” “Kćer poglavice Nanipacana,” reče on. “Zaljubili smo se i pobjegli.” Trebalo je dosta vremena da to pojasnimo, je r u Zhongguou nema ničega što bi bilo ekvivalent tim konceptima, osim možda u L i Poovoj poeziji. A li, poput Kapetana Tristana, ni ja nisam učen čovjek koji bi znao o takvim stvarima. Povrh toga, ti barbarski običaji parenja u nama obično izazivaju beskonačno čuđenje i zabavu. Tristan je rekao da on i ta žena ne samo da su potajno pobjegli pred gnjevom njena oca, već su i crnu halju nagovorili da obavi nekakav ritual kojim potvrđuje njihovo sjedinjenje, koji ga prema njihovim obi­ čajima čini trajnim i neraskidivim. Kasnije sam saznao da je Tristan već imao suprugu negdje kod kuće, što ruši teoriju da su Uropljani monogamne prirode. A li to se nas ne tiče. “Gospodine,” reče Tristan, “biste li mi mogli dati nešto za jelo? Svi smo polu-izgladnjeli, jer su Indijanci” (tako Espanjolci, smiješno, nazi­ vaju crvenokošce, premda žive pola svijeta dalje od pravih stanovnika Indije) “pobjegli i sa sobom odnijeli svu hranu još prije no što smo mi dosegli njihova sela. T i cabronesi— •* Falaya nije mogao prevesti tu riječ, ali daljnje je ispitivanje poka­ zalo da se ona odnosi na eunuhe. Unatoč visokom položaju koji eunusi imaju na Carskome Dvoru, taj je izraz među okruglookima očito pred­ stavljao fatalnu uvredu. Dok je ova osoba pokušavala dobiti pojašnjenje Tristanovih riječi, jedan je od mojih Hitchita gurnuo glavu kroz otvor na šatoru. “O, Ge­ nerale!” povikao je. “Naši izviđači kažu da dolazi velika grupa Nanicipana, u punim ratničkim bojama!” “Kwanyine blagi!” uskliknuh, ustajući. “Oglasite uzbunu!”

1 04

FUTURA

Taj su put stvari išle mnogo glatkije, unatoč ratničkim bojama. Snage je predvodio poglavica Imathla, s kojim sam već prije imao po­ sla pa sam ga osobno poznavao. Bio sam ga nagovarao da se dobro­ voljno stavi pod vlast Sina Nebeskoga kako bi nam uštedio gubitak vremena pokoravanjem. I tako, kad je Imathla zabio svoje koplje u tlo i pored njega položio svoj razbijač lubanji, ja mu pokazah neka priđe. Kad smo on i ja otišli u moj šator, unutra smo našli okruglookog Tristana kako stoji jednim ramnenom naslonjen na svoj štap, a dru­ gom rukom držeći klip kukuruza koji je gladno glodao. Čim g a je ugle­ dao, poglavica se bacio u glasnu tiradu. Da je imao oružje pri ruci, ne bih ni novčića potrošio na okladu u Tristanov život. Okruglooki je uz­ vratio vikanjem. Kad se polemika primirila, rekoh Falayi: “Pitaj odnosi li se taj govor na poglavičinu kćer.” Nakon dugo vremena Falaya me izvijesti: “On kaže da, odnosi se. Ovaj okruglooki odnijeti njegovu kćer, radost njegovih starih dana, a poglavica se dati u potjeru. Kad njegovi ratnici blizu ovoga mjesta oni naići na kćer M ihilayo koja lutati šumom, izgubljena, s nekim Piachima koje Espanjolci prije porobiti a sad oni pobjegli natrag kući. Od nje poglavica saznati da okruglooki i njegovi ljudi borili veliku bitku i iz­ gubili. On kaže sretan što vidi ništariju zarobljenog i znati neke odli­ čna mučenja za njega se riješiti zauvijek.” Tristan, kojemu je njegov vlastiti prevodilac vjerojatno govorio is­ to, vidljivo problijedi na spomen mučenja. Onda je izravnao ramena, podigao bradu i zauzeo pozu otpora, nešto poput držanja koje poprime crvenokošci kad shvate da će ih njihovi neprijatelji žive spaliti. Nisam mogao a da ne osjetim tračak divljenja njegovoj hrabrosti, premda je barbarin. Upitao je: “Gdje je ona sad?” Imathla odgovori: “Znaj d a je na sigurnom, pod zaštitom oca svoga. A gdje je, to te nije briga.” “Ona je moja zakonita supruga! Pa me briga! Dovedi je ovamo!” Predložih: “To bi moglo biti pametno, o Poglavice, razvezali bismo ovaj čvor.” “N ik ad !” reče Im athla. “T i ne znaš, o Generale, dubinu zla ovih bljedolikih. Prije no što su prošli kroz našu plemensku zemlju, bili su naišli na pleme Piachi — koje su porobili i naredili im neka nose nji­ hove zalihe. Kad su se neki Piachi tome usprotivili, osvajači su ih zg­ rabili, odsjekli im ruke i stopala i ostavili ih neka umru. Druge su pak objesili za ruke i pričvrstili im utege za noge i tako ih držali sve dok nisu umrli u mukama, ili im na silu ulijevali vodu u grla sve dok im se utroba ne bi raspukla.”

FUTURA

105

“Zašto bi se toliko trudili? Ako netko želi ubiti čovjeka, puno je brže da ga se ustrijeli ili mu se odrubi glava.” “Oni strašno žude za onim žutim metalom kojega mi dobijemo raz­ mjenom s drugim plemenima. Nisu željeli vjerovati da mi nemamo nikakva skrivena spremišta toga metala, pa su takvim postupcima željeli prisiliti Piachije da im odaju gdje se ta spremišta nalaze. N a ­ ravno, Piachi nisu Nanipacane, tojest nisu prava ljudska bića, jer da jesu mi bismo se osjetili ponukanima da ih osvetimo. “Prije dvadeset godina je došao prokleti Ernando de Soto i na isti je način postupao s onima koji su mu se usprotivili. Također je i među plemenima raširio čudne bolesti od kojih je pomrla polovica nas. Da su naši gradovi im ali onoliki broj stanovnika kao prije te pošasti, o Ge­ nerale, ne biste vi prošli pored nas tako lako.” Okruglooki je poskakivao gore-dolje na svojoj zdravoj nozi, iz ra ­ žavajući svoje nestrpljenje da nešto kaže. Rekoh Falyi neka mu da moje dopuštenje. Barbarin je povikao: “Ovi su divljaci previše glupi i neuki da bi cijenili pogodnosti i bla­ godati koje im nudimo! Odbijaju razumjeti da prihvaćanjem naše vjere dobijaju na dar svoje živote kako bi ih mogli provesti služeći nam, kao što i dolikuje tako niskim bićima, zauzvrat za ono malo što mi tražimo. Onda će, nakon smrti, uživati vječna zadovoljstva u Raju, slaveći jed i­ nog istinskog Boga.” “To je sve što vi radite u Raju?” upitah. “A što je još potrebno? Sjedimo na oblacima, sviramo arpu i pje­ vamo pjesme u slavu Bogu.” “Zauvijek?” “Da, zauvijek.” Ova je osoba komentirala: “Vaš uropski Bog zacijelo se jako dosa­ đuje tim neprestanim dodvoravanjem. Naši su bogovi mnogo racio­ nalniji; bave se zapisivanjem svega što se događa i obavljanjem svojih dužnosti u Nebeskoj birokraciji.” Kad je to bilo prevedeno, Tristan prezirno frkne. A li nije pokušao započeti raspravu o teologiji, premda sumnjam da je ijedan od nas imao dovoljno znanja za to. Požalio sam što s nama nije Xiao-jin, koji se vratio natrag u svoj samostan u civilizaciji, je r on bi bio u stanju s barbarinom raspravljati o religiji cijeli dan i cijelu noć. Tristam reče: “Još uvijek zahtijevam da mi se dovede supruga! Spasio sam je kad su je dva moja kolonista htjela silovati i potom je ubiti da bi joj uzeli zlatne naušnice!” “Svi zahtjevi ovoga svijeta neće ti dovesti natrag tu jadnu djevoj­ ku,” reče poglavica Imathla. “Bolje joj je bez tebe.”

106

FUTURA

“Onda je dovedite ovamo neka ona sama odabere svoju sudbinu!” zavapi Tristan. “Smiješno!” poviče Imathla. I njih dvojica opet počeše vikati, sve dok ja ne zaurlah neka zašute. Rekoh: “Dođi, štovani Poglavico, reci mi: je li žena negdje blizu?” “Ona je pod zaštitom moje osobne straže,” zagunđa Imathla. “Pa, jesam li dobro shvatio da ti želiš da ona bude sretna?” “Jesi, o Generale. To mi je najveća želja, je r njena je majka umrla od jedne od onih gadnih bolesti koje su ovi prokleti bljedoliki donijeli u našu zemlju.” “Zašto onda ne daš da je dovedu ovamo, pa da joj izneseš a lter­ native i dopustiš da sama odluči? Ako ni nakon toga ne bude sretna, barem to neće biti tvoja krivica.” Im athla je malo gunđao, ali nakon još malo raspravljanja uspjeh ga uvjeriti. Možda je na njegovu odluku malo utjecala i činjenica d a je on bio sam samcat u mome šatoru, a da su nedaleko od njega stajala dva moja crvenoputa stražara s puškama. I tako je Imathla gurnuo glavu van iz šatora i pozvao jednoga od svojih ratnika. Nakon kratke konverzacije na nanipacanskom, ratnik je otrčao. Dok smo čekali, naredio sam neka se skuha čaj i posluži go­ stima. Imathla je svoj popio, dok je Tristan popio gutljaj, napravio g ri­ masu i odmah potom vratio šalicu Hitcitiju koji mu ju je bio donio. Nakon nekog vremena, ratnik se vratio, vodeći sa sobom mladu nanipacansku djevojku. Kad je ušla u šator, Tristan je odšepesao pre­ ma njoj i zgrabio je u zagrljaj, usput izvodeći tu gestu privrženosti koju koriste Uropljani i Arapi a koja se sastoji od pritiska usnama na usne osobe do koje držiš. Potom je Tristan položio ruke na djevojčina ramena i udaljio je od sebe na daljinu svojih ruku. Nešto joj je oštro govorio; ona mu je odgo­ vorila, pa su se počeli svađati. Zvučalo mi je kao da on nešto traži od nje, što ona odbija. Zatražih prijevod od Falaye. “O, Generale,” reče on, “on kaže ona mora sebe pokriti, a ona kaže nema pokrivanja, prevruće je.” Mihilayo je bila odjevena u uobičajenu odjeću ovih južnjačkih crvenokožaca kakvu nose po vrućem vremenu, što će reći da je bila gola i da je na sebi imala samo zlatne naušnice i zamršene crteže po tijelu i udovima. Uropljani, koji — pretpostavljam — dolaze iz hladnijih kra­ jeva, takvu golotinju smatraju nepriličnom. Uslijedila je vruća prepirka između njih troje: žene Mihilayo, okruglookog Kapetana Tristana i poglavice Im athle. M ihilayo i Im athla govorili su nanipacanski, dok su M ihilayo i Tristan konverzirali na

FUTURA

107

espanjolskom (koji ona nije govorila baš tečno). Tristan i Imathla, koji nisu im ali zajednički jezik, morali su komunicirati preko tumača. Napokon, Im athla se obrati meni: “Moja kći želi znati, o Generale, trebaš li ti ženu.” Pitanje me tako iznenadilo da mi je trebalo nekoliko otkucaja srca prije no što sam uspio odgovoriti. Napokon rekoh: “Imam ženu Broj Jedan tamo u Utvrdi Tai-ze. A li ona me već dugo vremena gnjavi neka nađem još jednu ženu kako bih joj s leđa skinuo neke od kućanskih dužnosti. Povrh toga, kaže da je već prestara da bi uživala u činu ljubavi, dok sam ja još uvijek za to posve sposoban. Pretpostavimo da ja uzmem Mihilayo, kao što ona predlaže. Kako bi ti gledao na to?” Im athla se naceri. “Bila bi to krasna ideja, čime bi dobio pristupa Generalovu uhu, a što bi povisilo moj položaj među plemenima.” “Tvoja kći to doista želi?” “U vjerava me d a je tako.” “A što je s prethodnim neraskidivim brakom s Kapetanom Tristanom?” “Oh, ona kaže d a je to lako rješivo. Njegove uropske brbljarije njoj ne znače ništa. A ako tu postoje nekakve sumnje, odgovor je jedno­ stavan. Ubij ga i učini je udovicom, slobodnom da se uda za koga hoće, što priznaju običaji svih naroda.” Rekao bih da nije bila posve u pravu, je r — kako čujem — u Indiji udovice spaljuju žive. Rasipnički običaj, moram dodati. A li činilo mi se nepotrebnim da je ispravljam. Kad je Tristanov prevodilac okruglookome preveo srž dijaloga, on ispusti gnjevan urlik. Istrgnuvši se stražarim a iz ruku — bijaše on snažan čovjek — on odšepesa naprijed, zgrabi svoj štap i podigne ga iznad glave. N e znam koga je prvo namjeravao zatući: Mihilayo, Imathlu ili mene. Svejedno, prije no što je prišao dovoljno blizu, jedan od mojih stražara ispali iz puške, izbliza. Uz urlik frustrirana bijesa, T ri­ stan pade na moj tepih iz dinastije Tang, nekoliko se put tržne, pa ostane nepomično ležati. Umro je od metka koji mu je ušao ispod re­ bara, probio srce i izišao kroz leđa, izbušivši rupu u platnu šatora. Pitao sam Imathlu kakvi su nanipacanski svadbeni običaji. Rekao mi je: kad se muškarac i žena usele u istu kolibu, to se smatra ženi­ dbom. Nem a nikakvih procesija, glazbe, darova, vatrometa i ostaloga što u civilizaciji označava vjenčanje. Imathla reče na nanipacanskom da mi daje Mihilayo i to je bilo to. Kasnije, upitah svoju novu ženu zašto je odabrala mene umjesto svog dotadašnjeg okruglookog ljubavnika. To je, reče ona, jednostavno.

108

FUTURA

Kad je vidjela snage kojima je Tristan zapovijedao svojim gromovničkim štapom i oklopom i oružjem od uropskog metala, odlučila je da ga to čini odgovarajućim supružnikom i zaštitnikom njihove buduće dje­ ce. A li kad je vidjela da ja zapovijedam još većom silom, svojim super­ iornim vatrenim štapovima i dobro uvježbanom vojskom, zaključila je da bih ja bio još učinkovitiji zaštitnik. Povrh toga, naše sjedinjenje će njenoj obitelji, klanu i cijelome plemenu donijeti čast. Dodala je da je Tristan strašno smrdio; premda i crvenokošci prilično zaudaraju usli­ jed mazanja tijela životinjskom mašću koja ih štiti od ugriza kukaca. Takvo dalekovidno i praktično gledanje na stvari daje mi nade da će crvenokošci jednoga dana ipak doseći našu razinu civilizacvije. Što se tiče emotivnih Uropljana, tu sam prilično sumnjičav. Sad sam opet u Tai-zeu s dvije žene. Moja Broj Jedan m ije održala prodiku što sam uzeo Broj Dva koju ona nikad prije nije vidjela a ka­ moli odabrala za mene, ali to se smirilo. Veći problem mi predstavlja što moram biti sucem kad se njih dvije razmimoilaze u mišljenju oko nekih detalja u vođenju kućanstva. Premda M ihilayo sve tečnije go­ vori jezikom civilizacije, bojim se da još uvijek nije u potpunosti pri­ hvatila činjenicu d a je njen položaj podređen položaju žene Broj Jedan. Također, pokušava od mene dobiti češće vođenje ljubavi no što je mo­ guće za čovjeka mojih godina. S druge strane, kad smo se rastali poglavica Imathla se zakleo na savezništvo sa Sinom Nebeskim i stavio Nanipacane pod našu benevo­ lentnu zaštitu. S ovim pismom šaljem i uzorke pušaka i oklopa okruglookih, da vidimo imaju li ikakve odlike koje bi naši oružari mogli kopirati i po­ boljšati. Sumnjam da će pronaći išta vrijedno spomena, je r se čini da su ti Espanjolci na tehničkoj razini na kojoj smo mi bili prije stotinu i pedeset godina. Žalim smrt Kapetana Tristana de Lune, makar je bio budala. D a je poživio, bio bih ga doveo sa sobom u Tai-ze. Bio bih ga ispitao o stanju u Uropi i među ljudima u Espaniji koji su se iskrcali uzduž obale Istoč­ noga kontinenta i počeli porobljavati crvenokošce. Ako ne bi htio go­ voriti, imao bih ja metode da mu razvežem jezik. A li kako tipično barbarski — podići takvu nepriličnu buku oko ne­ čega tako trivijalnog kao što je ljubav žene! Kao što rekoh na početku, običaji su im čudni, vjerovanja strana a emocije djetinjaste. Zahvalimo božanskim birokratima što smo, ako ništa drugo, barem civilizirani! Copyright © 1992 by L. Sprague de Camp

FUTURA

10 9

Ova pripovijetka uvijek m i je bila jedna od Zelaznyjevih najdražih. Možda zato što su m i grčk i m itovi b ili om iljeno štivo u djetinjstvu, ili možda stoga što me uvijek pom alo podsjećala na Amber. Postoje dobre pripovijetke, a postoje i one koje su dobre i lijepe. Ovo je (bar za mene) jedna od tih drugih. M.V.

Roger Zelazny

LJUBAV JE IMAGINARAN BROJ Izvornik: “Love Is an Im aginary Number”, 1966 Prijevod (s osobitim gustom): M ihaela Velina

T

rebali su znati da me ne mogu zauvijek držati u okovima. Vjerojatno i jesu znali — zato je tu uvijek bila Stella.

Ležao sam, zureći u nju; njena ruka ispružena iznad glave, raskuštrana plava kosa uokviruje joj uspavano lice. Bila mi je više od žene: bila mi je čuvarica. Kako sam slijep bio što to nisam prije shvatio! Sto su mi još učinili? N atjerali me da zaboravim što sam. Jer sam poput njih, ali ne i jedan od njih, zatvorili su me u ovo vrijem e i na ovo mjesto. N atjerali me da zaboravim. Okovali me ljubavlju. Ustadoh i zadnji lanci spadoše. N a podu spavače sobe ležala je usamljena zraka mjesečine. Prođoh kroz nju do ormara s odjećom.

1 10

FUTURA

Odnekud iz daljine dopirala je tiha glazba. To je bilo ono što me prenulo. Već tako dugo nisam čuo tu glazbu... Kako su me uhvatili? T a m ala kraljevina, tako davno, neka Druga, čijim sam ljudima dao barut— da! To je bilo to mjesto! Tamo su me uhvatili, pod mojom kapuljačom Drugog fratra i s mojim klasičnim latinskim. Onda pranje mozga i ropstvo u ovom Drugom-Kada. Tiho se nasmijah, završavajući s odijevanjem. Koliko dugo već ži­ vim ovdje? Četrdeset i pet godina sjećanja — ali koliko je njih lažnih? Zrcalo u hodniku odrazi sliku sredovječna čovjeka, pomalo prete­ škog, prorijeđene kose, odjevenog u sportsku košulju i crne hlače. Glazba je polako postajala sve glasnija, glazba koju sam samo ja mogao čuti: gitare i ritmičko dum kožnatog bubnja. Moj drugačiji bubnjar, da! Sparite me s anđelom i svejedno me ne­ ćete učiniti svecem, prijatelji moji! Učinih se opet mladim i snažnim. Potom se spustih stubama do dnevne sobe, priđoh baru, natočih si čašu vina koju sam polako pijuckao sve dok glazba nije dosegla vrhu­ nac, a tad iskapih ostatak i bacih čašu na pod. Slobodan! Okrenuh se vratima, a onda začuh zvuk odozgo. Stella se probudila. Zazvoni telefon. Visio je na zidu i zvonio i zvonio sve dok to više nisam mogao podnijeti. Podigoh slušalicu. “Opet si to učinio,” reče taj tako dobro poznat glas. “N e krivite ženu,” rekoh. “N ije mogla cijelo vrijem e paziti na me.” “Bit će bolje ako ostaneš tu gdje jesi,” reče glas. “Obojici ćeš nam uštedjeti gnjavažu.” “Laka ti noć,” rekoh i spustih slušalicu. Ona mi se omota oko ruke, a žica postane lanaričvršćen za ka­ riku u zidu. Kako djetinjasto! Stella se gore odijevala. Pomaknuh se osamnaest koraka ustranu od Tamo, do mjesta na kojem je moja klizava, Ijuskasta ruka lako sk­ liznula iz stiska lijana koje su je držale. Pa natrag u dnevnu sobu i kroz vrata. Trebalo mi je nekakvo vozilo. Izvezoh kabriolet iz garaže. Bijaše to brži od dva naša auta. Potom na noćni autoput, a onda zvuk grmljavine iznad glave. Bijaše to Piper Cub, leteći nisko, izvan kontrole. Nagazih na koč­ nicu a on je dolazio, režući vrhove drveća i trgajući telefonske kabele, da bi se srušio na cestu pola bloka ispred mene. Naglo skrenuh lijevo u malu uličicu, pa u slijedeću ulicu paralelnu s prvom.

FUTURA

Ako žele igrati na taj način, pa — nisam ni ja baš bez izvora duž tih linija. Svejedno, bilo mi je drago da su oni prvi počeli. Zaputih se izvan grada, negdje gdje bih mogao nabiti prednost. U mom se retrovizoru pojaviše svjetla. Oni? Prerano. To je vjerojatno bio samo još jedan automobil koji se kreće u istome smjeru, ili Stella. Oprez, kako kažu Grci, je bolji od neopreza. Promijenih, ali ne brzinu. Sad sam jurio u mnogo snažnijem vozilu. I opet promijenih. Vozio sam s krive strane vozila po krivoj strani autoputa. Opet. Bez kotača. Moj je auto brzao naprijed na zračnome jastuku iznad trošnog i ruševnog autoputa. Sve zgrade pored kojih sam prošao bija­ hu od metala. U izgradnji svega što sam mogao vidjeti nije bio utrošen ni komadić drveta, kamena ili cigle. N a zavoju iza mene pojavi se par automobilskih svjetala. Isključih svoja svjetla i promijenih, opet i opet, i opet. Poletjeh kroz zrak, visoko iznad velike močvare, ostavljajući nad­ zvučnu grm ljavinu poput perlica uzduž svog traga. Potom još jedan pomak i letio sam nisko iznad mulja iz kojeg se isparavalo, a veliki su reptili podizali svoje glave na vratovima dugim poput stabljika graha. Sunce je u ovome svijetu bilo visoko, poput acetilenske lampe na nebe­ sima. Napinjuće sam vozilo držao u jednom komadu čistom snagom volje i čekao potjeru. N ije je bilo. Opet pomak. Crna je šuma dopirala gotovo do podnožja visokog brežuljka na kojem je stajao pradavni zamak. Jahao sam na hipogrifu, letio, odje­ ven u ratničku odjeću. Usmjerih svoju jahaću živinu prema mjestu za slijetanje unutar šume. “Postani konj,” zapovijedih, dajući odgovarajuću smjernicu. Zatim sam sjedio na crnome pastuhu koji je kaskao puteljkom što je vijugao kroz tamnu šumu. Da ostanem ovdje i borim se magijom, ili da nastavim dalje i doče­ kam ih u svijetu u kojem je znanost prevladala? Ili da udarim obilaznim putem odavde do nekog udaljenog Drugog, nadajući se da ću ih posve izbjeći? Moja se pitanja sama odgovoriše.

1 12

FUTURA

Odnekud iza mojih leđa dopre zvuk kopita i pojavi se vitez: jahao je na visokom, ponositom konju; na sebi je imao sjajan oklop; na njegovu štitu bijaše crveni križ. “Došao si dovoljno daleko,” reče. “Zauzdaj konja!” Sablja koju je držao podignutom bijaše opako i sjajno oružje, sve dok ga nisam transformirao u zmiju. On je odbaci, a ona odgmiže u grmlje. “Govorio si...?” “Zašto ne odustaneš?” upita on. “Zašto nam se ne pridružiš, ili se ne prestaneš truditi?” “Zašto ti ne odustaneš? N e odeš od njih i ne pridružiš se meni? Za­ jedno, mogli bismo promijeniti mnoga mjesta i vremena. T i imaš spo­ sobnost, uvježbanost...” A li tad je već bio dovoljno blizu da navali, u pokušaju da me udar­ cem ruba štita zbaci s konja. “Kud god ideš, za tobom dolaze pošasti i ratovi!” prodahće on. “Napredak ima svoju cijenu. To o čemu govoriš su boli odrastanja, a ne konačni rezultat.” “Budalo! Napredak ne postoji! N e onakav kakvim ga ti vidiš! Od kakve su koristi svi ti strojevi i ideje koje pustiš s lanca u njihovim kulturama ako ne promijeniš same ljude?” “Ideje i mehanizmi napreduju; ljudi ih polako slijede,” rekoh, pa skočih s konja i priđoh mu. “Tvoja vrsta želi vječno Mračno Doba na svim razinama postojanja. Svejedno, žao mi je zbog onoga što moram učiniti.” Izvukoh nož iz korica za pojasom i zarih ga kroz otvor njegova v i­ zira, ali kaciga bijaše prazna. Pobjegao je na drugo Mjesto, naučivši me još jednom uzaludnosti raspravljanja s etičkim evolucionarom. Opet sam uzjahao i nastavio. Nakon nekog vremena opet začuh zvuk kopita za leđima. Izrekoh još jednu riječ koja me ostavi na leđima vitkog jednoroga, koji se kretao zasljepljujućom brzinom kroz tamnu šumu. Svejedno, potjera se nastavila. Napokon, stigoh do male čistine u čijem je središtu stajao kameni humak. Prepoznah to kao mjesto velike moći, pa sjahah i oslobodih jednoroga koji istog trena iščezne. N a čistini se pojavi sneno siva kobila. “Stella!” “Siđi s tog mjesta!” zavapi ona. “Spremaju se svakog trena početi s napadom!” “Amen,” rekoh. “Spreman sam.”

FUTURA

1 13

“Brojčano su jači! U vijek su bili! Opet ćeš izgubiti, opet i opet, sve dok nastavljaš s tom borbom. Siđi dolje i pođi sa mnom. Možda još nije prekasno!” “Ja, u mirovinu?” upitah. “Ja sam institucija. Da mene nema, us­ koro bi im ponestalo križarskih pohoda. Pomisli samo na dosadu— ” Iz neba sijevne munja, ali skrene od mog humka i sprži obližnje stablo. “Počeli su!” “Onda idi odavde, djevojko. To nije tvoja bitka.” “T i si moj!” “Ja sam svoj! N ičiji drugi! N e zaboravi to!” “Volim te!” “Izdala si me!” “Ne. Kažeš da voliš čovječanstvo...” “I volim .” “N e vjerujem ti. Nemoguće je da ih voliš, ne nakon svega što si im učinio!” Podigoh ruku. “Protjerujem te iz ovog Sad i Ovdje,” rekoh i opet bijah sam. Još se gromova spustilo s nebesa, pougljenivši tlo oko mene. Zaprijetih šakom. “Zar nikad ne odustajete? Dajte mi jedno stoljeće i pustite me da na miru radim s njima i pokazat ću vam svijet za koji ne vjerujete da može postojati!” zavapih. Tlo počne podrhtavati u odgovor na moje riječi. Borio sam se protiv njih. Bacao im gromove natrag u lice. Kad su se podigli vjetrovi, preokretao sam ih iznutra-van. A li tlo se nasta­ vljalo tresti, a u podnožju kamenoga humka pojavile su se pukotine. “Pokažite se!” povikah. “Napadajte me jedan po jedan i pokazat ću vam snagu koju imam!” A li zemlja se otvorila i kameni se humak raspao. Padoh u tminu. Trčao sam. Mijenjao sam tri puta i sad sam bio krznato stvorenje progonjeno čoporom zavijajućih zvijeri čije su oči bile poput vatrenih automobilskih svjetala, a očnjaci poput mačeva. Gmizao sam među tamnim korijenjem a oštri su šiljci tragali za mojim ljuskastim tijelom... Letio sam krilim a kolibrića i začuo kliktanje jastreba... Plivao kroz tamu i odjednom osjetio pipke... Emitirao se na visokoj frekvenciji. I naišao na statiku.

1 14

FUTURA

Padao i bili su svud oko mene. Bijah uhvaćen, poput ribe u mrežu. Sputan, vezan... Čuo sam je negdje kako plače. “Zašto pokušavaš, opet i opet?” upita me. “Zašto ne možeš biti za­ dovoljan sa mnom, sa životom mira i ljenčarenja? Zar si zaboravio što su ti sve činili u prošlosti? Nisu li dani provedeni sa mnom bili neu­ sporedivo bolji?” “N e!” povikah. “Volim te,” reče. “Takva ljubav je imaginaran broj,” rekoh joj i bih podignut s mjesta gdje sam ležao i odnesen. Slijedila je, jecajući. “M olila sam ih neka ti daju priliku da živiš u miru, ali ti si mi taj dar bacio u lice.” “To je m ir eunuha; m ir lobotomije, lotusa i thorazina," rekoh. “Ne, bolje neka sa mnom učine što žele i neka njihova istina izrodi svoju laž kao što i oni čine.” “Možeš li to reći i doista to i misliti?” upita ona. “Jesi li već zabora­ vio sunce na Kavkazu — lešinara koji ti trga utrobu, dan za užarenim danom?” “N e zaboravljam,” rekoh, “ali ih proklinjem. Suprotstavljat ću im se do kraja Kad i Kadgod, i jednog ću dana pobijediti.” “Volim te,” reče. “Kako to možeš reći i doista to i misliti?” “Budalo!” dopre kor glasova kad su me polegli na ovu stijenu u pe­ ćini i okovali me lancima. Cijeli dan privezana zmija pljuje mi otrov u lice, a ona ga hvata u posudu. I tek kad žena koja me izdala mora isprazniti tu posudu, zm­ ija mi uspije pljunuti u oči i ja vrištim. A li opet ću se osloboditi, i pomoći napaćenom čovječanstvu s mojih mnogo darova, i trest će se nebesa onoga dana kad oslobodim se okova. A dotad mogu samo gledati nježne, neizdržive rešetke njenih prstiju na dnu te posude, i vrištati svaki put kad se maknu.

Copyright © 1966 by N ew Worlds

FUTURA

1 15

Ovo izviješće je trebalo ići u F37 ali nije stalo. Molimo ispriku. Memorijalna nagrada “John W Campbell” se dodjeljuje za roman, svake godine na posebnoj konferenciji na University of Kansas u gradu Lawrence. (Tu je inače sjedište Science Fiction Research Association koju vodi Prof James Gunn, Počasni gost na SFerakonu*83.) Dobitnike bira posebni odbor, a nagrada nema nikakve veze s istoimenom nagra­ dom za najbolje nove pisce koja se dodjeljuje svake godine na W orldConu. Prvi: Greg Egan, PERMUTATION CITY. Drugi:

Michael Bishop, BRITTLE INNINGS.

Treći: “ Neimenovan na autorovo traženje” , ali su naše špije saznale da je to Poul Anderson, THE STARS ARE ALSO FIRE. Nagrada “Theodore Sturgeon” za najbolju pripovijetku bira se iz­ među naslova recenziranih u Tangentu, a odlučuju James Gunn, Judith Merril i Frederik Pohl. Prva:

Ursula K LeGuin, “Forgiveness Day”, Asimov’s 11/94.

Druga:

Maureen McHugh, “Nekropolis”, Asim ov’s 4/94.

Treća:

Michael Bishop, “Crie de Coeur”, Asim ov’s 9/94.

Nagrada “Chesley” nazvana je po legendarnom ilustratoru astro­ nomskih scena Chesleyu Bonestellu, a dodjeljuje je ASFA, Udruženje ZBiF Ilustratora. Naslovnica, tvrdi uvez: Janny Wurts za Janny Wurts, CURSE OF THE MISTWRAITH. Naslovnica, papir:

Alan M Clark za GECKOS.

Naslovnica, časopis:

Bob Eggleton za A sim ov’s 8/94 Wojtek Siudmak za Analog 11/94.

Unutarnja ilustracija:

Brian Froud za LADY COTTINGTON’S PRESSED FAIRY BOOK.

Naročita pohvala:

Frank Frazetta.

1 16

i

FUTURA

FILM Volite li Rutgera Hauera (Blade Runner, Ladyhawke)? Najnoviji njegov film zvati će se CROSSWORLDS. Kažu da postoji mjesto u kome se spajaju sve dimenzije svemira... Julia Roberts (Flatliners, Hook) i John Malkovich (Jennifer 8) nosioci su glavnih uloga u filmu MARY REILLY koji je trebao u distribuciju krenuti ljetos ali je to ipak odgođeno do Božića. Julia R. je domaćica u kući Dr. Jekylla (John M.) i zna za njegovu tajnu. Film režira Stephen Frears (Dangerous Liaisons). Film , prema poznatoj knjizi Carla Sagana, neće - poradi umjetničkih neslaganja - režirati Australac George M iller (Mad Max 1,2,3, W itches of Eastwick). Zamjena, međutim, nije nimalo slabiji, dapače (osobito po zaradama filmova), Robert Zameckis (Back to the Future 1,2,3, Forrest Gump). Uloge producenata prihvatili su se Lynda Obst, C. Sagan i njegova supruga Ann Druyan. Napokon je potvrđeno i da će glavnu ulogu astronomice, koja uspijeva prva stupiti u kontakt s vanzemaljcima, ipak igrati Jodie Foster (Silence of the Lambs). Glavna muška uloga još nije određena, ali jedan od glavnih kandidata je Ralph Fiennes. U Warner Brosu se nadaju da će snimanje početi rano slije­ deće godine. Strip o “ Duhu koji hoda” ili kraće Fantomu bio mi je u mladosti je­ dan od najdražih i zato nisam siguran da mi je previše drago što će zablještati i na kino ekranima. Osobito nisam uvjeren da je baš Billy Zane (Megaville, Dead Calm) najbolje rješenje za glavnu ulogu. No što je - tu je, nisam baš ni očekivao da će me redatelj Simon Wincer (D.A.R.Y.L.) konzultirati po tom pitanju. Glavni ženski lik u filmu PHANTOM, Fantomovu curu Dianu Palmer, igrati će Kristy Swanson (Buffy the Vampire Slayer). Također ćemo u jednoj od većih uloga moći vidjeti i Treata Will­ iams (Dempsey). U stvari se moglo lako dogoditi da film ne bude ni snimljen jer je scenarij Jeffreya Boama bio rađen za Joea Dantea koji je prošle godine odustao od projekta. Nova verzija filma THE ISLAND OF DOCTOR MOREAU počela se snimati krajem ljeta na lokacijama u Australiji. Cijelom stvari rukovodi John Frankenheimer (Black Sunday), a igraju Marlon Brando (Nightcomers, Superman), Val Kilmer (Willow, Batman Forever), David Thewlis, itd.

FUTURA

1 17

Par brojeva ranije pripomenuh da David Cronenberg (Rabid, Video­ drome) snima film imenom CRASH i da sve potiče iz priče J.G. Ballarda. Cronenberg je napisao i scenarij, a sada vam već mogu reći da je snimanje počelo u rujnu u Torontu i da su u naslovnim ulogama James Spader (Stargate), Holly Hunter (Always), Deborah Unger (Whispers in the Dark), Rosanna Arquette (After Hours, Amazon Women on the Moon) i Elias Koteas (Desperate Hours). U istom broju dokačih se i filma u kome Bruce Willis (Death Be­ comes Her) glumi čovjeka sa 12 majmuna (ili možda fratara) u glavi. On je jedan od dobrovoljaca koji se iz 21. st. vraćaju u 1996. godinu ne bi li poboljšali budućnost čovječanstva. Bliži se Božić, a to je termin kada bi se novi film Terryja Gilliama TWELVE MONKEYS trebao zavrtjeti u kinima. Poželimo da što prije preskoči “ baru” . No nije Terry G. jedini aktivni Monty Pythonovac. Terry Jones (Life of Brian, Monty Python’s the Meaning of Life) režira, a Eric Idle (Life of Brian, Monty Python’s the Meaning of Life), John Cleese (Time Ban­ dits,M onty Python and the Holy Grail) i Michael Palin (Time Bandits, Brasil) glume u igranoj verziji Disneyevog animiranog klasika iz godine 1949. THE WIND IN THE WILLOWS. Povratak Ridleya Scotta (Blade Runner, Alien) u SF nosi naslov ME­ TROPOLIS. Da ne bude zabune to nije remake Fritz Langovog klasika, ali na osnovu ono malo inform acija koje imam projekt je na tragu Istrebljivača. Intrigantno, zar ne! Čini se da će četvrti Batman stići u dvorane malo brže nego ste to očekivali, već u ljeto 1997. Po trenutnim inform acijam a neće biti značajnijih promjena u ekipi. Dakle, režija: Joel Schumacher, Dark Knight: Val Kilmer, Robin: Chris O’Donnell, Alfred: Michael Gough, Komesar Gordon: Pat Hingle. Od negativaca moći ćemo vidjeti Mad Hattera, Poison Ivy (u užem izboru su Demi Moore, Julia Roberts i Sandra Bullock — Demi, Demi op. a. — i Mr. Freeze (to bi mogao biti Patrick Stewart). Do početka snimanja, u jesen '96, vse burno znali. Upravo ovih dana u L.A. počeo je igrati novi film Vesa Cravena (A Nightmare on Elm Street, Shocker) VAMPYRE IN BROOKLYN. Moglo bi se reći tipičan Cravenovski horor s dosta humora, no najintere­ santnije je svakako to što je glavna vampirska uloga pripala Eddieu Murphyju (Coming to America, The Golden Child). On glumi Maximilliana, posljednjeg od Karipske vrste vampira koji dolazi u Brooklyn ne bi li pronašao polu-vampiricu polu-ženu koja bi mu postala nevjesta. Angela Bassett (Critters 4, W hat’s Love Got to Do with it?) i Allen Payne (CB4) igraju policijsko/ljubavnički par koji istražuje ubojstvo što

1 18

FUTURA

ga je počinio Maximillian. Prve ocjene su vrlo pohvalne i glede atmo­ sfere i glede glume. Ostaje nam čekati.

THE TIME MACHINE (Vremenski stroj/USA 1960.) režija: George PAL scenario: David DUNCAN (po romanu H.G.Wellsa) uloge: Rod TAYLOR,Alan YOUNG, Yvette MIMIEUX, Whit BISSELL, Sebastian CABOT, Tom HELMORE trajanje: 103 min. priča: 1900. godine jedan znanstvenik (R. Taylor) izumivši vremeplov odlučuje sjesti u njega I otputovati u budućnost kako bi saznao što čeka ljudsku vrstu. Zaustavlja se tokom prvog svjetskog rata, pa u dru­ gom, potom u godini 1966. usred atomskog rata. Nakon toga prinuđen je preskočiti malo veći vremenski period jer dugo prolazi kroz atomske oluje i druge događaje koji mjenjaju lik zemljine površine. Napokon, nakon sedam tisućljeća, ponovo vidi sunce i odlučuje se zaustaviti. Pronalazi da u tom dobu egzistiraju dvije rase. Eloi koji su po svemu slični sadašnjim ljudima i Morlocl, mutirana majmunolika stvorenja, koja žive u podzemlju i uzgajaju Eloie da bi se njima hranili. Vremenski putnik se zaljubljuje u lijepu pripadnicu rase Eloia (Y. Mimieux). Nakon što Morloci i nju odvedu u svoje podzemne brloge ne bi li je iskoristili u kulinarske svrhe, on pobuni preostale Eloie te oni upadnu u nastambe Morloka i unište ih u nizu spektakularno snažnih eksplozija. Dvije značajne stvari karakteriziraju ovaj film, obje s određenim značenjem za budućnost znanstveno-fantastičnog filma. Prva je da je The Time Machine imao izuzetno dobru prođu u kinima i na taj način donio veliku zaradu svima koji su sudjelovali u tom projektu (inače te godine najveću zaradu imao je Ben-Hur 14.5 m$, drugi je bio Psycho). Tako se na najbolji način pokazalo da SF film ima potencijale za visoke zarade, što je značilo da se u takve projekte isplati uložiti i veći novac, a to je opet bio pomak ka Istupanju tog žanra Iz tzv. B-produkcije. Druga važna činjenica je da su specijalni efekti u filmu nagrađeni prestižnim Oskarom što je također bio pokazatelj fllmašima (osobito onima kojima je takva vrsta film ova prirasla srcu) u kom smjeru treba ubuduće usmjeriti angažman da bi se postigli bolji rezultati. No da ne biste pom islili da su samo specijalni efekti zaslužni za uspjeh ovog filma naglasiti ću d a je rad R. Taylora Izuzetno hvaljen, a kao vrlo interesantan spominje se i A. Young. Goran Bošnjak

FUTURA

1 19

NE ČEKAJTE BUDUĆNOST .h i í I.IE M Ü H ' íi H iv

ČITAJTE

SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU ŽELI VAM

U0LÄZB

R1ÄCR6

sara 93 Frederik Pohl: DOLAZE KVANTNE MAČKE

Michael Chrichton: SFERA

Uzbudljiv roman jednog od klasika SF-a. Sto se zbiva sa svijetom kad se vrijeme počne cijepati u bezbroj svijetova, pri čemu u svakom povijest teče drugim tokom? Bezbroj mogućnosti i bezbroj preokreta. 293 stranice

Napeti SF triler autora Jurskog parka i Spielbergova scenarista. Pokušavajući odgonetnuti tajnu neshvatljive vanzemaljske sfere, čovjek se sve više zapliće u misterij vlastitog postojanja. A prodor u te sfere donosi smrt. Misaona i uzbudljiva knjiga kakve pišu samo najbolji. 400 stranica

Meki uvez 70 kn Tvrdi uvez 110 kn

TITAN

Meki uvez 85 kn

John Varley: TITAN 253 stranice

Meki uvez 70 kn Tvrdi uvez 100 kn

John Varley: ČAROBNICA 352 stranice

Meki uvez 105 kn Tvrdi uvez 135 kn

John Varley: DEMON 448 stranica Meki uvez 125 kn EJohn Varley: TITAN; ČAROBNICA; DEMON Tvrdi uvez 145 kn kNi SF ni fantasy, nego jedno i drugo, u čemu će svoje naći poklonici oba žanra. tvrdi meki

F r e d e r ik P o h l: D O L A Z E K V A N T N E M A Č K E

•n• i•

NARUDŽBENICA Im e i p r e z i m e ..........

M ic h a e l C ric h to n : SFERA

A d r e s a .......................

J o h n V a r le y : T IT A N

V la s to r u č n i p o t p i s .

Jo h n V a r le y : C A R O B N IC A

Knjige u izdanju sare 9 3 možete kupiti sistemom ranokupa

D a tu m

.........................

J o h n V a r le y : D E M O N Jo h n V a r le y : TR ILO G IJA

K N J IG E S A U E M O P O U Z E Ć E M P O Š T A R IN A 1 0 k n

narudžbenicu poslati: s a r a 9 3 , Ive Čupara 10, 10090 Zagreb, ili na tel. 158-813

NOVO! TEK IZAŠLO! JOŠ TOPLO! Charles Sheffield IZMEĐU OTKUCAJA NOĆI Radnja prve trećine knjige se dogada godine 2010; nakon toga skok u godinu - 27.698! A neki junaci isti su tijekom cijele knjige i sve skupa uopće nije blesavo. Dapače! To može samo prava znanstvena fantastika. "Kad već pomislite da tu ne može biti ničeg više, ustanovljujete da tek počinje!" piše o njoj časopis Analog. Upoznajte kod nas još nepoznatog majstora SF-a Sheffielda, "jednog od najmaštovitijih, uzbudujućih talenata na SF sceni" (Publisher Weekly) knjiž. cijena 130 kn naša cijena samo 8 0 kn

(tvrdi uvez, 288 str. 20x13cm) Poul Anderson H O D N IC I VREMENA M. Lockridge je bio u zatvoru u svom, jedinom, XX sto­ ljeću. A onda se, niotkuda, pojavila Ona. Ljepota i tajan­ stvenost. I Boginja, saznao je uskoro...Andersonov, danas već klasičan, roman jedan od najboljih na temu putovanja kroz vrijeme. Autor nas vodi kroz pravi trilerski zaplet tisućama godina u prošlost i u budućnost, suočava se s vremenskim paradoksom i majstorski ga iskorištava za klimaks na kraju... knjiž. cijena 14 0 kn naša cijena samo 8 0 kn

(tvrdi uvez, 246 str. 2 0x13cm)

N A R U D Ž B E N IC A

I I

IME I PREZIME...........

| ULICA............................................................................ I MJESTO.................................................... TEL.(po želji) ^ | | * |

Pošaljite mi na gornju adresu (označite što želite): # Charles Sheffield IZMEĐU OTKUCAJA NOĆI (80 kn) # Poul Anderson HODNICI VREMENA (80 kn) # Nebeski gospodari (75 kn) # Rat nebeskih gospodara (75 kn) # Propast nebeskih gospodara (75 kn)

| Pošiljku plaćate poštaru prilikom preuzimanja. ■ Narudžbenicu izrežite (prepišite) i pošaljite izdavaču:

! IZVORI, Trnjanska 47, 1000 Zagreb

Možete naručiti i na tel/fax (01) 611 2576 i tel. (01)611 7714 Za najkasnije 3 dana, knjiga(e) je(su) na vašem stolu.

“ Kušnja je velika kad pred mladu dušu dođe unutrašnji zahtjev pognan inspirativnom i nasušnom potrebom za stvaranjem Konačnog Djela, nakon kojeg je sve daljnje pisanje bespotrebno” , deklamativno priopći meni moj prijatelj Dino. On pretjeruje u svojoj pompi, kao i obi­ čno, ali osjeća mnoge finese, ima oko za detalje i nijanse. Uvijek obraćam pažnju na njegove primjedbe, jer mi pružaju korisne sugestije. Došao je skockan i živahan, sigurno ide na rendes kak bi rekle naše bake. Izgleda k’o jelen uredno počešljanih rogova. U ruci drži knjigu. “ Evo ti, pa pročitaj!” i baci mi je na stol bučno. Pogledam: REOUIEM GALACTICA od Zdravka Basarića. Zbilja, definitivan naslov. Nakladnik: DA-KOM iz Zagreba. Izgled knjige je dopadljiv. Zanemarim Dina, on ode, a ja se bacim na knjigu, jer me uvijek zaintrigiraju novi pisci, pogotovo ako su i imenjaci. Na unutrašnjoj strani korica simpatična faca i kratka biografija. I tako sam čitao, čitao, i pročitao. Isprva mi je bilo teško shvatiti razlog pisanja, a onda sam ga u sebi svrstao u “ razlog ispovjedno— autobiografske naravi” . Činilo mi se, naime, da autor ne pokušava razriješiti nikakve druge probleme, osim možda osobnih. Ali mi još neke stvari nisu bile jasne. Moj imenjak vješto barata znanstvenom terminologijom, ali kostur na koji je vješa nije joj sukladan. Tu dolazimo do zanimljivog zaključka: autor jedne SF knjige, po mome mišljenju, uopće ne čita, a možda nije ni čitao SF. Ušao je u SF kao stranac u stranu zemlju, jer da je probavio žanr vidio bi koliko je već takva tema (probuđeni pro ta ­ gonistovi osjećaji pobunjuju ga protiv bezosjećajnog društva) bila iskorištavana. Jedan okorjeli čitatelj SF-a i potencijalni pisac (a takav je svaki drugi, za razliku od čitatelja drugih žanrova) ne bi došao u napast da posegne za takvom temom — ili bar ne na način kao da ju je sam otkrio. Zdravko Basarić je čitao ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA, to je uočljivo, jer barata osnovnom ikonografijom . Ali u scenama posje­ ćivanja (Iz budućnosti) današnje Zemlje način i sredstva uzima iz daleke prošlosti. Lebdenja, prolaženje kroza zidove (sve, dakako, bestjelesno!) — kao da čitamo spise drevnih meštara koji su u ne­ m ogućnosti da problem e riješe na znanstveni i/ili te h n ički način upotrebljavali modus “ deus ex machina” . Takvo “djelovanje u svrhu spoznavanja na bezbolan i lak način” gotovo da je blisko liniji manjeg otpora — a uobičajeno je u žanru fantasyja, op.ur.

122

FUTURA

Još nešto bi moglo ići na jetra poklonicima čistoga SF-a: na planetu Xamer žive Xerx, Erax, Anyx, Rex, Antrex i Arex, tamo je ekvivalent godine “ex” , etc. Još jedan dokaz da je autor uletio u žanr “ nevin od njega” . Terminologija je, kako već rekoh, trendovska, ali na nekim mjestima pretjeranim gom ilanjem zamagljuje smisao. Kad bi se te kst malo pročistio, intenzivirala radnja I dinamizirao njen tok, te izbacile neke neprikladne riječi (često ponavljani glagol “ pokusirati” nisam našao u Aniću), razmaknuli bi se mnogi oblaci. Bilo bi tu još svašta za reći. Na primjer, mogao bi se spomenuti “ odmak od žanrovske rutine” ili čak “tretirani problem svojom naravi naprosto d iktira obradu u SF ruhu” . Knjiga bi čak m ogla biti vrlo zanimljiva “ laicima po SF-u” . Primijetili ste, nadam se, da ja ipak ne pljujem po toj knjizi. Ima razloga za to, i ne bi bilo pravedno. Zdravko Basarić je prava masa za oblikovanje, samo je možda promašio žanr. Ako ipak ustraje u njemu, ako ga netko usmjeri na neke klasične i moderne autore SF-a, ako dovoljno “ uđe u stvar” (pod pretpostavkom da ga to uopće zanima), od toga tijesta bi se uskoro mogao ispeći sasvim fini kolač. I uz malo truda s njegove strane bila bi obogaćena naša SF scena. Robert Anson Heinlein je bio, usprkos glasovitom imenu, skoro zanemaren pisac na ovim prostorima (uh, što volim tu sintagmu!), tako da je njegovo vrijeme došlo i prošlo pokraj nas — otišao je u povijest 1988. godine — a malo smo ga bili svjesni. “Zagrebačka naklada” is­ pravlja tu pogrešku jednim od najboljih Heinleinovih romana, napisanim 1957, u godinama kad je piščev rad bio najplodniji i najkvalitetniji. VRATA U LJETO (The Door Into Summer)! Heinlein se rodio u Butleru, Missouri, daleke 1907. godine. Srednju školu je dovršio u 100 kilom etara udaljenom Kansas Cityju, pa se upisao u Pomorsku akademiju i završio ju 1929. Ostao je u pomorskoj službi do 1934. kad se povlači zbog bolesti. Tada je promijenio čitav niz zanimanja (kako je to znakovito za mnoge američke pisce!), dok nije 1939. počeo profesionalno pisati SF. Bio je uzdanicom i perjanicom Campbellova Astoundinga dugi niz godina. Prvi SF roman, ROCKETSHIP GALILEO, izišao mu je 1947. i bio je namijenjen mlađim čita ­ teljima. lako se nije radilo o velikom ostvarenju, stvar je zaintrigirala Georga Pala koji je po njemu snimio film. Pedesete su bile zlatno doba za R.A. Heinleina. “ Stvara djela različite vrijednosti, do vrlo visoke), govori Dr Darko Suvin. A kod nas, tu i tamo ponešto, zapravo ništa. Još je davno Heinlein popljuvao “crvenu”

FUTURA

1 23

Jugu koja mu je potom zamjerala na “ rasističkim i fašističkim” nazorima. I “ ideološkom desničarstvu” , što danas nije vrijedno spomena. Moram priznati da sam neke njegove romane teško probavljao, ali neke sam gutao s oduševljenjem , što je posljedica neujednačenosti njegova opusa. VRATA U LJETO spada u one knjige koje sam odložio ispunjen i zadovoljan, i tužan što im je kraj. Ona pokazuje zbog čega Heinlein spada u klasike žanra i zbog čega ga sve ankete uvrštavaju u Veliku Trojku (Asimov, Clarke). Roman o kronomociji, o ljubavi, o licemjerju, s likovim a koji su dovoljno uobličeni i sa sadržajem koji je dovoljno ozbiljan da se vidi književni korak naprijed u odnosu na ondašnji stereotip space opere. Moja preporuka: svakako čitajte! (Saznajem, da nam “Zagrebačka naklada” priprema meni dragog Boba Shavva s knjigom BROD STRANACA. Jedva čekam. Roman o svemiru, roman o istraživanju planeta! Najizvorniji SF!) To bi bilo za sada sve. Puno pozdrava, i do čitanja, Zdravko Damjanić

Vampire The Masquerade 2nd edition Pripovjedačka igra (igra uloga) White Wolf Mark Rein-Hagen Izgleda da su mi White Wolfove igre prešle u naviku jer, evo, opet pišem o jednoj od njih. Ovoga puta to je Vampire The Masquerade, i to, vjerovali ili ne, drugo izdanje dotične. S ponosom vam mogu reći (odnosno napisati) da je ovo prva u ciklusu od pet WW-ovih pripo­ vjedačkih igara. Razlike prvog i drugog izdanja vam ne mogu navesti zato što nisam imao od koga posuditi ranije izdanje. Tema ove igre su vampiri (što vjerojatno niste mogli pogoditi i sami), i to po slici onog kojeg je opisao viktorijanski pisac Bram Stoker, autor epistolarnog romana svjetske slave, DRACULA. Danas svi zam išljam o vam pire onakvima kakvim ih je on napisao, i ne znamo, ili još gore, zabo­ ravljamo, da su vampiri Brama Stokera u stvari puno više njegov odraz viktorijanske ere, nego što imaju veze s mitološkim stvorenjima koja se nazivaju vampirima.

1 24

FUTURA

A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. Biblija, Knjiga Postanka 4,15 i 4,16 Ovaj citat smatram prikladnim zato što je (po osnovnoj ideji igre, čiji sažetak upravo prepričavam) Kain bio prvi vampir. U zemlji Nod sa­ gradio je grad, i stvorio je prvu djecu Kainovu - prva tri vampira, koji stvaraju svoju djecu, još devet njih. Tu prestaju daljnja stvaranja Kanlta (Kaniti = djeca Kajina), Kain se povlači iz svijeta ljudi, te kad se vrati shvati što je učinio, i pošto on nije potpuno zao, zabranjuje daljnja stvaranja Kanita. Tu negdje propada Hanok, prvi grad, a Kaniti grade i vladaju drugim gradom čije je ime zaboravljeno. U tajnosti vampiri treće generacije (op. a. Kain je prva generacija, i one se broje prema njemu, svakoj sljedećoj generaciji opadaju moći - razrjeđuje se krv Kainova, sve do petnaeste, koja ne može ni stvarati druge vampire) stvaraju svoju djecu. Dolazi potop, Kain gubi kontrolu, a Kaniti bježe na sve četiri strane svijeta pa vode između sebe tajni rat - Jyhad. Vampiri ne znaju ‘ ko pije, a ‘ko plaća sve do srednjeg vijeka, odnosno do pojave In­ kvizicije koja predstavlja pravu opasnost za vampire i ostala neprirodna bića. Na Inkviziciju vampiri odgovaraju stvaranjem vlastite organizacije pod nazivom Camarilla. Camarillin cilj je održavanje i provođenje Tra­ dicija (vampirskih, naravno), od kojih je najvažnija Tradicija Prikrivanja ljudski rod ne smije znati za njihovo postojanje. Od trinaest zapad­ njačkih vampirskih klanova (pošto se oni dijele na iste), u Camarilli se nalazi njih sedam. Pravila igre su jednaka u svih pet pripovjedačkih igara, s kojima je ova igra potpuno kompatibilna. Mali podsjetnik na pravila (koja su već opisana u opisu Magea). Kada dođete u priliku da se neka akcija mora razriješiti bacanjem kockica (svaka od kojih mora imati ni manje ni više od deset strana) voditelj igre (ili pripovjedač po WW-u) odredi jedan od atributa lika (kao što su snaga, karizma, IQ) i neko od znanja lika, zbroji ih i to je onda broj kockica koje igrač baca. Igrač se, bacajući te kockice, trudi dobiti broj koji je veći ili jednak onom broju koji mu je zadao voditelj kao težinu akcije. Npr. Umberto, iz klana Toreador, se nalazi na dražbi u Engleskoj gdje pokušava kupiti sliku slabo poznatog engleskog slikara iz XVIII stoljeća. Premda ga slika zanima, nije spreman platiti nerazumno veliku svotu da bi je posjedovao. Voditelj se cjenka s igračem (a kako si je voditelj zamislio da se na dražbi nalazi i lady

FUTURA

125

Felsham, zna da Lovejoy nije daleko), i u jednom trenutku želi provjeriti je li Umberto shvatio da će, nastavi li ovako, platiti puno i previše za željenu sliku. Voditelj kaže da igrač zbroji W its (brzo razmišljanje, razmišljanje pod pritiskom) i znanje o financijama, Umbertu je zbroj četri. Težina zadatka je osam (komplicirano), a rezultati na kockicama su 3, 4, 6 i 8, što Umbertu daje jedan uspijeh. Umberto je shvatio da je cijena prešla njegovu granicu ali ne i za koliko (zato što je dobio samo jedan uspjeh, i zato što je Lovejoy samo jedan). Vam piri svoje m oći, poput pretvaranja u maglu ili kontroliranja ljudskih i životinjskih umova, ne dobivaju pri rođenju (tj. postanku, pošto se oni ne rađaju), kao što mi smrtnici vjerujemo, već ih moraju učiti od svojih gospodara. Same moći dijele se po skupinama, nazvanim Disci­ pline, svaka od kojih ‘specijalizira’ određeno područje. Npr. Disciplina Celerity omogućava korisniku postizanje kretnji bržih od ljudskih (sjetite se filma “ Intervju s vampirom” , posebno jedna od prvih scena u kojoj vampir pali svijetlo, a ako niste gledali film, ili ste se u istom razočarali, nabavite si knjigu po kojoj je film sniman), dok s Disciplinom Auspex korisnik ima pojačana osjetila (čuje pad igle na sto metara, pauka kako plete mrežu u dvorcu udaljenom nekoliko kilometara) i dobiva mo­ gućnost čitanja aura ljudi ili stvari, i si. Antagonisti su, kao i uvijek, mnogobrojni. Od sveprisutne, i naravno neslužbene Inkvizicije, pa do vukodlaka koji ih sm atraju izrodima, bolesti na Geinom tijelu, se kreće asortiman stvorenja koja ih žele jednostavno zatrti. S druge strane, ne smijem zaboraviti ekološki nenastrojene magove, koji vampirsku krv smatraju izuzetno vrijednim izvorom magične energije (tako da bi vampire trebalo staviti uz ostala ugrožena stvorenja, slonove, nosoroge, i si.). No, čovjek čovjeku vuk, pa tako i vampir vampiru: najopasniji neprijatelj jednog vampira je bez sumnje drugi vampir; Jyhad još uvijek traje. Završna riječ bi bila: ne odupirite se iskušenju, igrajte se! A ukoliko ste jedan od mnogobrojnih fanova B. Stokera, ili Anne Rice, Vampire the Masquerade je igra za vas. I nikada ne zaboravite, i vampiri su, kao i mi, stvorenja od krvi i mesa (možda ponekad malo ustajalog, no...). Ranko Marinić

126

FUTURA

Robert Asprin: PRIMIJENJENA MITOLOGIJA Robert Asprin JOŠ JEDAN KRASAN MIT

sw i:

I

W

irrsicifcflii

R n h iT t

■

Asprin I

M IT I

11

Ip/ibiTi iUfvnn

knjiž. cijen a: 5 9 ,0 0 Kn

knjiž. cijena: 5 9 ,0 0 Kn

naša cijena: 4 0 ,0 0 Kn

naša cijena: 4 0 ,0 0 Kn

knjiž. cijen a: 5 9 ,0 0 Kn

naša cijena: 4 0 ,0 0 Kn

Terry Pratchett:

NARUDŽBENICA F37

DISKOLOGIJA

IME I PREZIME......................................................... ULICA..........................................................................

TERRY PRATCHETT BOJA MAGIJE

MJESTO ..................................................................... Naručujem pouzećem slijedeću knjigu-e: • T. Pratchett-"B0JA MAGIJE" • R. Asprin-"J0Š JEDAN KRASAN

Mir

• R. Asprin-"N0VE MITKONCEPCIJE" • R . Asprin- "MIT I KORUPCIJA" (Zaokružite naslov-e koji naručujete) Knjigu-e ću platiti poštaru prilikom preuzimanja + PTT tro ško vi cca 1 0,00 kn po p ošiljci. N a ru d žb e n icu p o š a ljite na adresu: knjiž. cijen a: 5 5 ,0 0 Kn

naša cijena: 3 5 ,0 0 Kn FUTURA

BAKAL d.o.o., Bosanska 1 0 ,1 0 0 0 0 ZAGREB I I______________________________________________ I

127

A lG

R \1 A N \

N A R U D ŽB E N IC A ________________________________ IME I PREZIME ULICA MJESTO

__________________________________________________

_________________________________________________________ ________________________________________________________

Naručujem pouzećem knjigu-e po posebnim cijenam a za čitatelje FUTURE (Zaokružite naslov koji naručujete):

KNJIGE: • J.R.R. Tolkien - GOSPODAR PRSTENOVA - 1 dio: "PRSTENOVA DRUŽINA" (Fantasy)

180,- kn

• Michael Chrichton • "RAZOTKRIVANJE" (Triler) • William Gibson - "SVJETLOST PRIVIDNE STVARNOSTI" (SF)

120,- kn

• George R.R. Martin - "PJESMA SUDNJEG DANA" (Rock-horror)

130,- kn

• Patricia Corwell - "OBDUKCIJA" (Tehnološki triler)

120,- kn

• Stephen King - "NESANICA" (Horror)

150,- kn

• Laura Esquiel - "KAO VODA ZA ČOKOLADU (Ljubavni)

1 1 0 ,-kn

• Nicholas Evans - "ČOVJEK KOJI JE ŠAPTAO KONJIMA (Ljubavni)

1 3 0 ,-kn

KNJIGE U PRIPREMI: • J.R.R. Tolkien - GOSPODAR PRSTENOVA - II dio: "DVIJE KULE" (Fantasy)

1 8 0 ,-kn

• Guy Gavriel Kay - "TIGANA" (Fantasy)

150,- kn

• John Grisham - "VRIJEME UBIJANJA" (Triler)

140,- kn

• John Grisham • "ČUDOTVORAC" (Triler)

140,- kn

• Lionel Davidson - "KOLIMSKI VISOVI" (Špijunski triler)

130,- kn

Knjigu-e ću platiti poštaru prilikom preuzim anja

L

ZA ČITATELJE FUTURE POSEBAN POPUST OD 20% NA NAVEDENE CIJENE

J

uskoro u prodaji OSIGURAJTE SVOJ PRIMJERAK JOŠ DANAS PUTEM U FUTURI NAJNOVIJI ROMAN STERHENA KINGA U NAKLADI ALGORITMA jJ;\J£JDU;\ P O tL A itlG A

'¿A U UUli H U Iih U J t A l